Studenac ih zamalo ostavio bez jedinog dućana, a onda je stigao veliki preokret: “Više mi ovo znači nego svi euri ovoga svita!”

Ne zatvara se! – vijest je koja se u utorak pronijela Banjevcima i donijela veliko olakšanje mještanima ovog ravnokotarskog sela, koji su se već pomalo mirili s time da će ostati bez svoje jedine trgovine. Nakon što je objavljeno da Studenac u sklopu reorganizacije poslovanja namjerava zatvoriti i prodavaonicu u Banjevcima, među stanovnicima je zavladalo nezadovoljstvo, ali i zabrinutost, osobito zbog starijih susjeda kojima bi odlazak po kruh i mlijeko u drugo mjesto predstavljao ozbiljan problem. No, od zatvaranja se ipak odustalo, a koliko je ta odluka razveselila Banjevčane, najbolje nam je opisala Sanja Troskot, koja je dobru vijest čula svega nekoliko minuta prije našeg susreta.

Seoska »radiotraveža«

– Hvala Bogu, već smo bili tužni zbog toga. To je baš bio udarac – kad su rekli da je gotovo. Jer, kad nemate dućana, ‘ko da nema ničega. Evo prije pet minuta samo saznali, baš sam se i naježila i evo, više to volim nego da mi je netko dao sve eure ovoga svita. Jer kad se zatvori dućan, to je onda gotovo, govori nam Sanja, ne skrivajući oduševljenje.

Upravo smo se zato zaputili u ovo mjesto u stankovačkoj općini, na rubnom dijelu Zadarske županije, gdje smo ubrzo shvatili da se o sudbini trgovine proteklih dana itekako razgovaralo. U selu koje više nema ni kafić, a u kojem se život velikim dijelom još uvijek odvija oko kuće, polja i susjedskih razgovora, dućan je mnogo više od mjesta za kupnju osnovnih namirnica. Ondje se doznaju novosti, razmjenjuju informacije i prepričavaju događaji, a kako nam je jedna mještanka slikovito objasnila, riječ je o pravoj seoskoj »radiotraveži«.

Prva koju smo susreli tijekom obilaska bila je Mara Savić, kojoj smo prenijeli vijest da se trgovina ipak neće zatvoriti. Njezino zadovoljstvo bilo je očito, a čim smo započeli razgovor, počela je nabrajati što sve Banjevci imaju, što su tijekom godina izgubili i zašto bi ostanak bez trgovine za njih bio posebno težak udarac.

– Sramota bi bila da ga zatvore, imamo dvoranu, imamo mrtvačnicu, čak dvije crkve imamo, al’ fratra svog nemamo. Onda, u školi, nema nego sedmero dice. Dućan još da nam odnesu, e onda nema ničega u Banjevcima! Dao Bog da ga ne zatvore i samo neka svega donesu u njega, a ne da za neku sitnicu moramo u Stankovce! Sad ja, stara, ne mogu nego »o šljaki«, pa ajde ti u Stankovce, ajde ti u Pirovac, govori nam Mara, objašnjavajući kako je za starije stanovnike problem i sam odlazak do susjednih mjesta jer redovitog prijevoza do Stankovaca nema.

Pozitivni pomaci

Jedina mogućnost je školski prijevoz, no ni on, kako nam uz smijeh objašnjava, nije osobito praktičan ako se čovjek nakon kupnje želi vratiti kući.

– S njim mogu gore, a s čim ću dole? Ajde reci, pita nas Mara, pa nas prije rastanka još nudi pletenicom domaćeg luka koji u ovom kraju izvrsno uspijeva.

Malo dalje susrećemo Dragana Savića, koji se dobro sjeća vremena kada je selo imalo znatno više sadržaja nego danas. Dućan je, kaže, ovdje oduvijek postojao, mijenjali su se vlasnici i nazivi, ali potreba mještana da osnovne namirnice imaju nadohvat ruke nikada nije nestala.

– Nije dobro da se dućan ugasi jer postoji otkad ja znam za sebe. Prvo je to bila zadruga, pa dućan jedan pa drugi, a nekad su bila i dva privatna koja su se ugasila. Ne ulazim u to ima li neka firma interes ili nema, ali sa stajališta mještanina, gašenje dućana bila bi jako loša stvar, govori nam Savić.

Banjevci su tijekom godina ostali bez vlastitog župnika, koji sada dolazi iz Stankovaca, a jedno je vrijeme bila upitna i budućnost područne škole. Ipak, Dragan smatra kako se posljednjih godina počinju događati pozitivni pomaci, pa bi gašenje trgovine bilo tim teže prihvatiti.

