ŠKRINJA USPOMENA (1) Duško Lokin pjevao je na Tuđmanovom skupu, ali i na Floridi - na bini punoj dolara

Kada netko ima više od 50 godina karijere, onda znate da se tu krije velika strast prema poslu. Iako, ako ćemo po onoj poznatoj Konfucijevoj izreci (»Izaberi posao koji voliš pa u životu nećeš morati raditi ni dana«), to čak i nije posao.

Tako je i u slučaju Duška Lokina, jednog od najpoznatijih zadarskih pjevača zabavne glazbe koji više od pola stoljeća budi emocije kod svojih obožavatelja.

Sport i pjesma

Sve je započelo slučajno na plesnjacima u Zadru, a 1969. godine objavljuje svoju prvu singlicu za Jugoton, nakon čega slijedi i prvi album, da bi do danas prodao 5 milijuna nosača zvuka.

Njegovu karijeru su obilježile pjesme poput »Stol za dvoje«, »Netko te tajno voli«, »Oči pune suza«, »Dobro jutro Dalmacijo«, kao i suradnje s najvećim skladateljima i tekstopiscima.

U svojoj 81. godini i dalje neumorno radi tako da je nedavno objavio i novu pjesmu »Mornareva pisma«, u kojoj govori o životu pomorca, životu koji je i sam iskusio radeći noćnu smjenu na brodu.

Inače, iako živi u Zgrebu, Lokin je rođen i odrastao u Zadru u, kako nam kaže, jednom od njegovih ljepših »kvartova« – na plaži Kolovare. Lokin je na Kolovarama odrastao s braćom i sestrom. Trpimir je bio poznati igrač i trener KK Zadra iz one slavne generacije. Sestra Stanka je bila profesorica, a brat Branimir je poznat hrvatski ekonomist.

– Kolovare su nekad bile prava oaza, šuma borova, mala džungla uz more. Tu smo se kao djeca igrali kauboja i Indijanaca. Iz djetinjstva imam puno uspomena, uglavnom na mom tijelu i glavi u obliku ožiljaka.

Za vrijeme školovanja, a i nakon Pomorske škole u Zadru, već kao jako mlad sedamnaestogodišnjak igrao sam nogomet za prvi tim NK Zadra i rukomet za reprezentaciju Zadra. Kao ljevak bio sam ‘ubojito desno krilo’.

Danas sam ponosan na Lovru Luku Klaricu, mog bliskog rođaka koji je također ljevak i veliko ime hrvatskog rukometa, otkrio nam je Lokin dodavši da bi i na svoje unuke volio prenijeti najprije poštenje, a onda i tu ljubav prema sportu koji prema njegovu mišljenju jako pozitivno utječe na razvoj svake mlade osobe.

Što se tiče glazbene karijere, prve nastupe je imao s Đanijem Maršanom, a kasnije su osnovali zajedno grupu Kondori koja je obilježila mladost jedne generacije.

– Nakon vojske i ženidbe s 27 godina, sasvim slučajno sam postao profesionalan pjevač jer sam tada s mojim školskim kolegom i prijateljem Đanijem Maršanom pjevao po plesnjacima u Zadru.

Moj prvi nastup je bio s grupom Kondori u popularnom plesnjaku »Partizan«, prisjetio se Lokin dodavši kako su tih davnih godina mlade pjevače svi nekako gurali i podržavali, ali kako su Đani i on posebno zahvalni profesoru Stjepanu Mihaljincu.

Disko u Pakoštanima

Ranih 1970-ih Lokin se bacio i u poduzetničke vode kada je u konobi u Pakoštanima otvorio prvu diskoteku u ovom dijelu Dalmacije, ali glazbena karijera je bila ta koja je prevladala.

– Da, sedamdesetih sam otvorio disko u Pakoštanima u kojem se svirala muzika koja je tada bila popularna, i domaća i strana, Ali, zbog toga što sam ja puno putovao i bio na turneji, nije me skoro nikad bilo … i kako to već ide, nije bilo dobro pa sam ga ubrzo i zatvorio, kazao je Lokin.

