Protiv Opće bolnice Zadar trenutno se vodi 35 sudskih postupaka

Foto: ARIF SITNICA

Protiv Opće bolnice Zadar trenutno se vodi 35 sudskih postupaka, a najvećim se dijelom radi o potraživanjima isplate osnovice odnosno prekovremenih radnih sati. Naime, djelatnicima bolnica diljem države godinama nisu bili isplaćivani dodaci predviđeni kolektivnim ugovorom za prekovremeni rad, već su se oni isplaćivali samo u redovnom radu. To je u konačnici rezultiralo apsurdnom situacijom da su zdravstveni djelatnici za prekovremeni rad bili manje plaćeni nego za redovni rad.

U međuvremenu je odredba o pravilnom obračunu prekovremenog rada uvrštena u Granski kolektivni ugovor, pa se od 1. travnja prekovremeni sati isplaćuju sukladno toj izmjeni.

Pacijenti sumnjaju u greške

– Opća bolnica Zadar u svojstvu tuženice vodi 35 sudskih predmeta. Pri tom su u 13 aktivnih predmeta u svojstvu tužitelja navedeni pacijenti, a u 22 predmeta u svojstvu tužitelja navedene su osobe koje jesu ili su bile zaposlenici naše ustanove, po osnovi potraživanja isplate prekovremenih radnih sati odnosno osnovice, ističe dr. Željko Čulina, ravnatelj Opće bolnice Zadar dodajući kako je teško donijeti zaključak o iznosu potraživanja koja bi mogla proisteći iz 35 aktivnih sudskih sporova protiv OB Zadar.

Ravnatelj Čulina napominje kako nisu u mogućnosti prejudicirati odluke nadležnih tijela pred kojima se postupci vode. Osim toga, ističe da u svojstvu tužiteljice Opća bolnica Zadar trenutno nema aktivnih predmeta.

Gotovo dvije trećine sporova koji se vode protiv Bolnice, dakle, pokrenuli su zaposlenici, a bitku često vode preko sindikata. Preostalih 13 predmeta pokrenuli su pacijenti.

Većina tužbi koje pacijenti pokrenu protiv bolnica odnosi se na sumnju u greške prilikom liječenja.

Kako ističe predsjednica Udruge za prava pacijenata »Zadarski pacijent«, dr. Dubravka Finka, pacijenti i dalje nisu informirani o svojim pravima.

– Ljudi misle da znaju sve o pravima pacijenata, ali u praksi teško mogu razlučiti je li im prekršeno neko pravo ili nije. To su ljudska prava, pravo na život, na ljudsko dostojanstvo, na informaciju, na odbijanje liječenja… Osim zbog nepoznavanja svojih prava, pacijenti često nemaju snage, uz bolest, boriti se i za svoje pravo, tumači dr. Finka.

Iako u Zakonu o zaštiti prava pacijenata postoje kaznene odredbe o, recimo, nepoštivanju prava na informaciju, dostupnost, prevenciju, može se tužiti bolnicu, no s obzirom na neuređen proces pritužbi, pacijenti rijetko zadovoljštinu potraže pred sudom.

Zakonske zavrzlame

Pacijenti se teško odlučuju za podizanje privatne tužbe protiv bolnice i zbog zakonskih zavrzlama. Naime, Ustavni je sud 2008. godine ukinuo članak 35. Zakona o zaštiti prava pacijenata, koji je definirao proceduru u slučaju da pacijent smatra da mu je povrijeđeno neko pravo.

– Članak 35. je izbačen, a novi nikada nije postavljen, odnosno nije se došlo do rješenja kako bi netko tko je kršio prava pacijenta bio i kažnjen, iako kaznene odredbe u zakonu postoje, naglašava dr. Finka.

Ustavni sud navedeni je članak ukinuo jer nije propisivao učinkovit pravni lijek, pa se pacijenta prepuštalo medijaciji i dopisivanju raznih ovlaštenih osoba koje pripadaju zdravstvenom sustavu ili su od njega imenovane kao nezavisna tijela, stoji u odluci Ustavnog suda.

– Članak 35. definirao je da se pacijent najprije s pritužbom obraća ravnatelju bolnice. Ako nije zadovoljan poduzetim mjerama, pacijent se potom obraća Povjerenstvu za zaštitu prava pacijenata, pa onda povjerenstvu na županijskom nivou, pa povjerenstvo na nivou RH ili pučkom pravobranitelju. Oni svi na neki način imaju savjetodavnu funkciju i nigdje se ne donosi upravni akt koji bi pacijentu rekao da može tužiti bolnicu. Zbog toga nije bilo tužbi za zaštitu prava pacijenata, jer ne postoji upravni akt na temelju kojeg bi se mogao dati pravni lijek, tumači Finka.

Dr. Željko Čulina, ravnatelj Opce bolnice Zadar, Foto: Arhiva ZL

Samo na papiru

– Dakle, gdje god se vi žalite, taj postupak ne vodi neko upravno tijelo koje će reći sukladno tom i tom članku zakona, ako niste zadovoljni, možete tužiti pred tim i tim sudom. Postoje propisane kazne, ali u sustavu pritužbi nema tko će vam to napisati da imate pravo tužiti po tom i tom članku zakona. Zbog toga je Ustavni sud ukinuo 35. članak i sve se svodi na to da u konačnici sami osobno morate podignuti tužbu, tumači dr. Finka.

Četiri godine kasnije, Europski sud za ljudska prava također je odlučio da pacijenti praktički ne mogu dobiti zadovoljštinu kada se radi o njihovim pravima, pa ni ne čudi što sud u Strasbourgu do danas najčešće presuđuje upravo u korist pacijenata, ističe Finka.
Konkretno, u odluci EU suda za ljudska prava stoji da se prava pacijenata u Hrvatskoj ne štite pred zakonom te nema nepristrane procedure tijekom rada s pritužbama, pa čak niti sudskim tužbama.
– Međutim, da bi pacijenti dogurali do Strasbourga, treba se tužiti pet, šest ili sedam godina, da bi čovjek tek onda dobio nekakvu zadovoljštinu i priznanje da je ipak bio u pravu, tumači Finka.

U konačnici doktorica Finka zaključuje da je evidentno da u Hrvatskoj pacijent još uvijek nije u središtu sustava.

– U vrijeme kada je Andrija Štampar osnivao Svjetsku zdravstvenu organizaciju, puno se više razmišljalo o pacijentu, sve im je bilo podređeno, a sada su to ostale prazne parole – pacijent u središtu sustava, moramo misliti na sigurnost pacijenata – sve je to lijepo na papiru, ali na licu mjesta sve pada u vodu, zaključuje dr. Finka.