Mnogi ovisnici žive u zabludi kako se sami mogu izliječiti

Ovisnici itekako znaju kako konzumirati narkotike, no zabluda je kako oni ne znaju ništa o teoriji. Kroz svoj rad, primijetila sam da su ovisnici itekako upućeni u teoriju ovisnosti, kao i o konzumiranju narkotika, a samim time i o posljedicama ovisnosti te načinima za njihovo terapijsko liječenje, kazala je jučer Lucijana Rupić Krstić koja je u Gradskoj knjižnici održala predavanje na temu ‘’Pristupi i tehnike rada s ovisnicima’’.

Rupić Krstić, koja od 2011. godine radi u Psihijatrijskoj bolnici Ugljan kao psiholog, na predavanju je govorila o tehnikama u radu s ovisnicima te obiteljskoj podršci kao primarnoj pomoći ovisniku.

Psihologinja je pojasnila koji su to načini terapijskog liječenja, pri čemu naročito ističe individualnu terapiju za ovisnike »jedan na jedan«. Mišljenja je kako se pojedini ovisnici teže uklope u grupnu terapiju zbog osjećaja nepripadnosti toj terapiji, zbog čega terapijski učinak gubi na značaju.

«Bumerang efekt«

– Ovisnik na liječenje često dolazi u stanju »dijete«, tražeći pomoć jer suočen sa spoznajom da više ne može sam u borbi protiv poroka, u očaju traži podršku i spas. Terapijski učinak u tom ovisniku tada teži produbiti stanje »odrasli« i stanje »roditelj« kako bi se tako osvijestilo ovisnika te ga potaknulo na daljnju suradnju u provedbi terapijskog liječenja, objašnjava.

Psihologinja nadalje ističe elementarni, suvremeni problem »samoizlječenja« ovisnosti.

– Mnogi ovisnici misle, pritom živeći u debeloj zabludi, kako sami mogu liječiti ovisnost nekim drugim metodama liječenja, pa i metodama samopomoći. S obzirom na to da je ovisnicima »kontrola« inicijalni problem, iz iskustva u radu susrela sam se s ovisnicima koji kažu da mogu kontrolirati uzimanje svojih poroka te tako održati apstinenciju sami, rekla je Rupić Krstić dodajući kako takav pristup u konačnici ima »bumerang efekt«.

Foto: Mate Komina

Prikupljeno iskustvo psihologinje potvrdilo je kako je za terapijsko liječenje iznimno važna podrška bilo koje vrste. Naročito ističe obiteljsku podršku, no ako ona izostaje, važno je osloniti se na udruge, institucije, psihoterapeute i ostale stručnjake koji ih mogu usmjeriti na pravi put k izlječenju. Ističe mogućnost izlječenja ovisnosti, mada je proces mukotrpan, krut i dugotrajan, ali upornošću i voljom pojedinca itekako je moguć.

Obiteljska psihoterapija

– Često se kao vid liječenja preporučuje obiteljska sistematska psihoterapija. Obitelj je neizostavna u procesu izlječenja ovisnika. Ovdje bih prvotno spomenula elemente ljubavi, prihvaćanja i brige za ovisnika koji često zbog odbacivanja pojačava svoj problem, ispričala je psihologinja navodeći kako je vrlo teško motivirati ovisnika za pokretanje psihoterapije jer osoba pronalazi upravo mnogobrojne razloge i izlike zbog kojih ne bi uopće niti započela s procesom terapije, govori Rupić Krstić.

Činjenica jest, a svjedoče o tome i statistički podaci, ovisnici potraže pomoć tek u poodmaklom vremenu, iscrpljeni i izgubljeni u vrtlogu ovisnosti kojemu ne naziru kraj. S obzirom na to da ovisnost započne lagano u ranoj dobi, sasvim »bezazleno«, njena eskalacija dolazi do izražaja tek iznad 35. godine života, zbog čega stručnjaci žale jer se tim osobama rjeđe može pomoći.

– U ovom terapijskom procesu svi »igramo« svoje uloge. Dok god pitamo, nudimo, gnjavimo i pokušavamo u nastupu prema samom ovisniku, znači da nam je stalo. Često ovo govorim članovima svoje grupe nastojeći im otvoriti oči kako ima ljudi kojima je stalo do njihove dobrobiti. Ovakav pristup djeluje stimulativno na ovisnike i potiče ih na racionalnije shvaćanje međuljudskih odnosa, zaključila je psihologinja.

I ovo predavanje dio je ciklusa edukacija i radionica pod nazivom ‘’Tu sam za tebe!’’ koji u Mjesecu borbe protiv ovisnosti provode Udruga za suzbijanje zlouporabe droga i pomoć obiteljima ovisnika Nada i Grad Zadar. Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda.