Racionalno korištenje prirodnih resursa temelj je ekonomski i ekološki održive proizvodnje

Foto: Luka Jeličić

Društvo u kojem živimo suočeno je s brojnim gospodarskim, socijalnim i ekološkim izazovima, poput klimatskih promjena, gladi te neracionalnog iskorištenja dostupnih prirodnih resursa. Prekomjerno iskorištavanje resursa dovelo je do stvaranja globalnog problema koji je dugoročno ekonomski i ekološki neodrživ. Jedan od najsloženijih izazova današnjice je promjena ponašanja i načina na koji se proizvode i koriste robe i usluge. Ta promjena ide u cilju racionalnog korištenja resursa što će dovest će do stvaranja manjih količina otpada te pružiti veće globalne društvene, ekonomske i ekološke koristi. O tim promjenama govorilo se i jučer na konferenciji Održivo ribarstvo i poljoprivreda u organizaciji Novog lista i Zadarskog lista.

Na početku konferencije sudionike i goste je pozdravila predsjednica uprave Novog lista Ankica Kruljac naglasivši kako je važnost poljoprivrede i ribarstva došla do izražaja posebno za vrijeme pandemije COVID-19 bolesti kada je došlo do rasta cijena i poremećaja na tržištu koji su utjecali na cjelokupno domaće gospodarstvo.

Ankica Kruljac

– Poljoprivreda je ključna za osiguravanje prehrambene sigurnosti, što je shvatila i Europska unija koja je donijela strategiju Od polja do stola, kojom se poljoprivreda i cjelokupno gospodarstvo usmjeravaju u održivom pravcu, pri čemu je cilj zaštita prirode, uz istovremeno povećanje proizvodnje. Hrvatska iz godine u godinu ima sve veću ekološku proizvodnju, ali potražnja za ekološkim poljoprivrednim proizvodima i dalje je veća od ponude, kao i na globalnom tržištu, što pokazuje da se ekološka proizvodnja temelji na održivoj ekonomiji. Potrošači su spremni platiti više za ekološke proizvode pa cilj treba biti da dođemo do 25 posto održive i ekološke poljoprivredne proizvodnje do 2030. godine, što predviđa i strategija EU-a, rekla je Kruljac, ističući važnost Zadarske županije u poljoprivredi i ribarstvu.

Najribarskija županija

– Zadarska županija ima ogroman potencijal u poljoprivredi, s površinama koje daleko nadmašuju potražnju unutar same županije. Što se tiče ribarstva, ovo je najribarskija županija u Hrvatskoj, a ribare treba pitati što im je još potrebno za daljni razvoj ribarstva, kazala je Kruljac.

Župan Božidar Longin je kazao kako je sretan što su ovdje okupljeni kako bi razgovarali o značajnim gospodarskim djelatnostima koje su na području Zadarske županije itekako zastupljene.

– Iako je turizam dominantna gospodarska grana na našem području, gospodarski profil Zadarske županije nemoguće je prikazati bez poljoprivrede i ribarstva, dviju tradicionalnih gospodarskih grana kojima se ovdašnje stanovništvo od pamtivijeka bavi. More kao jedan od naših najvrednijih prirodnih resursa svakako je oduvijek bilo ono koje je hranilo generacije, osobito otočana. Danas je značajno posebnu pozornost staviti upravo na pojam održivosti ribarstva, a također i vrlo razvijene marikulture, pri čemu je nužno voditi računa o izbalansiranosti eksploatacije mora kao resursa, ali i njegovom očuvanju, istaknuo je Longin dodajući kako se na području Zadarske županije proizvodi gotovo 70 posto ukupne proizvodnje u akvakulturi u Republici Hrvatskoj, s tim da najveći dio otpada na uzgoj bijele ribe. Udio, pak, u uzgoju tuna oko polovine je ukupnog uzgoja.

– Trenutačno imamo 55 koncesija za marikulturu (30 za bijelu, sedam za plavu ribu, 18 za školjke te jednu za uzgoj spužvi) s ukupno 24 proizvođača. Uz navedeno, istaknimo i da se oko 35 posto ukupnog iskrcaja ulova ribe u Republici Hrvatskoj događa u našoj županiji, i to na 46 iskrcajnih mjesta, od čega 27 na otocima. Takvi podaci zahtijevali su i kvalitetnu ribarsku infrastrukturu pa smo svojim ribarima osigurali najmoderniju infrastrukturu s obje strane Jadrana izgradnjom ribarskih luka u Kalima i Gaženici ukupne vrijednosti oko 8 milijuna eura, a priprema se i projektna dokumentacija za još jednu ribarsku luku, i to u Biogradu na Moru, rekao je župan.

Eno-gastro destinacija

Naglasio je kako za sve te projekte uspješno koriste sredstva iz EU fondova pri čemu je istaknuo da su kroz proteklih desetak godina veliki broj projekata vezanih za ribarstvo i akvakulturu proveli preko programa prekogranične suradnje Italija – Hrvatska.

– Jedan od možda najzanimljivijih projekata bio je Adri.SmArtFish, kroz koji je postavljen u more prvi umjetni riblji greben u Hrvatskoj, jugoistočno od otočića Ošljaka u Zadarskom kanalu, a kroz isti projekt opremili smo zadarsku ribarnicu. U planu je i Centar za školjkarstvo čijom će se izgradnjom osigurati kvalitetna podrška i za uzgoj školjaka na području Podvelebitskog kanala.

Božidar Longin

Novi veliki iskorak bit će projekt SAFE kroz koji će biti prikupljeni podaci o nusproizvodima riblje industrije kako bi u konačnici bila uspostavljena tvornica za preradu ribljeg otpada i proizvodnju ribljeg brašna, kao prva takva u Hrvatskoj, kazao je Longin, dodajući kako im je područje poljoprivrede također iznimno važno, a plodna zemlja Ravnih kotara onaj je prirodni resurs koji omogućuje i kvalitetan razvoj upravo te gospodarske grane.

– U tom smislu našim poljoprivrednim proizvođačima osigurali smo potpore koje dodjeljujemo već godinama, ali i onaj čimbenik bez kojega je poljoprivreda nezamisliva – vodu, i to kroz izgradnju četiri velika sustava navodnjavanja. Rezultati su vidljivi kroz sve veći broj vinogradara i vinara, maslinara i uljara te sirara koji iz godine u godinu osvajaju priznanja na svim prestižnim svjetskim natjecanjima što je dokaz podizanja kvalitete njihovih proizvoda. A upravo je proizvodnja hrane, osobito one ekološki uzgojene, izuzetno značajna i za razvoj turizma jer je opskrba ugostiteljskih objekata zapravo izravan izvoz, a jedan od ciljeva koji smo si postavili i brendiranje Zadarske županije kao eno-gastro destinacije.

Na tome sustavno surađujemo s našom županijskom turističkom zajednicom, u sinergiji s proizvođačima i ugostiteljima, zaključio je župan, koji je rekao kako u kontekstu svega rečenog vjeruje da će ova konferencija dati doprinos svim njihovim nastojanjima da gospodarski razvoj Zadarske županije bude kontinuiran i održiv te na taj način, jasno, i uspješan.

Jačanje poljoprivrede

Ministrica poljoprivrede Marija Vučković je kazala kako konferencija otvara pitanje koja su vezana za održivost ribarstva i poljoprivrede.

– Okolišna zelena održivost je vrlo važna i svi smo joj obvezni pridonositi. Treba postojati balans između ekonomske, socijalne i zelene održivosti, a na to trebaju odgovoriti poljoprivreda i ribarstvo. Vlada Andreja Plenkovića nastoji promijeniti način kako se poljoprivreda doživljava. Potrebno je postaviti između poveznicu poljoprivrede i ribarstva te našeg društva. Mi smo poljoprivredu počeli promovirati na drukčiji način. U NPPO-u se to zove učinkovito korištenje resursa. Želimo isto tako osvijestiti da proizvođači koriste svoj ljudski i kapital koji su uložili. Da koriste resurse poput tla i vode, te to trebamo postaviti. Hrana treba biti stvorena po priuštivim cijenama za krajnje korisnike. Zato je i nastala Zajednička poljoprivredna politika. Treba provoditi cilj UN-a do 2030., istaknula je ministrica dodajući kako zato treba govoriti o ekonomskoj, socijalnoj i zelenoj održivosti.

– Koristili smo svih ovih godina sredstva iz EU fondova, ali i godišnje smo ulagali značajna sredstva u nacionalne potpore koje nam je odobravala EK-a. Kroz godine su dolazile promjene i različiti problemi, ali su se naši poljoprivrednici pokazali otpornijima. U 2022. smo zabilježili više od tri milijardi kuna šteta, najviše od suše, ali i od tuče te drugih nepogoda. Ove godine ponovno imamo nepogode u vidu tuče i poplave, pa moramo stalno nadograđivati programe, rekla je Vučković koja je naglasila kako poljoprivrednici snaže svoju produktivnost koja se do kraja 2022. povećala za 22 posto. Stanje resursa, dodala je, nam nije dobro.

