U Zadru proslavljen pravoslavni Uskrs: Pozivam vas da neumorno njegujemo potrebu za narodnim jedinstvom

“Kada si sišao k smrti, Živote besmrtni, tada si umrtvio ad blistanjem Božanstva, a kada si umrle od praiskoni vaskrsao, sve sile nebeske Ti klicahu: Životodavče, Hriste Bože naš, slava Tebi!”. Vjernici koji Uskrs slave po julijanskom kalendaru ove su nedjelje dočekali najveći kršćanski blagdan. Prvostolnica sv. Ilije u Zadru zato je bila dupkom puna vjernika koji su pjevajući dočekali vaskrsenje Hristovo.

Liturgiju je predvodio jerej Damjan Tešić, a uz njega su još bili i protojerej-stavrofor Petar Jovanović te protojerej Saša Drča.

Pri završetku liturgije, protojerej Drča je pročitao i tradicionalnu uskrsna poslanicu koju potpisuje patrijarh srpski Porfirije, zajedno sa svim arhijerejima Srpske Pravoslavne Crkve.

Uskršnja poslanica

– Izgovarajući smjelo i nepokolebljivo riječi ove Bogom nadahnute himne, pridružimo se svetim praocima, patrijarsima, prorocima, apostolima, mučenicima, prepodobnima, pravednicima, ispovjednicima i učiteljima vjere, kao i svim anđelskim zborovima, koji danas na nebesima slave sveto i životodavno Vaskrsenje Gospodnje! Pohitajmo i mi sa ženama mironosicama ka praznom grobu Hristovom, da i mi čujemo reči anđeoske, ispunjene neprolaznom radošću, započeo je svoju uskršnju poslanicu patrijarh Porfirije, poručivši kako uistinu, nestadoše suze s lica onih koji su bili pod vlašću smrti, jer ispunjena je nada svih vjerujućih i utješena su srca onih koji su tugovali.

– I ne samo da smo svjedoci nego bivamo i sudionici ove čudesne tajne slaveći danas Praznik nad praznicima. Zato se u ovaj veliki i svijetli dan radujemo Istini, radujemo se jer je smrt pobjeđena u susretu sa Živim Bogom. Uostalom, nije čudno što narod na našem Jugu Vaskrs često naziva Velikdan, a u Grčkoj “Lambri”, što će reći Svjetli Dan. Sve što činimo dobra radi, svaki trud, pregnuće i samoprijegor, svaka žrtva, svaka suza i svaki podnijeti bol dobili su smisao u vječnom trijumfu života nad smrću, Vaskrsenjem Gospodnjim. Ipak, i u ove sveradosne praznične dane svjedoci smo da oko nas odjekuje neutješni plač majki za stradalom djecom, djece za stradalim roditeljima, braćom i sestrama, ženâ za izginulim muževima, i taj plač razdire grudi pripadnikâ mnogih naroda, a među njima i našega, srpskog naroda. Nasilje se vrši i mimo ratova, jer u vremenu u kojem živimo ni odsustvo rata – a rat je, nažalost, vazda tu – nije zalog istinskog mira; zločini i nasilje su postali dijelom svakodnevice. Žene, kojima je Gospod dao čast da budu prve blagovjesnice Njegovog Vaskrsenja, najčešće su žrtve nasilja. Kroz stradanja ženâ stradaju i cijele porodice. Djeca su, na žalost i sramotu svijeta koji se licemjerno hvali “demokracijom” i “ljudskim pravima”, žrtve zločinâ i u ratu i u miru. Uza sve to, mi ljudi smo sve više bezvoljni i apatični, sebični i ravnodušni prema tuđoj nevolji, prema stradanju bližnjih, pa se s pravom možemo zapitati: nije li već nastupila gnusoba opustošenja o kojoj govori sveti prorok Danilo? Drugim riječima, ne živimo li već uveliko ne u takozvanom postkršćanskom svijetu već u antihrišćanskom ili, štaviše, antihristovskom svijetu, svijetu bez vjere, morala i načelâ?, naglasio je patrijarh Porfirije, osvrnuvši se na patnju današnjeg svijeta, rekavši kako čovjek današnjice vapi “Gospode, zašto si nas ostavio?”

– Ali, istom čovjeku današnjice Bog bi mogao da uzvrati pitanjem: Čovječe, zašto si ostavio drugog čovjeka? Gdje je tvoj bližnji? Samim tim, gdje sam za tebe Ja, Tvorac, Spasitelj i jedini vječni i pravi Prijatelj i Dobrotvor tvoj? Na svom krstonosnom putu i mi, narod srpski, noseći krst svoj, nosimo i Krst Hristov. Ponijeli smo ga i u Prvom svjetskom ratu kada smo, u odnosu na broj naših sunarodnjaka, bili najveći stradalnici svijeta. Naš krstonosni hod se nastavio i u Drugom svjetskom ratu, kada su, u zloglasnoj i sramnoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, pravljeni logori čak i za našu djecu u kojima su djeca umirala od gladi, studeni, bolesti i zlostavljanja. Samo su kod nas, u okupiranoj Srbiji, pod mitraljeskim mecima njemačkih nacista poslije školskih satova umirale čete đaka u jednom danu. Stradali smo u svakom zaseoku, selu, gradu. Njih su svjedočila sama stradanja, bez lažnih svjedoka u licu neposrednih potomaka i posrednih sljedbenika izvršilaca stvarnog genocida.

Riječi svetoga proroka

Kao pastiri stada Hristovog, sa žaljenjem podsjećamo sve na činjenicu da je svijet u kome živimo zaboravio genocid nad srpskim narodom u dvadesetom stoljeću, kao i u vjekovima koji su mu prethodili. Svako drugo brdo na mjestima gdje žive Srbi svojevrsna je Golgota, stoji u poslanici.

– Tješi nas i uspokojava činjenica da pripadamo narodu koji je u godinama mira, koje su dolazile poslije strašnih vremena smrti praštao dužnicima svojim, a s pripadnicima drugih naroda želio i nastojao izgraditi bolju i zajedničku budućnost. Po nama su sve žrtve nevine, bile one muslimanske ili hrvatske ili pak srpske, što “mudro” prešućuju suvremeni revizionisti i neprijatelji povijesne istine, koji svojim nametanjem ekskluzivnog prava na bol i žrtve, ostavljaju svima nama koji živimo na ovim prostorima kamen spoticanja za budućnost. Opet smo, kao i mnogo puta ranije, suočeni s nedaćama i pritiscima, ali su nam svagda na umu riječi svetoga proroka Nauma. Stoga vas pozivamo, draga djeco duhovna, da neumorno njegujemo, što znači da molitveno i trudoljubivo izražavamo, legitimnu i prirodnu potrebu za narodnim jedinstvom. Tko može odrediti granice Vaskrsenja i života na kojima se temelji naša Crkva?, napisao je u svojoj poslanici patrijarh SPC – a Porfirije.