Puležanin Andi Marković u Obrovcu našao novi dom: Ovaj grad ima ljudskost!

Često kićen epitetima tužnog i zaboravljenog grada, u klancu rijeke Zrmanje, Obrovac je jednom Puležanu novi dom. Turistički vodič i interpretator baštine upravo Obrovac već neko vrijeme zove svojim domom, a osmislio je i niz inovativnih turističkih obilazaka koji višestruko nadilaze uobičajene floskule i lokacije u primorskim gradovima. Otvorio je tako vrata konačnom ulasku turizma na područje grada Obrovca, ali i cijele Bukovice, koja, unatoč svim ljepotama i osobitostima i dalje stoji kao nedovoljno iskorišten turistički resurs, kojemu, čini se, jedini krimen stoji u činjenici da nije uz more. Uputili smo se baš zato u Obrovac, ne prvi put, ali nikad s ciljem da ga proučimo dalje od njegovih uobičajenih problema. Andi Marković bio je tako naš vodič, jer Obrovac smo gledali »na granici dvaju svjetova«.

– Ne znam ni sada zašto me baš Obrovac privukao. Specifičan je po tome što je zadržao svoju ljudskost, koju je u brojnim drugim turističkim destinacijama brzi stil života i izmjene putnika izbrisao. Naišao sam na otvorene i znatiželjne ljude koji su, iako su na prvu bili pomalo distancirani, istovremeno pokazivali interes za mojim planovima, započinje Andi dok šetamo samim centrom Obrovca.

Andi ne zna što ga je točno privuklo Obrovcu, ali sad mu je posvetio posao

– Prije dvije i pol godine po prvi sam put kročio u grad te polako počeo istraživati cijelo zadarsko zaleđe. U međuvremenu sam se ispisao s fakulteta i upisao tečaj za turističkog vodiča. Vrlo sam brzo shvatio da materijali koje proučavamo u maloj i nikakvoj mjeri obuhvaćaju naselja i lokalitete u zaleđu. Sve je fokusirano na obalne gradove, tako da sam ja odlučio iskoristiti to što sam ostao fasciniram zaleđem, te oko toga isplesti svoje ture, dodaje ovaj turistički vodič koji, osim ture Obrovcem, nudi i obilazak Kruševa, Novigrada i Benkovca.

Sedam rijeka Bukovice

Sa svojih 12 raštrkanih naselja, u Obrovcu se svašta može vidjeti, a dominantna je okosnica grada veličanstvena Zrmanja. Popularna u turizmu samo kroz rafting i kajaking, zapravo priča priču o životu na dalmatinskom kršu, a zajedno s čak šest drugih rijeka koje su u njezinu slivu, zadarskom zaleđu daje posebnu draž. Krupa, poznata po slavnom Kudinom mostu, kao i manastiru koji uz nju leži, Karišnica, koja krškom kraju daje obilježja prašume, te druge male rijeke krškog Velebita, cijelu Bukovicu čine vrhunskom destinacijom koja tek treba biti otkrivena. Nije problem, čini nam se dok šetamo gradom, u tome da se ništa nema vidjeti ili nikuda otići, već ideji da se na Mediteranu najbolje odmara jedino uz more.

– Knjiga Miće Jurjevića o Obrovcu moja je istraživačka Biblija. Osim toga, koliko sam uspio, od građana sam pokušao saznati sve što sam mogao. Upravo kroz lokalne priče, prolazeći gradskim ulicama, spajajući klasične povijesne crtice s anegdotama iz života lokalaca, pokušavam ispričati priču o povijesti života u obrovačkom kraju. Iako su svi čuli za rijeku Zrmanju, malo ih zna da je to boćata rijeka, u kojoj, osim riječne ribe, ima i liganja, orada, ali i – dobrih dupina, nastavlja Andi dok šetamo do trga Mirina – antičkog dvorišta, tj. ostataka povijesnih zidina koji služe kao atraktivna i prirodna ljetna pozornica pod vedrim nebom.

– Kroz povijest je to bilo mjesto susreta i trgovanja. Hram Svete Trojice, središte obrovačke parohije, danas ima izgled postignut završnim radovima iz 19. stoljeća, a kao i mnoge druge pravoslavne crkve u zadarskom kraju predstavlja pravu riznicu povijesti, objašnjava Andi dodajući da sadašnji ikonostas od mramora, s ikonama na platnu, datira iz vremena izgradnje crkve, ali su očuvane pojedine starije ikone s prvobitnoga ikonostasa koje je sredinom 19. stoljeća radio grčki slikar Evtimije Dimitrijades.

– Posebno važna crtica iz povijesti crkve mi je i činjenica da u njoj i dandanas visi luster, kojeg je, kao zalog prijateljstva i poštovanja, poklonila lokalna katolička pastva, naglašava ovaj interpretator baštine.

Budućnost u ljepoti prirode

Dalje šetnju nastavljamo do Zavičajnog muzeja Obrovca, koji skriva pravo etnografsko blago. Stalni postav etnografske zbirke prikazom narodne nošnje, obrade tekstilnih niti i tkanja, izrade i ukrašavanja drvenih i glazbenih instrumenata, inventara tradicionalne vatrenice i keramičkih proizvoda objedinjuje tradicionalni način života šireg obrovačkog područja obilježenog stoljetnom usmjerenošću stanovnika na stočarstvo i zemljoradnju. Stalni postav prirodoslovne zbirke pod nazivom »Tragom mladog Brusine obrovačkim krajem«, fotografijama, tekstom, nacrtima i fotografijama špilja te izložbenim primjercima kopnenih puževa i riječnih rakova prikazuje znanstveno putovanje i istraživanje šireg obrovačkog područja tada mladog prirodoslovca Spiridona Brusine, davne 1863. godine, koje je rekonstruirano prema njegovim bilješkama.

kanjon rijeke Zrmanje

– Nadalje nam je na putu Crkva sv. Josipa, izvorno srednjovjekovna građevina iz 15. stoljeća, u potpunosti obnovljena u baroknome stilu 1794. godine, dok središte ture predstavlja Fortica, tj. tvrđava Kurjakovića, do koje se penjemo i s koje, naravno, puca fantastičan pogled na Obrovac i kanjon rijeke Zrmanje. S te se pozicije i vide »dva svijeta« koja spominjem u naslovu ture – spoj stare gradske jezgre s rijekom Zrmanjom uz socijalističku arhitekturu i moderne gradske elemente, rezimira Andi, zaključivši kako je Obrovac daleko od tužnog i zaboravljenog grada. Samo je područje neiskorištenih potencijala, a jednostavniji i manje stresan život savršen je u okruženju dalmatinskog krša.

– Iako su na početku Obrovčani bili na distanci te nisu znali kako da shvate moje ideje, pokazao sam im da mi cilj nije pumpati turističke brojke bez ikakvog smisla, već istinski pokazati ljepote njihova kraja. Nakon ljeta zato želim i dalje raditi na razvoju novih tura koje ulaze dublje u zaleđe i dalje od Obrovca. Bilo da idemo na kratki obilazak jezgre pa skrećemo u prirodu prateći Zrmanju ili pak uđemo u područje Muškovaca ili rijeke Krupe, ili se pak spustimo do Karinskog mora, budućnost ovog kraja svakako leži u ljepoti njezine prirode, stoljetnoj tradiciji života, te bogatoj povijesti, koja svijetli jednakom snagom kao i najpoznatiji zadarski lokaliteti, smatra Andi.