Na komemoraciju u Škabrnji nisu dobrodošli predstavnici SDSS-a

Nakon što je vukovarski gradonačelnik Ivan Penava poručio da u Kolonu sjećanja u njegov grad ne dolaze oni koji ne podržavaju HOS, u Škabrnji dio mještana potpisuje peticiju kojom žele spriječiti da na komemoraciju 18. studenoga dođe itko od političkih predstavnika Srba u Hrvatskoj.

Ratni zapovjednik obrane Škabrnje Marko Miljanić poručuje da SDSS-ovci na obilježavanju nisu dobrodošli jer se nikada nitko iz redova SDSS-a nije ispričao za ono što se događalo za vrijeme rata.

Izbjeći lanjski scenarij

– Neka Plenković upita svog koalicijskog partnera tko je i zašto počinio zločin u Škabrnji. Ako mu je nejasno, ja ću mu pomoći da postavi pitanja. Ako je njemu baš stalo do toga da Šimpraga ili bilo tko iz SDSS-a dođu u Škabrnju, bolje bi mu bilo da ih ne dovodi na grob moga oca, moje braće, mojih vojnika i mojih civila. Neka ih povede na grob svoga oca, pa neka njemu ostavljaju cvijeće, ali u Škabrnji nemaju što tražiti. U ovim sadašnjim odnosima, oni nisu dobrodošli. Jednostavno za to nije sazrelo vrijeme i zato podržavam moje Škabrnjane koji se protive njihovom dolasku u Škabrnju i ne dam da se žrtva Škabrnje tek tako blati i omalovažava, ističe Miljanić, heroj Domovinskog rata i umirovljeni pukovnik Hrvatske vojske.

Foto: DINO STANIN/PIXSELL/Marko Miljanić

Peticiju je, kako tumači ratni zapovjednik legendarnog Samostalnog bataljuna Škabrnja, pokrenula grupa građana, a planira se potpise uputiti predsjedniku Vlade, predsjedniku Republike, predsjedniku Sabora. Isti će se zahtjev predložiti i na sastanku Vijeća za domovinski pijetet, zakazanom za petak.

No, Miljanić u cijeloj ovoj situaciji naglašava kako u cijeloj situaciji treba izuzeti Srbe koji nikome nisu ništa krivi i koji su pošteni ljudi, bili oni hrvatski branitelji ili civili. Ne treba, kaže, generalizirati i Hrvate idealizirati, a Srbe sotonizirati. Naime, svake godine u Škabrnju sa svojom zastavom dolaze hrvatski branitelji srpske nacionalnosti.

– Ja protiv njih nemam ništa i oni su uvijek dobrodošli u Škabrnju. Oni dolaze dostojanstveno, dođu i kod mene u moju kuću jer ja te ljude izuzetno cijenim i poštujem. Nije svatko mogao biti u ratu, niti je svatko činio zločine, ali ovdje se strogo ograđujem od članova SDSS-a i njihovih postavki i svega onoga što su radili tijekom Domovinskog rata. Protiv toga sam ja, moja obitelj, a i većina Škabrnjana, naglašava Miljanić.

Peticijom mještani ove godine pod svaku cijenu žele spriječiti lanjski scenarij, kada je premijer Andrej Plenković u Škabrnju stigao u pratnji potpredsjednice Vlade iz redova SDSS-a, Anje Šimprage, pa su im mještani tada demonstrativno okrenuli leđa.

Nije Škabrnja prćija…

– Lani je Plenković doveo Šimpragu bez naše volje i znanja, obećao je najprije da neće, pa je na kraju u mraku doveo, uvečer u sedam sati. Međutim, tamo su se našle žene i dio branitelja, i okrenuli su im leđa i protestirali. Jednostavno se ne može na silu dovoditi nekoga ovdje, nije Škabrnja ni prćija Marka Miljanića, ni Andreja Plenkovića. To je selo stradalačko, to je pojam stradalništva i životinjskog iživljavanja nad žrtvama Škabrnje, govori Miljanić.

Koalicija sa SDSS-om, smatra Miljanić, politička je stvar HDZ-a i oni mogu koalirati koliko god hoće, a drugo su osjećaji Škabrnjana.

– Za te se zločine nikada nitko nije ispričao, u trideset i nešto godina, u tome je žalost. Da su oni došli i rekli da traže oprost, ili da su rekli da im je krivo jer se to dogodilo ili što je netko u njihovo ime napravio zločin u Škabrnji, o tome bi se onda moglo sjesti i porazgovarati, ističe Miljanić.

Foto: Arif Sitnica

Škabrnjani, kazuje, nikada nikome nisu napravili nikakvo zlo, nego su pobijeni na svojim kućnim pragovima.

– Moj brat je toga 18. studenoga poginuo kao hrvatski vojnik. Borio se i poginuo je, ali kome je kriv moj otac da ga se onako masakrira i mučki kolje pred nogama moje pokojne majke? Čemu su krive žrtve od 90 godina, koje su šlagirane ležale na krevetu, da ih se izmasakrira? Kome su krivi civili Škabrnje? Hajde, ako sam ja bio vojnik, zapovjednik, u redu. Ali ubijati nedužne, sakrivati se iza tenkova… pa da je nestalo 90 pasa negdje, valjda bi se društvo zapitalo tko je to napravio i zašto, naglašava Miljanić.

Nitko nije odgovarao

Da je netko odgovarao, da su osjetili potrebu ispričati se Škabrnji, Miljanić ističe da bi kao razuman čovjek koji je izgubio toliku silu vojnika i civila u ovome ratu, rekao – u redu. Ali oni su napravili zločine za koje nikada nitko nije odgovarao i nikada neće odgovarati.

– Ja to zamjeran Andreju Plenkoviću i hrvatskoj Vladi. Što ih ne upitaju gdje su određena dobra koja su odnesena iz Škabrnje? Koji su to ljudi koji su ubijali? Zašto nije diran vojni vrh koji je napadao Škabrnju? Ja svaku godinu kažem na komemoraciji da ću im dati adrese di tko stoji u Srbiji i u Crnoj Gori. Ali oni nama bace kost, bace nam neku medicinsku sestru Zoranu Banić, kao da je ona upravljala avionima, raketnim bacačima, kao da je ona vozila tenkove, govori Miljanić.

Foto: DINO STANIN/PIXSELL

Tri je mjeseca Škabrnja razarana, a tijekom Domovinskog rata ubijeno je ukupno 56 civila i 25 branitelja, a nakon rata još je šestero mještana poginulo od minsko-eksplozivnih sredstava.

Valjda su Škabrnjani, kazuje, zaslužili spomenik junacima Domovinskog rata.

– Od svih stradalačkih mjesta, jedino u Škabrnji nema spomenika hrvatskim braniteljima. Jedino selo koje je toliko dalo u obrani hrvatske države. Izgubili smo skoro 90 i nešto ljudi, žena, djece i staraca. Sve što je napravljeno, mi smo napravili svojim sredstvima, osim spomenika Franji Tuđmanu koji je napravila država, kaže Miljanić.