– Zadarska županija, posredstvom agencija i suradnjom poljoprivrednika i ribara, čini se uspješnom. Dalmatinske županije se previše prepoznaju po turizmu. Zadarska županija i ovdašnji poslovni subjekti su povukli 121 milijuna eura potpora, a isplaćeno je nešto više od 104 milijuna eura. Posebno bih istaknula mjeru kojom se financiraju mladi poljoprivrednicima, kao i povezivanje poljoprivrede i turizma, pri čemu je u ovoj u županiji 512 projekata ugovoreno, kazala je ministrica. Akvakultura je, dodala je ministrica, od 2017. godine narasla za 62 posto, a u količinama su narasli za 67 posto.

Osvrnula se i na Strateški plan koji ima novih sedam eko shema koje je Hrvatska odlučila primijeniti.

Ministrica Marija Vučković

– Ekstenzivno stočarstvo pridonosi opstojnosti ruralnih zajednica. Postoji i kompenzacija za primjenu stajskog gnojiva na oranicama, ova gnojiva su bolja za tlo od umjetnih. Omogućit ćemo kompenzaciju za sve koji koriste ove sheme. Hrvatska ima nešto više od 121 tisuće hektara u ekološkoj poljoprivredi, što je 8,4 posto svih poljoprivrednih površina. Potpora nikad ne smije biti tolika da ne potiče onog koji je koristi. Ekološka poljoprivreda se mora gledati i kroz rast proizvodnje ekološke hrane jer to financiraju građani. U ovom programskom razdoblju moramo bolje odgovoriti na to pitanje. U Strateškom planu smo predvidjeli da se 10 posto sredstava alocira za ekološku poljoprivredu, istaknula je ministrica.

– U ribarstvu imamo i potrebu energetske tranzicije, ali i skrbiti o okolišu, dodala je. Hrvatska se nije složila s ovakvim akcijskim planom, treba se služiti više znanstvenim savjetima te uvijek izračunavati što pojedini pristup znači za održivo ribarstvo i za priobalne zajednice, zaključila je ministrica uvodni dio konferencije, nakon čega su uslijedile panel rasprave.

Ograničenja ulova

Tema prve panel rasprave bilo je ribarstvo nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju, sa svim promjenama koje je to donijelo donijelo hrvatskim ribarima, posebno u kontekstu zaštite ribljeg fonda i zaštite okoliša, odnosno održivosti ribarstva. O tome koliko je održivo ribarstvo održivo za hrvatske ribare, govorio je Ivan Birkić, predsjednik Udruženja ribarstva Hrvatske gospodarske komore.

– Od ulaska Hrvatske u EU preuzeta je i EU legislativa, koja nije išla na ruku hrvatskom ribarstvu. No, dionici sektora shvatili su da je to razarajuće za taj dio gospodarstva pa smo odmah krenuli u rigorozne mjere zaštite. Hrvatska je tada instalirala prostorno-vremenska ograničenja, pri čemu je oko trideset posto teritorijalnog mora pod zaštitom, posebno za malu plavu ribu, a uvedena je zona zabrane ribarenja u jabučkoj kotlini, čime su zaštićene u velikoj mjeri i druge ribolovne vrste, kazao je Birkić. Istaknuo je da su uvedeni i dodatni lovostaji, iako u ribari imali na raspolaganju sredstva za svega šest mjeseci lovostaja, od njihova uvođenja do sad.

– A mi smo od tada bili u lovostaju više od dvadeset mjeseci. Lovostaje smo uveli u vrijeme mrijesta ribe, pokrećući program smanjenja ribolovnog napora, što smo i postigli, ali smo imali i dalje visoke ulove. Zbog toga smo imali velike prigovore iz EU-a da se uništavaju resursi pa smo išli u nova ograničenja ulova na mjesečnoj i godišnjoj razini. Time smo od 2014. godine naovamo smanjili ulovljenu količinu za cijeli jedan godišnji ulov, oko pedeset tisuća tona plave ribe. Znanost, međutim, i dalje tvrdi da se izlovljava previše, ali mi smatramo da modeli po kojima se izračunava opterećenje na riblji fond nisu ispravni. To nas sve vodi prema velikom smanjenju ulova, još većem od sadašnjeg, što neće biti dobro, a i dalje smatramo da su ovakva ograničenja kakva smo mi uveli, bolja od uvođenja kvota za izlov ribe, rekao je Birkić.

