Mlada Pažanka Željka Crljenko Mihlin djelima dokazuje da je između osmijeha i očaja samo - odluka

Ulice grada Paga prekrasno su uređene za božićne blagdane. Ipak, dušu svakoga grada čine samo ljudi, njihova djela i pozitivna energija kojom ostavljaju svoj trag. Na Pagu je jedna od njih, bez ikakve sumnje, Željka Crljenko Mihlin. Malo tko može ostati ravnodušan na njezinu životnu priču, malo tko će ostati ravnodušan i na djela koja stvara, ali ono što je sigurno – svatko tko upozna Željku naučit će puno o životu te preispitati i svoj.

Zato je i nastala ova priča.

Rak s 37 godina

Željka je prije tri i pol godine oboljela od karcinoma. Upravo je bila »posložila« svoj život: uz posao, roditelje, supruga i sina, počela se ozbiljnije baviti i onim što najviše voli: izrađivanjem nakita i ukrasa. No najtužnije je što Željka, kada je saznala svoju dijagnozu, nije imala ni 37 godina.

– Da, rak dojke. U Pagu se inače sve »blagoslovi« burom. A to je bila moja životna bura. Mjesec dana nakon što sam otvorila obrt, u svibnju 2022., otkriven mi je karcinom dojke, počela je priču Željka, koja će se, zapravo, s ovom »svojom burom« boriti doživotno, s obzirom na hormonalni tip karcinoma. No, Željka je vedra. Njezin pogled je vedar, a njezin iskreni osmijeh plijeni. Kaže da je između osmijeha i očaja samo odluka.

– Moje je da živim. Mogu birati hoću li biti turobna ili vedra. Nije li nam svima bolje ovo drugo? Imam ja i teških dana. Tada plačem. Ali apsolutno prevladavaju dobri dani, ispunjeni stvaranjem, ljubavlju, druženjem, dobrotom prema ljudima. Dobrota prema drugima me ispunjava. To je moj izbor. Čvrst izbor, kaže nam Željka.

Kako je uopće žena s nepunih 37 godina otkrila da ima karcinom?

– Napipala sam kvržicu, ali tumor markeri iz krvi su bili uredni, pa nisam htjela obraćati pažnju na to. Taman sam otvorila obrt, a ujedno sam radila u kafiću, bio je lipanj, počinjala je sezona. Tko će misliti na nekakve pretrage ako su mi tumor markeri u redu, smatrala sam. No doktor Hrvoje Tičić, ginekolog, mislio je drugačije. I spasio mi je život. Ne bih ja bila išla na daljnje pretrage, priča Željka. Dr. Tičić je »na svoju ruku« za Željku dogovorio punkciju dojke. Nalaz se čekao dva tjedna.

– Kada me nazvao, shvatila sam da neće biti dobro. Tada se za mene zauzeo kao da sam mu kći. Poslana sam na Kliniku za tumore u Zagreb. Operirana sam na moj 37. rođendan, 8. kolovoza. Sve to bio je, nažalost, tek početak, kaže nam Željka. Karcinom je metastazirao na limfni čvor, pa je u listopadu opet operirana. Potom je u Zagrebu dobila četiri kemoterapije, a u Zadru još 12.

»Namorana Art«

– Pakao, da. Ćelava, da. Ali nemojte me tako gledati, u životu ne ide prema zasluzi, to valjda znate. Postoji i izreka da je slučajnost potpis od Boga kada želi ostati anoniman. A zašto baš ja? Možda zato da shvatim koliko mogu. Puno. Morate razumjeti da je to odluka: ono što je loše, odlučiš ne gledati na to kao na loše. Imam nebrojene mogućnosti, evo jedna od njih je i da pričam o tome i saznanje da nekoga mogu utješiti, da mogu doprinijeti da se osjeća bolje, mene ispunjava srećom. Nebitno je da li vam se događa u životu ono što ste zamislili, bitno je kako ćete na to gledati, što ćete izabrati, odlučiti. Moja odluka je dobrota, stvaranje, ljubav, život, priča Željka, s kojom razgovaramo u srcu Paga, gdje živi. Naglašava da ima veliku podršku svoje obitelji, u svemu što je prošla i u onome čime se bavi.

Obrt koji je otvorila zove se »Namorana Art«. Riječ nije nastala od »morati«, kako žene često kažu da su se u životu »namorale«, već od paškog izraza kojim se označava da je netko uporan, da je »zapeo« za nešto što voli i ne popušta u namjeri da to napravi.

– Moja nana me znala pitati što sam se namorala, kad bih zapela da želim napraviti nešto što mi se sviđa. Stoga je naziv za moj obrt bio logičan. Počela sam izrađivati nakit s uzorkom paške čipke. Imam narukvice, prstenje, ogrlice, ali najviše radim naušnice. Pašku čipku je šivala moja nana, pa je i to logičan izbor motiva. Paška čipka je posebna. Volim ostaviti njezin »trag« na predmetima, na nakitu, na slikama. Volim kada vidim žene da nose moj nakit i da pričaju da je to paška čipka. Dakako, ima i drugih motiva, kaže Željka, koja nosi naušnice u obliku hobotnice.

U radu koristi i znanje iz struke, jer Željka je zubna tehničarka, pa vješto koristi materijale i alat kojima radi. Upotrebljava polimernu glinu, koja je vrlo lagana, pa naušnice mogu biti velike. Radi i slike, torbice, promovira otok kojeg voli, na kojem je rođena. Aktivna je u udruzi »Žene za otok Pag«, gdje o njoj kažu da u svemu što čini pronalazi ljubav.

Paška čipka

Iako zubna tehničarka, u Pagu je radila u kafiću, u »Lorencu«. Bilo je tu čuđenja, zašto radi kao konobarica, a Željka objašnjava da je to bilo zabavno. Jednakom vedrinom objašnjava da ona nije »euforično sretna« i da ne voli lažne uratke na društvenim mrežama koji prikazuju kako žene veselo stavljaju periku nakon što zbog kemoterapije ostanu bez kose.

– To su teška stanja i ne treba glumatati sreću. Ja sam vesela osoba, no svijet nije uvijek ružičast i ne želiš se uvijek veselo ujutro ustati. Međutim, pobijedi spoznaja da ja nisam moja bolest. Pogledajte moje radove. I to sam ja. Ne treba stalno tražiti podršku izvana jer, na kraju, sâm si sa sobom, kaže Željka, 40-godišnjakinja koja će reći i da je svojoj bolesti dala veći smisao.

Paška nošnja i paška čipka trajno ostaju na svemu što je Željka stvorila. Time je ostavila i svoj pečat na onome što čini dušu grada Paga, na jednak način kako ga ostavlja sugovornicima – svojom vedrinom, ljubavlju, jednostavnošću i dobrotom kojom tako lako osvaja.