Tradicionalna manifestacija privukla u Zelengrad posjetitelje iz svih krajeva: "Ovo je nešto neprocjenjivo"

Inače tih i miran Zelengrad, okružen bukovačkim kršem, šumom i divljim prostranstvom, u subotu je ponovno postao mjesto prema kojem su vodili putovi iz cijele Zadarske županije, ali i dalje. Miris mesa s ražnja i ispod gigantske peke širio se već od kasnog poslijepodneva, na stolovima su se redali prisnaci, oko borilišta za stare igre okupljali su se znatiželjnici, a među domaćima mogli su se čuti gosti iz Zadra, Istre i drugih krajeva Lijepe Naše.

Povod je bio 17. Prisnac fest, tradicionalna manifestacija Zavičajnog kluba »Janko Mitrović« koja je još jednom pokazala kako domaća hrana, stari običaji i druženje mogu barem na jedan dan vratiti život u bukovački kraj. Natjecanje u spremanju prisnaca, u kojem je pobijedila Marina Pandžić, ionako je samo dio događanja po kojem velika manifestacija nosi ime.

Ne prodaju, podijele

Program je otvorila 13. Bukovačka biciklijada »Provozajmo se kroz Bukovicu«, a poslijepodne su uslijedili: izložba »Velikani o zavičaju« autora Marijana Mitrovića te tradicionalne igre: buće na ledini, kamena s ramena, alka u karijoli, babuljanje, hvatanja koze i potraga za pršutom. No, gdje god bi se čovjek okrenuo, priča bi se brzo vratila na ono zbog čega manifestacija i nosi ime – na prisnac i hranu.

Na jednom kraju okretali su se bukovački bikovi i odojci na ražnju, drugdje se pripremao gulaš od divljači, kajgana s tartufima, teletina ispod peke, junetina lešo, jetrica na kiselo i grah sa suhim mesom. Sve se posjetiteljima dijelilo besplatno. Među onima koji su od ranih sati bili uz vatru bio je Predrag Kokić iz Islama Grčkog, pomoćni kuhar koji na manifestaciju dolazi već treću godinu.

– Došao sam prijateljima pomoći. Drago mi je što me žele ovdje i što mogu sudjelovati. Ovo je nešto neprocjenjivo. Ako vam ovdje svake godine dođe deset tisuća ljudi, to nešto govori, kaže je Kokić.

Za njega cijela priča nadilazi samo hranu i zabavu.

Ivica Mitrović

Organizator Ivica Mitrović procjenjuje da se tijekom manifestacije podijeli oko pet tisuća kilograma hrane.

– Mi to ne prodamo, nego podijelimo. Ako računate otprilike pola kilograma po čovjeku, onda tako nekako dođemo i do procjene broja ljudi, pojašnjava nam organizator, navodeći da je prošle godine Prisnac hest posjetilo oko deset tisuća ljudi.

Gosti iz Istre

Koliko je manifestacija prerasla lokalne okvire pokazuje i priča Ane i Andreja iz Istre. U Bukovicu su stigli sasvim drugim povodom – tražili su mjesto na kojem bi mogli pojesti nešto domaće ispod peke. U jednom agroturizmu rekli su im da toga dana ne rade, ali su ih uputili prema Zelengradu.

– Uopće nismo znali za događaj. Rekli su nam ako smo u điru, da odemo. I eto nas. Presretni smo što smo došli, super nam je, priča Ana.

Bukovica ih je privukla upravo svojom različitošću.

– Prekrasno je. Drugačije nego kod nas u Istri, gotovo egzotično. Mirno je i okolo je divljina i baš nas to privlači, govori Andrej hvaleći Prisnac fest.

Ksenija Čirjak iz Benkovca, koja dolazi već godinama, recept za prisnac opisuje jednostavno.

– Prisnac je staro tradicijsko jelo Bukovice i Ravnih kotara. Sprema se onako kako su ga spremale naše bake. Tijesto, voda, brašno i malo soli, a unutra idu sir, skorup i jaja. Preklopi se i to je to. Nema tu neke velike mudrosti, kaže majstorica prisnaca.

Ksenija Čirjak

No, kada treba odabrati najbolji prisnac, odlučuju detalji.

– To su nijanse. Ovisi o siru, njegovoj slanoći i svemu pomalo. Netko na kraju mora pobijediti.

Za Čirjak je ipak važnije ono što ostaje iza natjecanja.

Počinje od vatre

Predsjednik stručnog žirija Radoslav Bobanović, koji prisnace ocjenjuje već devet godina, kaže da sve počinje još kod vatre na kominu.

– Prvo i osnovno, osoba koja ga priprema mora dobro zapaliti vatru, otprilike sat vremena prije pečenja. Slijede dvije vrste sira, jaja, sol, ponekad i malo šećera, a posebna se pažnja posvećuje kori i debljini prisnaca. Tijesto se mora dobro napraviti i malo istući. Debljina prisnaca ne bi smjela prelaziti otprilike tri centimetra, objašnjava nam član stručnog žirija te napominje kako se ocjenjuje više kategorija – izgled, boja, stanje (struktura) tijesta, presjek, miris i okus.

Iako se danas dio natjecatelja služi pećnicama, Bobanović ipak preferira tradicionalnu pripremu pod pekom.

Dok je žiri ozbiljno pristupao kušanju, na livadi je atmosfera bila znatno opuštenija. Jakov iz Zadra u Zelengrad je stigao prvi put.

– Jako je lijepo i zanimljivo. Spoje se tradicija i druženje i stvarno bi trebalo biti više ovakvih događaja u našoj županiji, kaže Zadranin.

Na pitanje hoće li se uključiti u neku od igara nije puno dvojio.

– Čuo sam da je negdje skriven pršut i da ga treba pronaći. Naravno da ću sudjelovati, aktivno tražim pršut, govori nam kroz smijeh.

Organizatori su ove godine dodatno proširili stare igre, među ostalim penjanjem na stog sijena i babuljanjem.

– Danas bi, da se djeca tako igraju negdje u gradu, vjerojatno brzo došle razne službe. Ali mi smo kroz to prošli, u šali će organizator Mitrović.

»Mi nemamo PR«

Za nekoga je Zelengrad novo otkriće, a za druge povratak kući. Joso Katuša iz Medviđe, Bukovčanin koji danas živi između Biograda i Splita, Prisnac fest posjećuje godinama.

– Cijeli sam radni vijek proveo u Njemačkoj. Toga nema nigdje u svijetu što ima ovdje, govori Katuša.

Na pitanje što je toliko posebno odgovara kratko: »Ljudi. I tradicija. Bukovačka tradicija.«

U neposrednoj blizini nekada je išao u školu, do koje je kao dijete pješačio gotovo sat vremena, a na događaju je na glavi nosio crvenu bukovačku kapu staru oko četrdeset godina. U takvim susretima Prisnac fest dobiva još jednu dimenziju jer na jednom mjestu okuplja one koji su u Bukovici ostali, one koji su iz nje otišli i one koji je tek otkrivaju.

Zavičajni klub »Janko Mitrović« manifestacije u Zelengradu organizira još od 2005. godine, a ovogodišnji Prisnac fest bio je 17. po redu. Predstavnik Kluba i Organizacijskog odbora Ivica Mitrović kaže da je cilj svih ovih godina ostao isti – promovirati Bukovicu, domaću hranu i način života. Za to što danas u malo mjesto uspiju privući tisuće ljudi, kaže, nemaju posebnu marketinšku formulu.

– Znate koja je tajna PR-a? Mi nemamo PR. Kod nas je – dođi ovamo, jasan je Mitrović.

Prisnac fest opisuje kao svojevrsni »kontrolirani kaos«.

– Mi možemo napisati program, ali kod nas vam je – bit će kako bude. Ljudi ipak dolaze jer znaju da smo vedri, veseli, da ih čekamo raširenih ruku i nasmijani. Oni to prepoznaju, ističe Mitrović.

Na pitanje što je srž Bukovice i Bukovčana, odgovara bez razmišljanja.

– Srdačnost, dobrodošlica i prijateljstvo. Najveća je sramota da netko odavde ode gladan, jasno će organizator.

Bučno, kaotično

Manifestaciju najviše podupire Grad Obrovac, a uključuju se i druge općine, donatori i privatne osobe. Ove je godine prvi put stigla i potpora Turističke zajednice Zadarske županije. Organizatori se već šale i na račun idućeg, punoljetnog izdanja.

– Planiramo da barem nešto napravimo na vrijeme. Ove godine još su bageri radili u četiri popodne, a manifestacija počinje u četiri i pol. Sljedeće godine pokušat ćemo sve organizirati ranije. Ne možemo obećati, ali pokušat ćemo, poručuje Mitrović.

Možda upravo u toj nesavršenosti leži dio šarma Prisnac festa. Vatra se loži satima, meso okreće pred gostima, prisnaci stižu iz kućnih kuhinja, ljudi se nadmeću u igrama koje pamte iz djetinjstva, a za stol se sjeda s poznatima i nepoznatima. Netko u Zelengrad dođe ciljano, netko nakon desetljeća života u inozemstvu, netko iz Zadra, a netko iz Istre sasvim slučajno.

Kakogod, na kraju svi završe u istoj priči jer bukovačka tradicija u Zelengradu nije bila izložena iza stakla niti sačuvana samo kao uspomena. Bila je bučna, pomalo kaotična, mirisala je na dim i pečeno meso, natjecala se, smijala i okupljala ljude. A upravo kao takva ima najveću šansu ostati živjeti.

Predrag Kokić