Ante Mišura, ravnatelj Uprave za ribarstvo iz Ministarstva poljoprivrede, kazao je kako ulaskom u EU legalslativa nije bila naklonjena ribarstvu, ali se ono održalo, žilavo je, a akvakultura je imala rast.

– U 2022. smo imali najveću vrijednost iskrcaja ribe. Jako smo posvećeni zaštiti resursa, što znaju i ribari. Postoje mjere u koćarskom, plivaličarskom i drugom ribolovu. Sačuvali smo flotu, ribare, vrijednost ribarstva. Kad se uvode ograničenja postoje nezadovoljstva. Treba se gledati zaštita riba, ali i ribara, flote. Želimo sačuvati naše ribarstvo u obliku kakvom jest. Morali smo sačuvati flotu, svake godine se rade izvještaji o stanju flote. Koristimo europski fond za scraping. Mogu dobiti i naknadu za alate, ali uz uvjet da ribari moraju ostati na otoku, naglasio je Mišura dodajući kako se ne slažu se s dijelovima akcijskog plana EK-a za ribarstvo i to prije svega zbog toga što se ne gleda regionalni pristup, kao i znanstvene spoznaje.

– Zaštita Jabučke kotline se pokazala uspješnom, donijeli smo mjere koje daju rezultate, te su i ribari to podržali. Akcijski plan nije zakonodavni akt, ali iz njega mogu proizići mjere. Borit ćemo se za interese naših ribara. Davat ćemo i dalje primjedbe. Ribari su za zaštitu, ali treba sačuvati ribare i flotu. Zato je Hrvatska bila za prostorno-vremenske zabrane, da se flota može prilagoditi kroz određenih broj godina, kazao je Mišura.

Prepoznata akvakultura

O ribarstvu je govorio i pročelnik Upravnog odjela za poljoprivredu, ribarstvo i EU fondove Zadarske županije Daniel Segarić, potvrdivši kako Zadarska županije može i želi ostati najribarskija, stvarati preduvjete ribarima i drugima, ali to mora biti u skladu s gospodarskim sektorom turizma.

– Mi smo, uz korištenje EU sredstava, izgradili dvije ribarske luke, Vela Lamjana na otoku Ugljani i Gaženicu, a idu još dvije faze. Ukupno se još ulaže 14 milijuna eura. U Ribarskoj luci Biograd treba graditi infrastrukturu i suprastrukturu. Traba podići proizvodnju školjaka, za Centar u Selinama imamo gotov projekt pa ćemo se javiti na natječaj. Želimo također napraviti iskorak, uz akvakulturu u pučinskom dijelu imamo inicijative za off shore uzgoj, vjerujem da ćemo i u tome biti prvi na Jadranu. Kroz prostorne planove moramo stvarati povoljnu klimu za investitore, naglasio je županijski pročelnik, dok je Leon Grubišić iz iz Instituta za oceanografiju i ribarstvo u Splitu kazao kako je vrlo važno da je Hrvatska u svojim propisima prepoznala akvakulturu.

– Uz stručnjake prepoznata su područja za akvakulturu, gdje njena provedba neće imati značajan utjecaj, rade se studije utjecaja na okoliš, a završno je program monitoringa. Svake godine se provjerava utjecaj akvakulture na okoliš. Još u Hrvatskoj nije bilo slučaja da akvakultura značajno utječe na okoliš. Pozdravljamo inicijativu Zadarske županije da se u akvakulturi izađe na otvoreno more. Treba uzeti u obzir da je Jadransko more malo, pa ima sinergijski utječaj drugih korisnika mora, kao što su ekploatacija ugljikovodika, nautički i drugi promet. Utjecaj na okoliš su i prebjezi iz kaveza koji mogu utjecati na smanjenje bioraznolikosti, ali i uvođenje alohtonih vrsta, poručio je Grubišić.

Povećanje proizvodnosti i otpornosti proizvodnje u akvakulturi na klimatske promjene, jačanje konkurentnosti sektora akvakulture, jačanjem sektora doprinijeti obnovi gospodarstva te unaprjeđenju uvjeta života u ruralnim i obalnim područjima, poticanje inovacija u sektoru akvakulture, ciljevi su nacionalnog plana razvoja akvakulture do 2027. godine.