Njegove pjesme pjevale su se diljem zemlje, ali i inozemstva, pa je tako bio čest gost kod hrvatskih iseljenika. S nama je podijelio i sjećanje na jedno od najčudnijih nastupa koje je doživio.

– Najčudnije gaža u karijeri mi je bila 1996. u Tampi na Floridi. Naime, moj bend i ja smo došli u jednu malu dvoranu na koncert koja je bila puna ko šipak, a nigdje razglasa i mikrofona… jednostavno, neko je uprskao! Ja sam odlučio održati koncert uz harmoniku i akustičnu gitaru.

Derao sam se iz petnih žila, i naravno sve privukao, a publika, sve Hrvati, je to cijenila tako da je na kraju bina bila puna dolara! Bilo je super, kazao je Lokin kroz smijeh, a mi smo ga upitali koje pjesme najradije pjeva.

– Pa već uobičajeno, većina pjesama je ljubavna, ali naravno postoje i domoljubne koje sam devedesetih dosta pjevao.

Najdraža mi je ostala » I kad zadnju zapale mi sviću, ja Hrvatsku zaboravit neću« koju sam 1990. jedini pjevao na najvećem predizbornom skupu s predsjednikom Franjom Tuđmanom dok je još bila Jugoslavija, na rivi u Zadru, i na to sam posebno ponosan, kao i na to da sam sam jedini pjevač koji je za njega pjevao kad je išao u SAD, kazao je Lokin.

Bačena rukavica

U karijeri je snimio dosta dueta, ali nam je otkrio da bi volio snimiti jedan, ni manje ni više, nego s prijateljem – Đanijem Maršanom.

– Nevjerojatno, ali istinito. Nikad nismo snimili duet. O​davno nešto o tome pričamo, ali onako uvijek usput. On je sjajan kantautor, pa eto, ovom prilikom mu bacam rukavicu jer on je kriv što sam postao pjevač, kazao je Lokin.

A, da nije postao pjevač, ostao bi raditi na brodu kao i ostale školske kolege, ali, napominje kako onda ne bi bilo evergreena »Jedna žena čeka brod« i novog hita »Mornareva pisma«. Zanimalo nas je i koji su neki njegovi skriveni talenti, ali i planira li povratak iz Zagreba u svoj rodni Zadar.

– Moj skriveni talent možda je crtanje, portreti, kauboji… ma sve što mi padne napamet. Inače, u slobodno vrijeme družim se s mojim muzičarima i nekim prijateljima uz kavicu i piće, a u Zadru sa školskim prijateljima i još nekim dragim ljudima.

Što se tiče Zadra i Zagreba, citirao bih mog prijatelja Đanija Maršana, ‘Zadar je u srcu mome’, a dodao i Arsenovu izjavu da smo mi Dalmatinci svi na privremenom radu u Zagrebu, kazao je Lokin.

Festivalske nagrade

U listopadu Lokin izdaje novi CD u vodećoj diskografskoj kući Croatia Records, a koji će biti objavljen na LP-u i vinilu na što je posebno ponosan, kao i na sve festivalske nagrade koje je osvojio, a kojih ne manjka.

– Moja karijera traje već oko 55 godina. Nevjerojatno, ali prije dvije godine sam pobijedio na CMC festu s pjesmom »Ti smo ti«, a ove godine osvojio sam na istom festivalu drugo mjesto s pjesmom »Mornareva pisma«.

Festivalskih nagrada imam puno, tu su nagrade iz Ljubljane, Sarajeva, Zagreba, Beograda…, istaknuo je ponosno Lokin koji pak nema namjeru prestati sa stvaranjem, s glazbom, koju toliko voli.

– Što se tiče mirovine, moj pokojni prijatelj Davorin Popović iz Indexa je jednom prilikom rekao za Ivu Robića; »On će umiriti prirodnom smrću – na bini«. Eto, to se odnosi na sve nas koji jednom stanemo na binu ispred publike, zaključio je Lokin.

ŠKRINJA USPOMENA

Zadarski list donosi serijal tekstova »Škrinja uspomena« u kojem će se iz tjedna u tjedan predstavljati nepoznati detalji iz života poznatih osoba