Njihova imena nose dvije zadarske škole, a malo tko zna za tragediju koja je prije 54 godine potresla Zadar

Prošle su 54 godine od jednog od najpotresnijih događaja u novijoj zadarskoj povijesti, kada je 9. listopada 1972. godine na stubištu tadašnje zadarske Gimnazije učenik Milorad Vulinović hicima iz pištolja ubio dvojicu profesora, Vicu Vlatkovića i Gojka Matulinu. Njihova tragična sudbina ostala je duboko urezana u kolektivno sjećanje grada, a imena dvojice prosvjetnih djelatnika danas nose Strukovna škola Vice Vlatković i Obrtnička škola Gojko Matulina, kroz koje su tijekom proteklih desetljeća prošle tisuće zadarskih učenika.

Učenik učinio strašni zločin

Vice Vlatković rođen je 7. ožujka 1926. godine u Novigradu, gdje je proveo djetinjstvo obilježeno obiteljskim teškoćama i preranim gubitkom oca, koji je preminuo kada je Vice imao samo šest godina. Unatoč nepovoljnim životnim okolnostima, školovanje je nastavio vlastitim zalaganjem, osnovnu školu završio je u rodnom Novigradu, gimnaziju u Šibeniku, a potom je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu završio studij povijesti i književnosti.

Svoj profesionalni put vezao je uz Zadar, gdje je kao profesor povijesti predavao generacijama gimnazijalaca, ostavivši trag među učenicima i kolegama. Njegovo djelovanje odvijalo se u razdoblju velikih političkih i društvenih previranja u tadašnjoj Jugoslaviji, osobito tijekom Hrvatskoga proljeća, kada su pitanja hrvatskoga nacionalnog identiteta i povijesti bila među najosjetljivijim temama javnoga života. Vlatković je u trenutku smrti imao 46 godina, a uspomena na njega čuva se i u rodnom Novigradu, gdje jedna od ulica nosi njegovo ime.

Gojko Matulina bio je podrijetlom sa Silbe, zadarskog otoka uz koji je ostao snažno vezan, a svoj je radni vijek posvetio obrazovanju mladih kao profesor povijesti i sociologije u zadarskoj Gimnaziji. Osim po profesorskom pozivu, među sugrađanima je bio poznat po ljubavi prema moru i veslanju, zbog čega je velik dio slobodnog vremena provodio u Veslačkom klubu Jadran, u čijem je radu aktivno sudjelovao kao dugogodišnji član klupske uprave.

Prema biografiji koju je objavila zadarska Obrtnička škola koja nosi njegovo ime, Matulina je među kolegama i prijateljima uživao velik ugled, a posebno su se isticale njegova požrtvovnost i spremnost da pomogne drugima. Upravo su te osobine došle do izražaja u posljednjim trenucima njegova života, kada se, suočen s naoružanim učenikom koji je otvorio vatru na profesora Vlatkovića, nije povukao, nego je pokušao spriječiti daljnje krvoproliće.

Tragedija se dogodila u ponedjeljak, 9. listopada 1972. godine, oko 7.50 sati, neposredno prije početka nastave, kada je Milorad Vulinović, učenik koji je ponavljao četvrti razred Gimnazije, u školu došao naoružan pištoljem koji je prethodno uzeo ocu, tadašnjem milicajcu. Kada je profesor Vlatković ušao u školsku zgradu, Vulinović je zapucao prema njemu, a potom pogodio i Matulinu, koji je pokušao pomoći napadnutom kolegi.

Vlatković je ubijen na mjestu napada, dok je teško ranjeni Matulina prevezen u bolnicu, gdje je ubrzo preminuo. O događaju je Zadarski list pisao i desetljećima poslije, objavljujući svjedočanstva učenika i dijelove istražnih spisa, iz kojih je proizlazilo da je napad bio unaprijed pripremljen, a Vulinović je za ubojstvo dvojice profesora osuđen na 14 godina zatvora.

Skupilo se tisuće građana

Koliko je tragedija pogodila Zadar pokazali su prizori s komemoracije održane dan nakon ubojstva, kada su se tisuće građana okupile kako bi profesorima odale posljednju počast. Odar s njihovim tijelima bio je postavljen u auli Gimnazije, a potom se velika povorka uputila prema Narodnom trgu, gdje se, prema tadašnjim novinskim izvještajima, okupilo oko deset tisuća ljudi.

Više od pola stoljeća nakon tragedije, imena Vice Vlatkovića i Gojka Matuline ostala su trajnim dijelom zadarskog obrazovnog sustava, podsjećajući na dvojicu profesora koji su svoje živote posvetili obrazovanju mladih. Iza naziva dviju zadarskih škola tako stoje životne priče Novigrađanina i Silbenjanina čiji su profesorski putevi nasilno prekinuti jednoga listopadskog jutra koje Zadar nikada nije zaboravio.