Posjetili smo najpoznatijeg zadarskog ugostitelja: U restoranu ima zid slavnih, pomaže i pjeva punim srcem

»Rodio sam se kao vrlo mlad«, započeo je kroz smijeh priču o svom životu, odmah u svom stilu, najpoznatiji zadarski ugostitelj – Erik Pavin. Zašto u svom stilu? Zato što je poznat kao veseljak velikog srca, uvijek spreman pomoći i zapjevati u svom restoranu Niko koji djeluje već 62 godine.

Bio je to prvi restoran u bivšoj državi, koji djeluje toliko dugo zahvaljujući Erikovom ocu Niki, zahvaljujući njegovoj viziji i ljubavi prema dobroj domaćoj spizi, kao i dobrom društvu jer u restoranu se nekad, kao i danas, pjevalo skoro svaki dan. Erik je uz oca naučio sve tajne ugostiteljstva, ali više od svega, prenio je na njega osjećaj poštovanja prema svakom gostu.

Restoran, sport…

– Otac i majka, e oni su bili pravi radnici… Otac je radio u svim hotelima koji su tad postojali u Zadru, a želja mu je bila da otvori svoj restoran, i to je uspio 1963. godine jer prije toga u bivšoj državi nisi mogao otvoriti privatni restoran. Kako sam se rodio 1957. godine, kad je restoran otvoren imao sam samo šest godina i od tada sam takoreći, svaki dan živio u kašeti ribe ispod stola. Od tad sam svaki dan bio u restoranu. S deset sam već počeo malo ozbiljnije raditi, prao pijate, pravio salvete koje su se prije, znate, kidale i od jedne bi četiri napravili, jer – novaca nije bilo… A, od četrnaeste do šesnaeste godine sam po dva pršuta dnevno rezao na ruke, i to bolje od mašine, govori nam ponosno Erik prisjećajući se kako je od dva do šest popodne samo to radio, rezao pršut, svaki dan ljeti, u sezoni.

Sjeća se kako bi njegov otac tada podijelio što se ne bi prodalo, što je također bio razlog uspješnosti ovog restorana. Otac Niko je deset godina restoran vodio sam, a od 1974. Erik je uz njega počeo ravnopravno sudjelovati. Devet godina su radili skupa, nakon čega mu otac iznenada obolijeva i umire 1983. godine.

– Oženio sam se 1981. godine i evo me danas sa suprugom, kćerima, zetovima i unucima tu u poslu. Malo smo i proširili djelatnost prije 23 godine, tako da nismo samo restoran već i hotel. Uz poslove u restoranu, više od 25 godina sam sam vodio i knjige, govori nam Erik koji je i završio ugostiteljsku školu koja se u Zadru otvorila 1972. godine.

– Ja sam bio prva generacija u njoj. Devet dana smo išli u gimnaziju jer škola još nije bila dovršena pa mogu reći da sam išao i u gimnaziju, kroz smijeh nam govori. Od rezanja pršuta pa do knjigovodstva, kako kažu »Katica za sve«, jer Erik je živio za restoran. Ali naravno, imao je i svoje male gušte kojima se bavio, koji su mu pričinjavali zadovoljstvo u mladim danima. Sport i glazba, velik su dio njegova života. Što se tiče sporta, kaže kako nije siguran što je više volio, košarku ili nogomet. Bio je prvi kadet KK Zadar 1971. godine, o čemu svjedoči i iskaznica koju i dalje čuva. Trebao je ići u Rijeku na prvenstvo bivše države, ali je, nažalost, morao na produžnu iz engleskog i nastavnica ga nije pustila pa nije nastavio igrati. A nogomet je igrao u pionirima Zadra, juniorima Bagata i seniorima Puntamike. Naravno, zanima nas je li mu žao da nije ostvario sportsku karijeru.

