Matek podnio ostavku, ali gradonačelnika tek čeka pravi problem: Tko će prihvatiti ovakav Vodovod?

Hvala Bogu, krenulo je, mogao bi čovjek pomisliti na vijest da je Tomislav Matek stavio mandat na raspolaganje gradonačelniku Šimi Erliću, nakon svega što se posljednjih mjeseci događalo u Vodovodu. A u ovom se gradu direktorska mjesta prečesto doživljavaju kao nešto što traje (barem) do mirovine, pa već i sama pomisao da bi netko mogao otići izaziva više pozornosti nego pitanje kako tvrtka posluje. No, baš bi nas to drugo trebalo zanimati i kad nema tragedije, kaznene prijave ni političkog pritiska.

O mogućem Matekovu odlasku pisali smo i ranije, dok se po kuloarima već računalo da će nakon nesreće u kojoj je radnik smrtno stradao morati preuzeti upravljačku odgovornost i čekao trenutak u kojem će se to dogoditi. Ipak, njegov odlazak nije bio unaprijed zajamčen, jer svatko tko poznaje domaće političke običaje zna koliko se dugo može čekati nešto što se smatra očekivanim. Uvijek postoji još jedan nalaz, još jedan sastanak i još malo vremena koje treba dati čovjeku na funkciji.

Državni inspektorat sada je podnio kaznenu prijavu protiv tvrtke i odgovornih osoba, a Matek poručuje da se osobno ne smatra krivim. O kaznenoj odgovornosti odlučivat će nadležna tijela, ali gradonačelnik ne mora čekati sudski epilog da bi odlučio kome povjerava vođenje javne tvrtke. Za takvu se odluku valjda i biraju gradonačelnici, s očekivanjem da će znati procijeniti stanje i preuzeti odgovornost za vlastiti izbor.

Samo, bilo bi prilično naivno povjerovati da se Vodovod može popraviti onog trenutka kada netko drugi sjedne u direktorski ured. Čovjeka koji prihvati taj posao dočekat će ista mreža, isti problemi i građani koji s pravom očekuju vodu kad otvore špinu. Već smo pisali da gotovo 70 posto vode unesene u sustav ne bude obračunato korisnicima, a takav se rezultat neće bitno promijeniti zato što će na idućoj konferenciji za novinare govoriti netko drugi.

Voditi takvu tvrtku ozbiljan je i težak posao, osobito ako ga čovjek namjerava raditi kako treba. Treba razumjeti sustav, organizirati ljude, nadzirati ulaganja, brinuti o sigurnosti radnika i donositi odluke zbog kojih se nekome nećeš svidjeti. Kad sve to stavimo na papir, ni plaća više ne izgleda onako privlačno kako izgleda dok o direktorskom mjestu razgovaramo uz kavu. Visina primanja ima smisla tek kad je odmjerimo prema znanju i odgovornosti koje za taj novac tražimo.

Pritom novi direktor mora imati s kim raditi. Sam je Matek govorio da nedostaje instalatera i inženjera te da oni na tržištu mogu zaraditi više. Teško je onda očekivati da će se sposobni ljudi gurati pred vratima samo zato što im se nudi sigurnost zaposlenja, kao da se od sigurnosti može podmiriti sve ono za što plaća nije dovoljna. Tko preuzme Vodovod, morat će se ozbiljno baviti i uvjetima u kojima rade ljudi o kojima svakodnevna opskrba ovisi.

Upravo su komunalne tvrtke velika boljka gradonačelnika Erlića, jer se u njima vrlo brzo pokaže koliko politička obećanja vrijede u svakodnevnom životu. Može gradonačelnik govoriti o razvoju koliko god želi, ali građanin koji nema vode ima prilično jednostavan kriterij uspješnosti vlasti. Erlić zato mora pronaći čovjeka koji zna posao, dati mu ovlasti i potporu za potrebne promjene, a onda od njega tražiti rezultate. Ako će svaka neugodna odluka zapeti čim se netko nekome požali, teško da će i najbolji kandidat daleko stići.

Matekovo stavljanje mandata na raspolaganje zato treba dovesti do jasne odluke i početka ozbiljnog posla. Onaj tko dođe zaslužuje priliku i razuman rok, uz obvezu da javnosti pokaže što je zatekao, što namjerava napraviti i kako ćemo znati da je u tome uspio. A Erlić će morati prihvatiti da se njegov posao nastavlja i nakon izbora direktora, jer će se zbog lošeg rada gradskih tvrtki građani i dalje obraćati njemu, ma koliko se direktora u međuvremenu promijenilo.