Dominik, veliki sin zadarske vratarske škole!

Zar je to bio neki problem!? Obraniti Japancima tri jedanaesterca u osmini finala na Svjetskomu prvenstvu u Kataru našem Zadraninu Dominiku Livakoviću – nije!!! A nije zato jer je on izdanak zadarske škole nogometnih vratara, pojave u nogometnomu miljeu koja (pojava) plodonosno traje niz desetljeća, piše u srijedu višnjik.hr.

Ima vremena za priču o tri zaustavljena “japanska torpeda”, ali ovdje neizostavno valja istaknuti jednu stvar – Dominik je Livaković u nogometni svijet zakoračio u Športskom centru Višnjik. Pogledajte fotografiju iz obiteljskoga albuma gdje je u pratnji voljenoga djeda Vojmila (nažalost, pokojnoga) koji ga je kao dječačića dovodio na Višnjik, čekao ga dok ne završe treninzi i potom vodio kući.
– Jednom sam gledao jedan nogometni trening i u hipu odlučio postati vratar. Prije toga bio sam polaznik košarkaške obuke.

Naravno da je to bilo na velikom nogometnom igralištu na Višnjiku. Sa skupinom malaca vratara tada je u NK Zadar radio Josip Miočić, a s devet godina Dominik je dospio u odabranu skupinu klupskih vratara kod legendarnoga Jakova Pinčića.

– Barba Jakov imao je svoje oblike i metode rada. Imali smo i jamu s pijeskom na igralištu Bagat, pucali jedni drugima, a on nam je demonstrirao sve što smo trebali usvojiti. Barba Jakov puno je dao nama mladim vratarima i baš sam zbog njega najviše volio braniti – kazao je svojedobno, uz ostalo Dominik, u knjizi Ispred mreže (Zadar, 2019.) s podnaslovom Priča o zadarskim vratarima.

U matičnom Zadru Dominik je ostao do juniorske dobi, ali je u danom trenutku donio odluku o odlasku u tadašnji NK Zagreb, prenosi višnjik.hr.

– Čovjek se može pravilno razvijati pod uvjetom da je visoko motiviran. U Zagrebu sam došao u puno bolje infrastrukturne uvjete u odnosu na Zadar, poslije u Dinamu još i bolje, ali onda je rastao i pritisak rezultata. To i jest logičan slijed u životu profesionalnoga nogometaša.

Dakako da je rano djetinjstvo sa svojim spontanim igrama i dragocjenim stjecanjem iskustava u poticajnom okružju jedan od kamena temeljaca u razvoju svakoga sportaša.

– Odrastao sam u Belafuži, to je dio Zadra, gdje su bile uobičajene dvorišne ili ulične utakmicem pa i u Osnovnoj školi Šimuna Kožičića Benje. U tom dijelu odrastao je i u istu školi išao i Šime Vrsaljko. Svi smo voljeli te dvorišne i ulične utakmice jer one u velikoj mjeri pozitivno utječu i mentalno i fizički na nas. I kolega i prijatelj, suigrač iz reprezentacije, Danije Subašić kaže isto, on je također veliki dio slobodnog vremena provodio na neslužbenim uličnim ili dvorišnim nadmetanjima.

Kao momčić Dominik se divio Ikeru Casillasu, a za već spomenutu knjigu Ispred mreže kazao je i ovo:
– Kako god bude bilo, meni je temelj i dio nadgradnje dala zadarska vratarska škola koju je utemeljio i provodio naš barba Jakov Pinčić, poslije nastavio Tomislav Rogić, a jedno vrijeme u njoj djelovao i Niko Matković. Naravno i oni prvi vratarski dani kod Josipa Miočića.

Već je šest ljeta Dominik Livaković u hrvatskoj seniorskoj reprezentaciji. Poslije povlačenja Danijela Subašića (zar je potrebno pitati odakle je Suba!?) on je preuzeo jedinicu.

Ptić iz zadarskoga gnijezda nekad, danas gordi orao…