[FOTO] Zadarski nadbiskup predvodio misno slavlje na Nedjelju muke Gospodnje

Foto: Luka Jeličić

Zadarski nadbiskup mons. Milan Zgrablić prevodio je u prvostolnici svete Stošije svečano misno slavlje na Nedjelju muke Gospodnje – Cvjetnicu. Slavlje je započelo blagoslovom maslinovih grančica i ophodom od crkve Svete Marije prema katedrali, u kojoj je zbor otpjevao muku po evanđelistu Luki. Na Cvjetnicu Crkva ulazi u središnje otajstvo vjere: Kristovu muku, smrt i uskrsnuće.

Kako je u nadahnutoj propovijedi istaknuo nadbiskup Zgrablić, napetost u liturgiji, u kojoj se u jednom dijelu prelazi od klicanja do povika “raspni ga” izražava duboku istinu o ljudskom srcu.

– Kako brzo naše oduševljenje može prerasti u razočaranje, naša vjera u sumnju, a naša ljubav u izdaju. Ipak, ono što je još dublje i snažnije od nestalnosti ljudskog srca jest vjernost Božje ljubavi koja snažno dolazi do izražaja u liturgiji Muke Gospodnje, naglasio je nadbiskup. Podsjetio je i kako Krist nije bježao od muke već je prihvatio i zagrlio svoj križ.

Nošenje tereta

– Krist je snaga naše kršćanske nade, one koja želi i očekuje dobro, one koja nas neće razočarati. Bog nije samo Bog slave i pobjede, nego i Bog suze, boli i tišine, slabosti i grijeha. Isus ne bježi od muke, ne zaobilazi križ – on ga prihvaća, grli, i time pokazuje da nas nikada ne ostavlja same.

U svakom našem trpljenju, On je tu – ne kao netko tko promatra, nego kao netko tko s nama nosi teret, jer nosi nas i naš teret. Krist u Getsemanskom vrtu prolijeva krvavi znoj zbog unutarnje borbe, zbog osjećaja napuštenosti i težine koja mu pritišće dušu.

Na križu izgovara riječi koje odzvanjaju svakim ljudskim očajem: “Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio” i upravo u tim riječima Bog postaje bliži svakome tko pati, tko se osjeća sam i zaboravljen, istaknuo je mons. Zgrablić, naglasivši kako Kristova muka pokazuje da spasenje nije priča o patnji, nego put koji prolazi kroz bol da bi je preobrazio i pretvorio u spasenje.

Izvor spasenja

– Križ tako postaje znak Božje ljubavi, a ne osude. U Isusovu slobodnom prihvaćanju križa otkrivamo ljubav koja ide do kraja – ljubav koja ne postavlja uvjete, ljubav koja prašta čak i u času najveće nepravde.

Otajstvo Kristova križa postao je vrhovni znak Božje ljubavi prema čovječanstvu. Križ, nekoć instrument sramote i kazne, preobražen je u izvor spasenja i milosti. Kristov križ je srce naše vjere.

Ni naš križ u zajedništvu s njime nije poraz, nego pobjeda. On postaje drvo života, izvor nove nade. Isusova muka ne završava u tami groba, nego vodi prema svjetlu uskrsnuća. I zato križ ne donosi očaj, nego otkupljenje, ne kraj, nego novi početak.

Obnova vjere

Bog želi, pa i ono najgore što čovjek može učiniti – grijeh, nasilje, mržnju, smrt – preoblikovati u oruđe spasenja, poručio je u nadahnutoj homiliji zadarski nadbiskup i pozvao vjernike da u Veliki tjedan uđu, ne samo liturgijski već i srcem.

– Ne samo da bismo se prisjetili onoga što je bilo, nego da bismo dopustili da Krist i danas uđe u naš Jeruzalem – u našu dušu, u naše obitelji, u naše zajednice, u naš Zadar, u naš svijet.

Neka nas njegov križ ne plaši, jer znamo da iza križa dolazi uskrsno jutro. I neka nas ova Jubilejska godina potakne da obnovimo svoj hod vjere, kao hodočasnici nade, koji ne žive iz straha, nego iz ljubavi, iz vjere i pouzdanja u Boga koji spašava, zaključio je nadbiskup.