– Ciljeve ćemo ostvariti kroz naš fond u kojem je za ribarstvo i akvakulturu osigurano 350 milijuna eura. Očekujemo povećanje sektora kroz povećanje zaposlenosti. Moramo se pritom paziti na kapacitet Jadranskog mora. Značajno je da se ide na off shore uzgoj. U slatkovodnoj akvakulturi će se ići na značajna ulaganja i to kroz dovodne kanale da u njih uđe više vode, a zbog toga što je sadašnja situacija takva da postoje problemi s uzgojem ribe kada dođe do suše. Očekujemo da će imati veću proizvodnost i povećanje dodatne vrijednosti. Očekujemo da ćemo te ciljeve ostvariti u razdoblju do 2027., najavio je Mišura.

Planska poljoprivreda

Enna fruit sa svojih tisuću kooperanata i više od sto tisuća tona poljoprivrednih proizvoda koji godišnje prođu kroz njezine kapacitete, koncentrirana je na domaću proizvodnju, a predsjednici uprave tvrtke Sanji Burić postavljeno je pitanje koliko je Enna fruit ipak daleko od pokrivanja zahtjeva tržišta isključivo domaćom poljoprivrednom proizvodnjom.

– Dosta smo daleko od samodostatnosti u poljoprivrednoj proizvodnji. Oko toga ne treba kukati, nego to prepoznati kao priliku. Mi se bavimo organizacijom proizvodnje i otkupom od domaćih proizvođača ali i dalje, čak i ako izuzmemo banane kao najveći uvozni proizvod, daleko smo od potencijala koji imamo. Povrće se još nekako drži, ali poseban je problem proizvodnja voća. Od ukupne količine bresaka, oko dvije tisuće tona koje smo plasirali na tržište, u Hrvatskoj smo kupili svega 200 tona. Slično je s nektarinama, kao i marelicama. Zaista imamo velik potencijal podizati proizvodnju, ako dozrije ovih dvjesto tona, može i dvije tisuće, koliko nam je potrebno. Surađujemo s inozemnim proizvođačima, pa imamo saznanja da europski proizvođači iskazuju velik interes za našim resursima. Traže partnere za pokretanje proizvodnju i otkup. Moramo naći motivaciju da povećamo našu proizvodnju, jer stranci je očito imaju. Teško je ući na strana tržišta, ali postoji vrlo velik interes za našim resursima pa ne bi bilo dobro da ispadne na kraju da ćemo prije hraniti druge, nego sebe. Svi mi koji smo uključeni u poljoprivrednu proizvodnju moramo dati maksimalni doprinos da pokrenemo i promijenimo stvari, kazala je Burić.

Za razvoj vinarstva i vinogradarstva u Hrvatskoj, istaknuo je Rade Bobanović, predsjednik Udruge vinara Zadarske županije, važan je rad i trud, čime se može uspjeti, uz odgovarajuće potpore kao i bolje povezivanje s turizmom.

– Zadarska županija prije rata nije bila poznata po vinima, već samo po grožđu. Danas ima tri tisuće hektara vonograda, od dvadeset tisuća u cijeloj Hrvatskoj te proizvodi dvadeset milijuna litara vina od ukupne proizvodnje od sedamdeset milijuna u cijeloj zemlji. To su mahom novi nasadi, od kojih radimo odlična vina. Tu smo izvrsni i ne moramo težiti nekoj velikoj industrijskoj proizvodnji. Na žalost, nismo povezani u dovoljnoj mjeri s turizmom, pri čemu je problem i to što Hrvatska izvozi svoja najbolja vina, a uvozi lošija. Hrvatska je među vodećim zemljama po potrošnji vina po glavi stanovnika, zbog turizma. Znači da imamo mogućnosti i priliku, pri čemu se moramo koncentrirati na ekološku proizvodnju koja je s nekih jedan posto prije desetak godina, narastala na više od osam posto. Imamo ogroman potencijal, posebno u Zadarskoj županiji, za razvoj takve ekološke proizvodnje, rekao je Bobanović, dodajući kako su poljoprivrednici suočeni s brojnim izazovima, među kojima i kako privući mlade u poljoprivrednu proizvodnju.

