Čuvari prirode svakodnevno bdiju nad jednim od najvrjednijih krajolika

Rijetko kad imamo priliku uživati u netaknutoj prirodi jer je ljudska noga kročila u gotovo sve kutke i ostavila svoje tragove. Zato smo posebno uživali u čistoj, netaknutoj, krški surovoj, a opet mirnoj i nježnoj rijeci Zrmanji, točnije, kanjonu rijeke Zrmanje. Na putovanje brodom od desetak kilometara, od Novigrada do Obrovca, provozali smo se s čuvarima i djelatnicima Javne ustanove za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode na području Zadarske županije – Nature Jadere, koji su nam ukazali na neke od najbitnijih karakteristika ove smaragdne ljepotice.

Impresivna Zrmanja izvire u naselju Zrmanja Vrelo, ispod planine Poštak u Općini Gračac. Duga je 69 kilometara, a kanjon Zrmanje samo je jedno od dvanaest zaštićenih područja kojima upravlja Javna ustanova Natura Jadera. Drugi dio rijeke, od Obrovca prema izvoru, nadležnost je njihovih kolega iz Parka prirode Velebit.

Kako saznajemo, ali i primjećujemo, kanjon rijeke Zrmanje ističe se kao geomorfološki spomenik prirode tako da nam, dok smo uplovljavali u samo zaštićeno područje, jedan od čuvara, Josip Brajković, objašnjava kako je ovo područje zaštićeno još 1964. godine u kategoriji značajnog krajobraza.

– Kanjon je iznimno vrijedan geološki i geomorfološki lokalitet. Karakterizira ga krški reljef, brojne špilje i podzemni izvori koji se ulijevaju u rijeku. A budući da je riječ o krškom propusnom reljefu, ovdje ima mnogo špilja, među stijenama visokima između 180 i 200 metara. U njima se nalazi i niz špilja koje se povremeno istražuju. Inače, same stijene služe kao mjesto gniježđenja brojnih ptica grabljivica i drugih zaštićenih vrsta. Područje je osim statusa značajnog krajobraza, nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju, postalo dio ekološke mreže Natura 2000, a to znači da je zaštićeno zbog vrijednih staništa biljnih i životinjskih vrsta koje ovdje obitavaju, govori nam Brajković dok nam pogled bježi ka veličanstvenim stijenama koje se uzvisuju nad nama.

Više od filmskog seta

Jedna od najvažnijih vrsta na ovom području je, saznajemo – vidra. Provedeni monitoring pokazuje da je prisutna duž cijelog kanjona Zrmanje, a i od Obrovca prema ušću s obzirom na to da su tijekom istraživanja pronašli tragove poput izmeta, otisaka i mjesta hranjenja. Osim toga, vidre se također kreću prema Novigradskom moru, odnosno rijekama Karišnici i Bijeloj koje se ondje ulijevaju. Osim vidre, za ovo područje je značajna i pastrva, posebno u gornjem toku Zrmanje, dok se u ušću gdje se miješaju slatka i morska voda nalazi vrlo važno mrijestilište brojnih ribljih vrsta.

Zrmanja je tisućama godina probijala put kroz ove krške stijene, a kanjon je osim vidrama, pastrvama i šišmišima dom i brojnim biljnim i životinjskim vrstama, tako da se ovdje gnijezde sivi sokol, orlovi, patke, labudovi, vodomar i mnoge druge vrste.

Ljepota ove rijeke svake godine privlači sve veći broj posjetitelja, bilo znatiželjnih izletnika, lokalaca koji ovuda plove, ili koncesionara koji organizirano prevoze grupe turista. Upravo zato je iznimno velika i važna zadaća koju imaju čuvari Nature Jadere.

– Mi kao čuvari prirode, osim edukacije posjetitelja, nadziremo područje, upozoravamo na nepravilnosti, a po potrebi izričemo i kazne. Primjerice, ove crvene i zelene oznake označavaju plovni put. Turisti često privežu brodice za njih i kupaju se, što je vrlo opasno. Ipak, najbitnije nam je educirati ljude, upozoriti ih, a ako ipak ne poslušaju – onda ih i kazniti, objasnio nam je čuvar te dodao kako turizam raste, ali zasad nije dosegnuo razinu koja bi ozbiljnije ugrozila prirodne vrijednosti ovog prostora.

– Zato nam je važno održavati ravnotežu između zaštite prirode i razvoja turizma, naglašava nam Brajković dok se pred nama otvaraju fascinantne geološke formacije, područje poznatije kao Pariževačka glavica.

Posebno je to mjesto za ljubitelje poznatog filma Winnetou, koji religiozno hodočaste lokacije na kojima se snimao film, pa je tako i ova lokacija neizbježna postaja koja posjetiteljima pruža puno više od filmske lokacije – nevjerojatan pogleda na Kanjon i smaragdnu rijeku koja polako vijuga.

Osam milja dovoljno

Dok se vozimo srpanjsko sunce grije, a okoliš se lagano mijenja, gotovo neprimjetno. Iz stjenovitog područja kanjona, gdje se u kamenu nazire tek nekoliko travki, prelazimo u puno zelenije područje, područje gdje se nalaze plitki nanosi sedimenta, zeleni dijelovi uz obalu koji su važna staništa ptica, koja pružaju zaklon i mir. Također primjećujemo kako nam se pogled otvara prema Velebitu i Tulovim gredama, a dok se dalje vozimo Brajković nas podsjeća na potencijalnu opasnost, odnosno prijetnju Zrmanji.

– Tijekom zime se u Kanjonu javlja jedan problem nakon obilnih kiša, kada se podigne razina podzemnih voda pa se izlijeva mazut stare tvornice glinice. Kako se to ne bi događalo, Hrvatske vode su na određene lokacije postavile senzore koji upozoravaju na potencijalnu opasnost. To je, recimo, najveća opasnost za biljni i životinjski svijet uz rijeku koje se pribojavamo svake godine, objašnjava nam Brajković dodajući kako je, usprkos tome, kanjon iznimno dobro očuvan. No, ta zasluga ponajviše pripada – prirodi.

– Kanjon Zrmanje zapravo – sam sebe čuva. Upravo zbog svoje nepristupačnosti, konfiguracije terena, ostaje vrlo dobro očuvan. Strme stijene prirodno štite ovo područje od pretjeranog utjecaja čovjeka, što je jedan od razloga zašto su ovdašnja staništa i dalje u vrlo dobrom stanju. Isto tako, netko može reći: »što samo su stijene tu«, ali fascinantan je ovaj reljef, to što je rijeka godina oblikovala. Baš zato treba lagano brodom ploviti, doživjeti ljepotu ovog područja, napomenuo je Brajković.

Laganom vožnjom, dok se izmjenjuje nekoliko nijansi zelene boje, kako u vodi tako i uz obalu, stigli smo i do Obrovca gdje su nas opet dočekale patkice, ali i jedna guska. Na putu do Obrovca, rano izjutra, jedino su nam ptice, cvrčci i vjetar pravili društvo, dok smo na povratku do Novigrada istim putem imali prilike vidjeti izletnike i znatiželjne turiste.

No, isto tako su, nekoliko minuta nakon polaska, čuvari morali upozoriti neke osobe koje su upravljale brodicama radi velike brzine kojom su plovili kanjonom. Naime, maksimalna dopuštena brzina je 8 milja, a upravo je prekoračenje brzine jedan od najčešćih prekršaja. Turisti koje smo zatekli tražili su Winnetoua, dok smo se mi, nakon ugodne vožnje, opraštali s rijekom, zasad.