Kultura otkazivanja kao oblik političkog aktivizma

Akademsko sučeljavanje na temu kulture otkazivanja održano je u Multimedijalnoj dvorani Novog kampusa Sveučilišta u Zadru u organizaciji Mladeži Ogranka Matice hrvatske u Zadru i Odjela za povijest. Na sučeljavanju su sudjelovali Matija Štahan, Nikola Vuletić i Branko Kasalo, tribinu je vodila Ivana Protrka, a svima okupljenima obratio se i Zlatko Begonja, profesor na Odjelu za povijest.

Kultura otkazivanja postoji od davnina, no današnji digitalni oblik ove kulture postao je popularan u posljednjih deset godina, a odnosi se na povlačenje podrške javnim osobama ili tvrtkama nakon što su učinili nešto problematično ili uvredljivo. U najvećem broju slučajeva, otkazivanje je posljedica seksizma, rasizma, homofobije ili maltretiranja.

Slojevito tumačenje

Drugim riječima, kultura otkazivanja je završetak karijere jednog pojedinca ili prihvaćanje odgovornosti pojedinca za svoje nemoralno ponašanje. Prvenstveno je koriste mlađe generacije korisnika društvenih mreža. Rijetko kada će netko biti otkazan zbog neke manje neugodnosti ili nesporazuma, ali ako situacija prelazi društvene granice i norme, tada je otkazivanje zagarantirano.

– Živimo u vremenu brzog dijeljenja informacija i olakšane komunikacije putem društvenih mreža, te u vremenu koje obilježavaju razni politički i ideološki sukobi, posebno oni u kontekstu postmodernističke kritike, kojima se propitkivaju osnovne društvene vrijednosti. Kultura otkazivanja se kao fenomen pretvorila u oblik političkog aktivizma. Riječ je o šarolikom fenomenu koji zaslužuje slojevito tumačenje, izjavila je Ivana Protrka na početku ove tribine.

Koliko je zapravo javnost upoznata s kulturom otkazivanja, tko se koristi njome i na koga ona najviše utječe, kako je ova kultura postala popularna, kakav je njezin utjecaj na slobodu govora, obrazovanje i znanost… velik broj zainteresiranih je došao čuti odgovor na ova, ali i na brojna druga pitanja.

“Woke ideologija”

– Društveno isključivanje je gotovo povijesna konstanta, prisutna je od iskona čovječanstva i pisane povijesti pa sve do danas. Ono što razlikuje kulturu otkazivanja od dosadašnjih oblika društvenog isključivanja jest prvenstveno digitalni kontekst u kojem se ona odvija, a zatim činjenica da je kultura otkazivanja danas dio ideologije za koju još uvijek ne postoji jedinstveni i općeprihvaćeni pojam, premda bi se u američkom kontekstu moglo govoriti o tzv. “woke” ideologiji, izjavio je Matija Štahan.

– U svrhu ove rasprave, potrudio sam se napisati i ponuditi svoju definiciju kulture otkazivanja, a ona je iduća: fenomen nastao u kontekstu internetskih oblika komunikacije, osobito u sferi društvenih mreža. Temeljna odlika kulture otkazivanja je prozivanje pojedinaca zbog njihovih izjava ili postupaka te stvaranje javnog pritiska na institucije, kompanije i druga okruženja, kako bi prozvani snosili konsekvence za pitanja koja im se stavljaju na teret, kazao je Branko Kasalo dodajući da se ovim fenomenom poziva na potpuni bojkot osobe koju se pokušava otkazati.