– Za to je bitna i sigurnost plasmana proizvoda. Naši proizvodi traže svoju nišu u trgovačkim lancima. Tražimo od njih da hrvatska vina, hrvatsko ulje, odvoje od uvoznih i snažnije ih promoviraju prema svojim kupcima. Trebalo bi iskoristiti i proizvođačke zadruge, kao primarne distributere. Pri tom ekološka proizvodnja daje dodatnu vrijednost cijeloj zajednici. Potpore pri tom daju dodatnu sigurnost, ali u Hrvatskoj one još nisu standardne i nisu sigurne. To odbija mlade, jer se pitaju što ako ne bude potpora, što ako bude velik uvoz jeftinih lubenica, grožđa vina i tako dalje, rekao je Bobanović. Nadovezala se Sanja Burić, ističući kako je planska poljoprivreda jedan od temelja pružanja sigurnosti poljoprivrednim proizvođačima.

– Već nekoliko godina ispravljamo “krive Drine” načina otkupa. Proizvodnja je bila prepuštena neplanskom uzgoju, a onda se višak, nakon otkupa, bacao ili išao u preradu, pri čemu se trošak onda dijelio između proizvođača i otkupljivača. Tišti me negativna konotacija otkupljivača, zbog loših praksi iz prošlosti, ali trebamo se okrenuti budućnosti. Kao organizator proizvodnje krenuli smo u loyalti program s proizvođačima, gdje nam nije problem pred sadnju ili sjetvu reći im koje proizvode možemo otkupiti i kakvu kvalitetu očekujemo. Ne možemo otkupiti sve količine svega, ali imamo najveće tržište u regiji, kao tvrtka. Krenuli smo u plansku organizaciju proizvodnje, posebno onog voća i povrća kojeg najviše nedostaje. Bitno da u tome imamo podršku javne infrastrukture, posebno u razvoju navodnjavanja. Ministarstvo provodi i program nagrađivanja poljoprivrednika po raznim kriterijima, od inovativnosti, do uspješnosti nastupa na tržištu. Mislim da sinergija nas otkupljivača i javnog sektora može mladim poljoprivrednicima pružiti sigurnost. Mi možemo jasno iskomunicirati što je na tržištu potrebno, a Ministarstvo može osigurati potpore i javnu infrastrukturu, kazala je Burić.

Sigurnost za ribare

U kontekstu sigurnosti poslovanja za ribare, za njih je, smatra Ivan Birkić, kritičan problem konstantno donošenje novih uredbi i odredbi po pitanju izlova i količina ribe koje se smiju uloviti.

– Primjer je izlov male plave ribe, gdje 23 posto ukupnog ulova dolazi iz Zadarske županije, pri čemu je u taj dio ribarstva i prerade investirano više od milijardu i pol kuna u novije vrijeme. Moramo raditi planove, a imamo uredbe koje koče i ograničavaju ulov, s time da se svake godine donose nove uredbe kojima se dodatno ograničava poslovanje. Zakonski okvir iz Bruxellesa ne dopušta odmak u vremenu, EU ne prepoznaje da je potreban vremenski odmak da se vidi učinak naših mjera zaštite na riblji fond. Imamo dobru suradnju s Ministarstvom i lokalnim vlastima, ali morat ćemo učiniti više, jer bez politike nećemo moći. Moramo riješiti probleme od broda do gospodarskih objekata. Smanjivanje flote nam pri tom nije problem, jer ćemo, prema Planu upravljanja, morati smanjiti ribolovne kapacitete, na način da se, uz obeštećenje, omogući onima koji više ne žele ili ne mogu raditi, da dostojanstveno odu iz ovog posla. Imamo tu dobar fond, ali mislim da su potrebne kvalitetniji sustavi naknada, posebno iz Europske unije. EU u ovom tijelu ne želi čuti dionike, i s njom nemamo dijalog, već isključivo monolog Europske komisije. To se kosi i s temeljnim odredbama same Europske unije po pitanju ribarstva, kaže Birkić. Prema njegovim riječima, sadašnji sastav Europske komisije ne želi čuti probleme ribara.

– Mi se pitamo što EK-a želi od Jadrana. Napraviti ljetovalište ili uništiti ribarstvo do mjere gdje će resurs preuzeti velike financijske kuće, kao što je učinjeno na sjeveru Europe. Moramo zaštiti ribarstvo, ali ne samo ribare, nego i riboprerađivače i ostale u lancu ulova, uzgoja i distribucije ribe, jer na svakog zaposlenog na brodu, dolazi ih osam na kopnu. Na očuvanju svih tih radnih mjesta moramo raditi svi zajedno, rekao je Birkić.

Odgovarajući na pitanje o tome kako utjecati na to da se slušaju ribari, ravnatelj Uprave za ribarstvo Ante Mišura je kazao kako Europska komisija uglavnom bazira način upravljanja na kvotama, s čime se hrvatsko Ministarstvo poljoprivrede ne slaže.

– Naši ribari ne love samo jednu vrstu ribe, već puno njih. Kod male plave ribe i koćarskog ribolova teško se možemo držati tih kvota. Imali smo sastanke s EK-om, sudjelovali su na njima i predstavnici ribara. Na tim sastancima smo pojašnjavali zašto smo specifični. Imali smo dvije, a ide i treća godina prijelaznog razdoblja. Stavili smo zaštitu flote da ide najviše 10 posto smanjenja ribolovne flote jer bi, ako bi se smanjio veći postotak flote, nju naknadno bilo teško vratiti. Što se tiče kvota htjeli smo napraviti da dio flote može loviti dvije vrste ribe. U koćarskom ribolovu smo dogovorili da ribari iz država koje ulove više ribe smanje ulov. Postigli smo dosta dobrih rezultata, sluša nas se. Raspravljat ćemo s EK-om. A i ribari će i dalje sudjelovati na sastancima s predstavnicima EK-a, da im mogu reći svoje mišljenje, kazao je Mišura.

(Ne)povezanost s turizmom

O povezanosti turizma i poljoprivrede godinama se govori, ali su pomaci mali. Bobanović je istaknuo primjer kako je u Zadarskoj županiji organizirana edukacija za ugostitelje o ponudi lokalnih kvalitetnih vina.

– Od tada do danas gotovo da nema ugostiteljskih objekta u kojima nema lokalnih vina. U Zadar dolaze i kruzeri, deseci njih, a smatramo da treba organizirati i njihovu opskrbu našim vinima. Kroz našu luku u ovih pola godine prošli su deseci tisuća ljudi, a u Gaženici je na brodovima prodano točno šest butelja vina, rekao je Bobanović, na kojeg se nadovezao župan Longin kako zadarska kruzerska luka u ovoj godini ima 150 ticanja.

Konferencija "Održiva poljoprivreda i ribarstvo"

Snimio: Luka Jeličić

05.06.2023. 12:08

Galerija

Foto: Luka Jeličić

– Konačni cilj Gaženice je home port za kruzere. Imali smo 2019. dogovor da potpišemo ugovor s Carnivalom da postane home port, ali je to zaustavljeno zbog epidemije. Imamo sada trenutak da se pripremamo za home port jer će takva kruzerska luka zahtijevati veliku opskrbu svim proizvodima, poručio je Longin. Bobanović je dodao kako turistima treba ponuditi i proizvod i priču, a za to vinari Zadarske županije nastoje obnoviti i pojačati proizvodnju lokalnih sorti, poput Maraštine, po uzoru na istarsku Malvaziju.

– No turizam nas, nažalost, još ne prepoznaje, kao ni lokalne samouprave. Nedostaje nam sinergije, kaže Bobanović.

Sanja Burić je kazala kako se u turizmu može prodati kompletna domaća proizvodnja, što je najčešće i slučaj.

– Većina naših turista su stranci, Nijemci, Austrijanci, Slovenci i tako dalje. Većina vas je vidjela voće i povrće u njihovim dućanima, a voće i povrće je kod nas i dalje jeftinije nego u Njemačkoj i Austriji, a gostima iz tih zemalja je najvažnija svježina i kvaliteta. Na žalost, još uvijek imamo poteškoća sa postizanjem standarda kvalitete, jer je proizvođačima teško prihvatiti promjene. Ali ne trebamo kukati, već mi kao otkupljivač i distributer radimo s proizvođačima na načinima podizanja kvalitete, izgoja novih sorti, primjerice, koje će produljiti sezonu naših proizvoda. Imamo potencijala, ali sa strukom i znanstvenicima te lokalnom infrastrukturom utvrditi koje su to sorte, koji su to načini na koje ćemo povećati kvalitetu i produljiti sezonu i pokazati da smo spremni stati uz naše proizvođače i dati im potporu u postizanju tih ciljeva, rekla je Burić.