Ima klapu

– U jednu ruku mi je žao, al možda u dvije – nije. Ovaj posao volim i radim cijeli život, skupa sa svojom obitelji, govori Erik koji je posebno ponosan na svoju obitelj, na ženu Radu, tri kćeri, zetove i unuke. Ima troje unuka, točnije dvije unuke i jednog unuka Niku, koji je rođen na isti dan kao i Erikov otac.

Restoran Niko je ostao prepoznatljiv po tradicionalnoj dalmatinskoj ribljoj kuhinji, gdje je fokus na svježu ribu i plodove mora, pripremljene po domaći. Mnoge slavne ličnosti baš su ga zato posjetile, o čemu svjedoči zid slavnih u njegovu restoranu. Zid na kojem su zabilježeni posebni trenuci, vrijeme provedeno s Modrićem, Vrankovićem, Schumacherom, Serenom Williams, Bon Jovijem i mnogim drugim ličnostima. No, najdraže mu je bilo u četiri ujutro pjevati s poznatim gitaristom.

– Svi su mi slavni gosti koji su bili kod nas ostali u sjećanju. Tako mi je drago bilo i kad je nakon koncerta Paco de Lucia došao na večeru, pa kad sam mu donio gitaru i kad smo zapjevali u četiri ujutro. On je bio najjači gitarist i jako mi je draga slika s njim, govori nam dalje nabrajajući imena slavnih glazbenika, sportaša, glumaca s kojima se susreo, s kojima je zapjevao, i kojima je kuhao po starinski.

– Mi smo uvijek imali neki svoj stil pripreme hrane. Volim kuhati po starinski, onako kako se prije kuhalo. Ne volim ona crtanja po pijatima, riba je živa, friška, škampi još skaču, štoš’ crtati po njima!? Ali zato volim i zapjevati s gostima, a na kraju krajeva imam i svoju klapu koja se zove Niko. A kad bi mi otac znao da sam pjevao u Lisinskom, rekao bi mi da sam lud, ne bi mi vjerovao, govori Erik koji uživa i u osmišljavanju novih recepata, tako da smo bili sretni čuti jedan novi riblji recept kojeg je osmislio zajedno sa zetom.

Erik »Bezbrk«

Osim pjesme, sporta, i kuhače, Erik je veliki ljubitelj i ribolova. No, ne bilo kakvog, već isto onako po starinski, kaže – ne na štap, nego na ruke tako da može osjetiti ribu. Kad se dobro ulovi, podijeli s prijateljima koji uživaju u restoranu, dok je on glavni kuhar. Erik je poznat i po svom humanitarnom radu tako da je iza njega i puno lijepih priča. Prisjetio se tako trenutka kada je prije desetak godina zajedno s drugim pjevačima i prijateljima iz grada, skupilo se njih čak pedeset, konjima i karom vozilo poklone od jednog do drugog doma za djecu, starije i nemoćne, obitelji u potrebi. Zadnja humanitarna akcija u kojoj je sudjelovao, bila je nedavno održana Bradata aukcija, humanitarna akcija koja svake godine podiže svijest o muškom zdravlju i prikuplja sredstva za borbu protiv raka. Brojni Zadrani prijavili su se i ponudili svoje brade na brijanje, a Erik je putem aukcije na internetu prikupio čak 3.267 eura i ostao bez svog prepoznatljivog brka.

Tijekom svih ovih godina, i Erik i njegov otac su dobili brojne nagrade, koje će uskoro zablistati na jednom od zidova restorana, a Erik nam otkriva kako sprema i jednu knjigu, i to autobiografsku. Baš zato, zanimalo nas je koja je njegova tajna uspjeha.

– Svakog gosta treba dočekati kao da su ti došli brat ili sestra, i biti pošten u svemu prema njima. Treba se žrtvovati i raditi po cijele dane, što nije nimalo lako, ali bez toga nema ni uspjeha. Cijela moja obitelj tako radi i zbog toga nas gosti vole i cijene, isto kao i mi njih, govori Erik koji više nije brko, već »Bezbrk« kako ga je nazvao unuk Niko.