Obitelj i suborci obilježili su 31. godinu od pogibije Davora Bračića

U spomen na 31. godišnjicu pogibije Davora Bračića, njegova obitelj i suborci položili su cvijeće i zapalili svijeće kod njegovog spomenika u mjestu Baričevići. On je teško ranjen braneći Hrvatsku 27. prosinca 1991. godine, a 17 dana nakon, 13. veljače 1992. godine, preminuo je u riječkoj bolnici od posljedica ranjavanja. Jučerašnjoj obljetnici prisustvovalo je 20-ak ljudi koji su mu počast odali uz kratku molitvu te minutom šutnje za Davora, kao i za sve ostale poginule i nestale hrvatske branitelje. Davor je bio član 112. brigade Zadar, a njegov zapovjednik Marko Čulina prisjetio se poginulog poznanika.

– Mi, kao 112. brigada, smo na dnevnoj bazi primali na stotine ljudi koji su željeli obraniti Hrvatsku od neprijatelja. Bilo je teško poznavati svakog pojedinačno, no njega sam poznavao osobno.. On je bio među prvima koji se javio, dakle već u ljeto 1991. i spada u skupinu dragovoljaca Domovinksog rata. On je braneći Murvicu i ostatak ovog područja, nažalost, teško ranjen i umro kako bi danas živjeli u slobodnoj državi. Zapovjednik njegovog voda je bio inicijator podizanja spomenika kao trajnog obilježja na pokojnog Davora, a općina Poličnik uredila je ovo područje i podigla je stijeg sa zastavom. Sve u svemu dobili smo jedno lijepo mjesto kako bi se uvijek mogli prisjetiti našeg Davora, a to ćemo i činit sve dokle će nas zdravlje služiti, rekao nam je Čulina te ukratko objasnio kakvo je bilo stanje u ratnim godinama.

– Nas je napadala Jugoslavenska narodna armija, a mi bili vojska u nastajanju. Naši prvi branitelji su ginuli u trapericama i patikama, dakle nisu imali ni odoru, a kamoli dobro naoružanje i sve ono što čini vojnika. U tim prvim danima presuđivali su srce i odlučnost. Znali smo da padom Zadra, pada sve jer je Italija tu blizu. Ljudi su ovdje s nekim posebnim osjećajem i tradicijom naših predaka stavili sebe i svoj život na raspolaganje. Do međunarodnog priznanja u 112. brigadi je poginulo 35 branitelja, a do kraja rata poginulo je ukupno 74 branitelja i dvojicu nestalih. Nakon međunarodnog priznanja bilo je sve lakše jer smo se mogli kvalitetnije naoružavati, a i bili smo priznati kao vojska, a ne kao paravojska kao što je to bio slučaj prije, ispričao nam je Čulina.

Čulina se na kraju osvrnuo kako je to biti branitelj danas u Republici Hrvatskoj.

– Kaže se da branitelji imaju privilegije. Oko 62 tisuće branitelja je u mirovini, a podaci govore da nas je bilo preko 500 tisuća. Pitamo se što je s ostatkom koji su nezaposleni, nezbrinuti ili rade neke teške fizičke poslove kako bi mogli prehraniti sebe i svoje obitelji. Veliki broj branitelja nema riješen svoj status, tako da teza da branitelji imaju privilegije ne stoji, istaknuo je Čulina.

Ovakve obljetnice ujedno su i prilika bivšim suborcima vide i podruže, pa je tako nakon obilježavanja bilo organizirano i malo druženje u obližnjem Poličniku, gdje su bivši suborci mogli oživjeti ponosne uspomene.