Smanjivanje regionalnih razlika

– Kada govorimo o robnoj razmjeni u sektoru poljoprivrede, ribarstva i šumarstva te prerade poljoprivrednih proizvoda, valja jačati našu poljoprivredu i ribarstvo. U 2022. je zbog dvoznamenkaste inflacije izvoz u svim sektorima rastao 31 posto, a uvoz 47 posto. Uvoz u prehrambenom sektoru je bio značajno manji. Izvoz živih životinja je značajno veći, 69 posto je pokrivenost uvoza izvozom, dok je hrvatski prosjek 58 posto, što je značajna razlika, istaknula je ministrica dodajući kako treba na ispravan način vrednovati doprinos proizvođača, prerađivača i drugih.

– U razdoblju od 1. siječnja 2023. čeka nas do kraja 2027. ugovaranje i potrošnja gotovo 1,3 milijarde eura. Bilo je potrebno prošitiri krug korisnika potpora, pravednost plaćanja u poljoprivredu, povećati doprinos zelene arhitekture. Pritom moramo poštivati nacionalne specifičnosti. Treba smanjivati regionalne razlike, kazala je Vučković

Akvakulturu prilagoditi klimatskim promjenama

Govoreći o utjecaju klimatskih promjena na akvakulturu, Leon Grubišić je rekao kako već živimo s klimatskim promjenama.

– Imaju veliki utjecaj na socioekonomiju i prirodu. Priroda se tome već prilagođava. Svjedoci smo klimatskih promjena i u moru. Ne radi se samo o podizanju temperature mora za 1,5 stupanj Celzijusa. Imamo acidofikaciju mora jer ugljični dioksid ulazi u morsku vodu, što je problem za neke vrste planktona. U akvakulturi, s obzirom na zatopljenje, trebaju se proizvoditi vrste ribe koje su otporne na stres, koje preferiraju toplije more, pojasnio je ovaj stručnjak.

Leon Grubišić se osvrnuo i na suradnju znanstvenika s državom i gospodarstvom.

– Znanost treba istraživati i ukazivati na istinu. Istina je da je Jadran mali i pritisak na njega je velik. Međutim, na znanost utječu i neke smjernice, kao što su lobisti. Znanost daje rezultate. Znanost mora uzeti u obzir i druge pritiske na resurs male plave ribe. Konzumiraju ga strogo zaštićene vrste, a na njega utječu i klimatske promjene. Onima koji donose odluke najlakše je uprijeti prst u ribare, požalio se Grubišić.

Kreće izgradnja Poljoprivredno-edukacijskog centra

Županijski pročelnik Segarić se osvrnuo na ključne razvojne odrednice konkurentne i održive poljoprivrede Zadarske županije kazavši kako nije sve tako crno.

– Mi moramo se brinuti o mladima i njih gledati, kroz školovanje, akcije da ih motoviramo da upisuju poljoprivredne škole, fakultete. Poražavajuće je da nemamo dovoljnu proizvodnju breskvi, nektarina. Ovdje imamo top proizvođače koji su usvojili top tehnologije koristeći sredstva EU-a. Ključno je da mora postojati sinergija javnog, privatnog i znanstvenog sektora te da treba koristiti EU sredstva. Koliko ljudi živi na ovom području, ne možemo promijeniti preko noći. Treba se prilagoditi klimatskim promjenama, prilagoditi sortiment uvjetima promjene klime što značajno utječe na proizvodnju. Županija može stvarati preuduvjete u sustavima navodnjavanja, udruživanjem proizvođača, što mi radimo koristeći svoja sredstva. Ali nam treba i ruka proizvođača. Ključni nam je problem što se proizvođači ne žele udružiti za razliku od ribara koji su se udružili i otporniji su, naglasio je Segarić. Govorio je i i stvaranju županijskog Poljoprivredno-edukacijskog centra te najavio je kako će se sljedećeg tjedna potpisati ugovor za izgradnju ovog centra i to novcem Zadarske županije, ali će ga opremati sredstvima EU-a.

– U stvaranju ovog centra surađujemo sa Sveučilištem u Zadru te imamo podršku Agronomskog fakulteta u Zagrebu i naše Poljoprivredne, prehrambene i veterinarske škole Stanka Ožanića. Omogućit ćemo mjesto za edukaciju, ali i za druženje. Bit će u Centru inkubator za proizvodnju, što će poljoprivrednicima donijeti veću sigunost, a to je optimalno za male proizvođače, poručio je Segarić.