– Imali smo župnika, pa ga više nemamo, nego nam sad dolazi župnik iz Stankovaca. I škola je bila upitna, ova područna, ali se opet nešto pokrenulo i djece ipak ima. Očito ove neke nove mjere imaju svoj učinak, i to je dobro. Zato ne bi bilo dobro da se sad ugasi i dućan. To bi bio korak unatrag, objašnjava nam.

Svima znači

Dok mlađi uglavnom imaju automobile i veće kupnje obavljaju u trgovačkim centrima, starijima je odlazak u susjedno mjesto često nemoguć bez nečije pomoći. No, nije sve ni u kupnji, jer trgovina je za brojne Banjevčane desetljećima bila i mjesto susreta, posebno otkako u selu više nema kafića.

– Starijem svitu to puno znači, dućan je važan zbog njih. Ali to je i jedna navika – tu se ljudi nađu, popiju nekad i pivo, malo bace koju seosku ćakulicu i tako…, govori nam Dragan, sliježući ramenima.

U razgovor se uključuje i njegova supruga Divna, koja se odmah nadovezuje na priču o svakodnevnim odlascima u trgovinu.

– Svaki dan nešto pofali, ma i dva puta, dobacuje, pa nam uz smijeh slikovito opisuje povezanost mještana s njihovim dućanom.

– Znate kako je kad dica odu od matere – svugdje im je lipo, ali opet se vrate svojoj materi. Tako je i s našim dućanom. Tu nam sve polazi i dolazi. Uvijek se sazna neka nova informacija, što se dogodilo u mistu i tako dalje. Ma nigdje mi ne idemo, imamo mi svojih tema i dovoljno, govori nam kroz smijeh.

Osim što ondje razmjenjuju vijesti, Banjevčani u svojoj trgovini za seoske fešte naručuju i sve što im je potrebno, od kruha do pića, a po namirnice dolaze i stanovnici okolnih Radašinovaca, Kašića i Dobre Vode, gdje također nedostaje trgovina. Zato bi njezino zatvaranje pogodilo znatno više ljudi nego što bi se na prvi pogled moglo zaključiti.

– Trgovina u mjestu znači i mlađoj djeci koja sjednu na biciklu pa na sladoled, dodaje Divna, podsjećajući da je dućan važan i školarcima, kojima je udaljen tek nekoliko koraka.

Bio bi korak unatrag

Dok razgovaramo sa Savićima, oko nas se izvode infrastrukturni radovi, a radnici u zemlju polažu instalacije. Naši domaćini zadovoljni su što se u selu napokon nešto pokreće, osobito jer mladi pokazuju želju da ostanu u rodnom mjestu, grade kuće i ondje zasnivaju obitelji.

– U nekim stvarima idemo naprijed, a gubitkom dućana bismo otišli korak unatrag, zaključuju Savići.

Njihova susjeda Dušanka Didak, koja nam se u međuvremenu pridružila, također ne skriva zadovoljstvo promjenom odluke, a posebno ističe činjenicu da do trgovine može doći pješice.

– Nije nam bilo drago čuti o zatvaranju. Važan nam je dućan jer možemo do njega pješke, inače za sve treba auto i tražit tko će te voziti, govori nam Dušanka, dodajući kako u Banjevcima trgovinu imaju već pedesetak godina, zbog čega bi bilo teško zamisliti da je odjednom više nema.

S našim se sugovornicima potom rastajemo jer svakoga čekaju njegove obveze. Žene se vraćaju poslovima oko kuće i pripremi ručka, a Dragan ima posla oko freze jer se približava blagdan svetog Luke, kada slijedi sadnja luka. Poljoprivreda je ovdje još uvijek važan dio svakodnevice, mnogi imaju vlastito voće i povrće, no ni najbolji vrt ne može zamijeniti trgovinu u kojoj se svakoga dana može nabaviti ono što zatreba.

Veliki po ljudima

U nastavku razgovora Sanja Troskot, koju smo zatekli još pod dojmom dobre vijesti, priznaje da njezina obitelj veće kupnje obavlja izvan sela, ali upravo zato najbolje razumije koliko je važno da barem osnovne namirnice ostanu dostupne onima koji nisu toliko mobilni.

– Nismo svakodnevno u njemu, veću spizu obavljamo u većim centrima, ali kad nešto fali, sjednemo na biciklu i tu smo, govori nam Sanja, a zatim se ponovno vraća na one kojima bi zatvaranje najteže palo.

– Mi imamo aute, al stari ljudi… Di bi oni išli, pita se.

S ponosom nam priča i o brojnim školovanim ljudima koji su potekli iz Banjevaca, ali i mlađim generacijama koje sve češće žele ostati živjeti ondje gdje su odrasle. Selo je, kaže, malo, ali veliko po ljudima, a upravo smo se u to uvjerili tijekom našeg obilaska, u kojem je gotovo svaki razgovor o trgovini prerastao u priču o životu mjesta, njegovim problemima i planovima za budućnost.