Države nam svakodnevno prodaju priče kroz gastronomiju, kroz svoje proizvode...

Mi vrlo nesvjesno svakodnevno upijamo poruke koje odašilju različite države s ciljem da ojačaju svoj položaj na međunarodnom, političkom i gospodarskom tržištu te naravno da zarade na tome, a istodobno povećaju svoj međunarodni utjecaj, kazao je u Zadru dr. sc. Božo Skoko, jedan od od vodećih hrvatskih komunikacijskih stručnjaka i redoviti profesor Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, koji je u Svečanoj dvorani Sveučilišta održao predavanje pod nazivom »Strateško komuniciranje država«.

Svrha predavanja bila je ukazati na važnost imidža država u suvremenim međunarodnim odnosima te kako države komuniciraju na međunarodnoj pozornici.

– Ovo je interdisciplinarna tema koja povezuje odnose s javnošću, komuniciranje općenito, s turizmom, diplomacijom i politologijom. Govorimo o prilično novoj disciplini koja je postala aktualna u posljednjih desetak godina. Države trenutačno ulažu milijune u vlastito komuniciranje, dakle postaju komunikatori. One komuniciraju svakodnevno, a toga često nismo svjesni. Države nam svakodnevno odašilju poruke, prodaju priče kroz gastronomiju, kroz svoje proizvode, kroz kulturu, televizijske sapunice i filmove. Svakodnevno slušamo nečiju glazbu, divimo se nečijem načinu života. Ništa od toga se ne događa slučajno, iza svega stoji upravo strategija, rekao je Skoko.

Nadodao je i kako danas mnogi iz Hrvatske rade za strane korporacije te je u samo nekoliko poteza na tastaturi moguće naručiti proizvod iz bilo kojeg dijela svijeta.

– Dakle, postali smo ovisni jedni o drugima više no ikad. Uprli smo očima jedni u druge, upravo zbog toga moramo postati komunikacijski subjekti, a ne objekti, istaknuo je ovaj komunikacijski stručnjak dodajući kako se nalazimo u svojevrsnom informacijskom kaosu.

– Jeftinije no ikada možemo međunarodno komunicirati, ali je konkurencija također veća no ikada. Kad govorimo o izvozu roba i usluga, mi smo postali globalno međuovisni. Samim time, da bismo ojačali svoje proizvode i izvoznike, moramo promicati imidž zemlje. Kada ljudi ne mogu procijeniti kvalitetu proizvoda, vode se upravo imidžem zemlje iz koje proizvod dolazi, zaključio je prof. Skoko.