OBLACI PRAŠINE Lakše iz Poljske u Hrvatsku nego iz Zadra u Petrčane

Ne tako davno Petrčane su bile sinonim za oazu mira, dalmatinski šarm i netaknutu prirodu. No, unatrag nekoliko godina, autentičnost je zamijenila pretjerana izgradnja, masovni turizam i sve nedaće koje takva stihija za sobom nosi.

A pored toga, ovu su sezonu Petrčanci i njihovi brojni gosti dočekali u oblacima prašine, uz buku bagera te, kako nam kažu mještani, uz vodu okusa zemlje.

Sve to posljedica je radova na rekonstrukciji i dogradnji kanalizacijske i vodoopskrbne mreže, a i rekonstrukciji pristupne ceste u Petrčanima sa spojem na državnu cestu.

Razočarani gosti

U skladu s tim, umjesto mediteranske dobrodošlice uokvirene gustim borovima, na ulazu u mjesto je prometna signalizacija, more prašine i strojevi. U kolonama koje se stvaraju sve do državne ceste automobili su raznih registracija, od Češke, Njemačke, Italije pa do Poljske.

I to nije ništa čudno, sezona je odavno počela, a ovo mjesto živi od turizma. Na gotovo svakoj drugoj kući je oznaka za apartman, a treba napomenuti da su tu i dva ekskluzivna hotelska kompleksa. Na gubitku su svi i s razlogom se pitaju – zar se nije moglo završiti prije.

To je pitanje svih pitanja, a odgovora nema, premda neki mještani kažu da su im rekli da će završiti radove do 10. lipnja, odnosno danas ili najkasnije 15. lipnja.

– Obećanje ludom radovanje, dodaje jedan od mještana koje zatičemo, nakon probijanja kroz valove prašine i slalomsku vožnju, uz divno more i raskopanu obalu.

U međuvremenu, turisti su prilično nezadovoljni jer odmor, koji su toliko dugo iščekivali, ne mogu provesti u miru, već ga uglavnom provode kružeći po mjestu, premda bi od točke A do točke B mogli stići za par minuta, kada ne bi sve bilo raskopano.

Primjerice, Andrej iz Slovenije došao je u Petrčane prvi put i ostao prilično razočaran.

– Naravno da mi smetaju radovi, nisam znao kakva je ovdje situacija. Da sam znao da se kopa, ne bih ni došao, ne za ove pare, nije baš ni jeftino ovdje, govori Andrej i pita se kako je zakonski moguće da se radi u ovom trenutku.

»Ovo je katastrofa«

No, mještanka koju smo susreli kazala je kako neće, kako kaže, vikati prije vremena jer su obećali da će zaustaviti radove i nastaviti nakon sezone.

Ipak, nemaju svi toliko strpljenja, Lenko Radman ističe kako su radovi započeli u ožujku, nakon što cijelu zimu nisu radili.

– Ovo je katastrofa, većina živi od turizma i evo kakvo je mjesto. Sve sami vidite, kaže Radman.

S druge strane, Marino Buškulić govori, kroz šalu ili ne – procijenite sami, da su svi sretni što se radi.

– Ne smeta ništa našim turistima ni nama. Svugdje se radi, sve napreduje, radili su se i hoteli pa je fermao posao. Ma, još bolje da je ovako, nema gužve, kazuje Buškulić, dok Šime Vučković ističe da – kako rade, tako i napreduju, po metar dnevno.

– Ionako je ovo postao drugi Vir, dodaje Vučković sliježući ramenima.

Nastavljamo dalje, razgovaramo s drugom ekipom koje je htjela ostati anonimna, ali je slikovito objasnila što misli o situaciji.

– Znate li kolika je udaljenost između banana države i države u kojoj ja živim? Nula kilometara. Ovo je već sustavno tjeranje turizma s ovog područja, ljudi su uložili dosta novca, turizmom se bave već sto godina.

Tko može ovako nešto dopustiti? Prošle godine se u Kožinu radilo do 15.srpnja, a sada kod nas. Ma di ovo ima? Ljudi nam se smiju, govori Petrčanac i dodaje da se ovo može samo kod nas događati.

Suglasan je s tim i Kolja Nuredinović iz Zagreba koji u Petrčanima ima kuću i dolazi svakog ljeta.

– Gosti iz Poljske rekli su da im ništa nije bio problem, ni udaljenost, ni autoput, koliko ovih dva kilometra od ceste do Petrčana. Ali što ćemo, moramo biti strpljivi i nadati se da će biti bolje, da bar malo požure, da se može proći.

Idem svugdje pješice, ni biciklom ne mogu, govori Nuredinović.

Ugrožena sezona

Na kraju, jedna je gospođa sve ovo opisala kao »teški kriminal« i napomenula kako je, osim turizma, ugrožena i poljoprivreda.

– Izvođač je sklopio ugovor s Gradom, ne s nama mještanima, a očito da nisu provjerili imaju li dovoljno sredstava i radne snage. Dolaze nam televizije, ljudi se čude, a nitko ništa ne poduzima. Nije samo turizam od kojeg puno ljudi živi na koljenima, ljudi ne mogu ni do svojih vinograda. Tko će za to odgovarati, pita se gospođa.

Jasno je da su radovi na infrastrukturi i prometnicama potrebni i dugoročno korisni, međutim, vrijeme izvođenja direktno ugrožava egzistenciju brojnih mještana, šaljući istovremeno ne baš lijepe slike u svijet.

Umjesto mirisa borova i pjeva ptičica, idile kakva je nekad bila imperativ u ovom pitoresknom mjestu, danas bi se Petrčane mogle opisati kao mjesto prašine i nesnosne buke strojeva, a uz ulaz moglo bi se staviti natpis »Welcome to the jungle«.

A Petrčane, kao i svako drugo mjesto, zaslužuju puno više od improvizacije.