Od Njemačke do Škotske, svi uz Hrvatsku: Pogledajte kako je Zadar pratio okršaj s Engleskom

Foto: Luka Jeličić

Dok se u Dallasu u Texasu igrala utakmica prvog kola skupine L Svjetskog prvenstva između Hrvatske i Engleske, Zadar je živio svoju utakmicu. Poluotok je bio preplavljen crveno-bijelim kockicama, zastavama i navijačima koji su u iščekivanju prvog sučevog zvižduka zauzimali terase kafića i mjesta pred ekranima. Večer je od samog početka nosila onu dobro poznatu atmosferu velikih reprezentativnih utakmica, a to znači: glasno, optimistično i obojeno emocijama.

Zanimljivo, tijekom đira gradom susreli smo gotovo više stranaca u hrvatskim dresovima nego domaćih navijača. U Prvi među njima bio je Jannis iz Njemačke, kojeg smo zatekli u kafiću na Trgu Petra Zoranića. Za ovu je večer bez puno razmišljanja stao uz Vatrene. Na sebi je nosio Bobanov dres s prepoznatljivim crveno-bijelim kockicama.

– Bit će tijesna utakmica. Engleska je jako dobra momčad, ali i Hrvatska ima svoje šanse. Nadam se dobrom završetku za Hrvatsku rekao je Jannis, priznajući kako je dres kupio jednostavno zato što mu se svidio.

Kako se približavao početak susreta, sve više ljudi slijevalo se prema Narodnom trgu. Tamo smo među okupljenima sreli Laru i Cvitu, odjevene u crveno-bijele kombinacije. Kažu da velike utakmice ne propuštaju, neovisno o tome gledaju li ih kod kuće ili u gradu.

– Uvijek je pun grad za utakmice i uvijek je dobra atmosfera. Mislim da će biti napeto, ali vjerujemo u pobjedu Hrvatske, rekla je jedna od njih dok su se oko njih polako popunjavali stolovi i zauzimala posljednja slobodna mjesta.

Nedaleko od njih stajao je još jedan stranac u hrvatskim bojama. Mohamed je stigao iz Njemačke, a navijačku groznicu dočekao je potpuno nespreman.

– Atmosfera je nevjerojatna! Sve je živo, svi su sretni i uživaju. Spontano sam kupio hrvatski dres i navijam za Hrvatsku. Već godinama pratim hrvatsku reprezentaciju i stvarno volim način na koji igra, rekao je Mohamed, ponosno noseći Modrićev dres.

Put prema Forumu donio nam je i susret s najmlađim navijačima. Najglasniji među njima bio je Franko, koji je s ozbiljnošću pravog televizijskog analitičara secirao moguće Dalićeve taktičke poteze.

– Mislim da je mogao malo drukčije posložiti obranu, ali vjerujem da ćemo pobijediti 2:1.

Na Forumu i Kalelargi nije bilo organiziranog prijenosa pa smo nastavili prema uskim kalama stare jezgre. U jednom skrivenom kafiću naišli smo na grupu Škota koji su bez oklijevanja otkrili svoje simpatije.

– Došli smo navijati da Hrvatska pobijedi, a Engleska izgubi, kroz smijeh je poručio Sam, koji je stigao u Zadar na preporuku prijatelja Jamesa, koji ima hrvatske korijene, a posebno ih je oduševila opuštenost grada i atmosfera koja se mogla osjetiti na svakom koraku.

Među domaćim navijačima optimizma nije nedostajalo. Nevio vjerovao je da Hrvatska ima dovoljno kvalitete za dobar rezultat.

– Imamo dobar miks mladih i starijih igrača. Bit će teško, ali idemo do kraja, rekao je.

I dok su domaći navijači uglavnom bili uvjereni u hrvatski uspjeh, među okupljenima se našao i jedan glas s druge strane. Aidan je u Zadar stigao s obitelji, a utakmicu je došao pogledati ponajviše zbog prijatelja velikog zaljubljenika u nogomet. Za razliku od većine ljudi oko sebe, na pitanje za koga navija nije bilo puno dvojbe.

– Nadamo se pobjedi, ali vidjet ćemo kako će završiti. Ako i izgubimo, neće biti smak svijeta. Hrvatska je odlična momčad, rekao je kroz osmijeh, svjestan da se nalazi usred mora hrvatskih navijača.

Jedan od rijetkih Engleza koji je te večeri priželjkivao slavlje svoje reprezentacije nije skrivao da uživa u navijačkom ozračju koje je zahvatilo cijeli grad. Jednako raspoložen bio je i Josip koji je utakmicu pratio u dresu Davora Šukera.

– Reprezentacija je odlična, a naši navijači najbolji su na svijetu, kazao je kratko.

No baš u trenutku razgovora s navijačima stigao je hladan tuš. Engleska je povela. Nedugo potom uslijedila je eksplozija oduševljenja nakon hrvatskog pogotka, a zatim novo slavlje engleskih navijača. Kako je utakmica odmicala, tako su se mijenjala i raspoloženja po zadarskim ulicama. Svaki napad, svaki udarac i svaka obrana mogli su se iščitati na licima okupljenih.

U jednoj sporednoj ulici sreli smo dvojicu prijatelja koji su u grad došli prvenstveno na piće, ali utakmici ipak nisu mogli pobjeći.

– Nisam veliki nogometni fanatik, ali kad igra Hrvatska, uvijek želim da naši pobijede, rekao je Andro, dok je njegov prijatelj Žarko, Čileanac hrvatskih korijena, priznao kako bi u eventualnom izboru između Čilea i Hrvatske ipak odabrao rodnu zemlju. Ovoga puta takve dvojbe nije bilo.

Put nas je potom odveo prema popularnom kafiću 72, gdje smo usput naišli na još jednog njemačkog turista u hrvatskom dresu.

– Hrvatska još ima vremena za preokret, govorio je optimistično Volker dok je semafor pokazivao 2:1 za Englesku.

U samom kafiću nije bilo slobodne stolice. Terasa je bila prepuna, navijači prikovani za ekrane, a konobar Filip istovremeno je nosio pića i krajičkom oka pratio zbivanja na travnjaku.

– Zadovoljan bih bio i remijem protiv Engleske, ali vjerujem da ova reprezentacija može napraviti rezultat. Izbornik je već pokazao da zna što radi, rekao je.

Na kraju se optimizam nije pretočio u rezultat. Engleska je slavila 4:2, no teško da je poraz mogao pokvariti dojam večeri tijekom koje je cijeli grad disao kao jedno. Od Trga Petra Zoranića i Narodnog trga pa sve do posljednjih stolova u staroj jezgri, Zadar je još jednom pokazao kako velike utakmice nisu samo nogomet. One su povod da se domaći i gosti barem na jednu večer okupe pod istim crveno-bijelim kockicama i dožive posebnu atmosferu.

Sve fotografije pogledajte u galeriji našeg Luke Jeličića: