Nedjelja, 28. travnja 2024

Weather icon

Vrijeme danas

9 C°

upozorenje zadarskog sociologa

Bez jasne politike, rast broja imigranata može stvoriti socijalne probleme i konflikte

Autor: Matea Guzalić

15.12.2023. 14:32
Bez jasne politike, rast broja imigranata može stvoriti socijalne probleme i konflikte

Foto: Osobna arhiva/Arhiva ZL



Europske se zemlje već dugi niz godina suočavaju s izazovom ekonomske migracije, fenomenom koji značajno mijenja društvenu, ekonomsku i kulturnu dinamiku. Ovaj globalni trend, često oblikovan nestabilnim gospodarskim uvjetima i demografskim promjenama, odražava se na mnoge aspekte društva diljem kontinenta, a u posljednjih godinu dana postao je bitno intenzivniji.


U posljednje vrijeme, teško da prođe i jedan dan bez novih vijesti iz europskih zemalja u kojima se izvještava o radnicima stranih nacionalnosti – bilo to u pozitivnom ili negativnom smislu. Javno mnijenje je podijeljeno, pa tako pojedini objeručke prihvaćaju strane radnike, dok ih drugi povezuju sa sve češćim neredima i napadima u svojim zemljama.


Hrvatska se također suočava s rastućim brojem stranih radnika koji pristižu tražeći bolje životne uvjete. U Hrvatskoj trenutno ima 80.000 do 100.000 stranih radnika, a tijekom ljeta ih je bilo još i više. U prvih devet mjeseci ove godine izdana je 147.301 radna dozvola, a prema procjenama Hrvatske udruge poslodavaca – već sljedeće godine moglo bi biti izdano preko 200.000 radnih dozvola, a do 2030. godine Hrvatska bi mogla imati više od 400.000 stranih radnika, što znači četvrtinu radne snage u zemlji.


Strana radna snaga




Što se tiče zadarskog područja, prema informacijama iz Policijske uprave zadarske, ove je godine, u odnosu na isto razdoblje prošle godine, došlo do povećanja broja izdanih radnih dozvola za 2.214, odnosno za 151 posto. U 2022. godini, u razdoblju bez prosinca, bilo je 4.329 zaprimljenih i riješenih zahtjeva, godinu dana ranije ta je brojka bila 4.719, a ove je godine za isti period zaprimljeno i riješeno već 6.543 zahtjeva.


Većinu stranih radnika i dalje predstavljaju radnici iz zemalja nasljednica bivše SFRJ, no, prema izdanom broju dozvola, sve više se povećava broj radnika iz Nepala, Bangladeša, Indije, Albanije i Filipina.


Kako će se ovaj globalni fenomen reflektirati na zadarskom području, koji su izazovi i prednosti ekonomske migracije, kako će se strani radnici integrirati u hrvatsko društvo te hoće li se i na koji način promijeniti cjelokupna slika našeg društva objasnio nam je prof. dr. sc. Saša Božić, diplomirani sociolog i profesor sa Sveučilišta u Zadru.


– Kada su u pitanju strani radnici iz zemalja nasljednica bivše SFRJ bez hrvatskog državljanstva, glavna motivacija je blizina Hrvatske, poznavanje jezika i relativno niski ukupni troškovi mobilnosti. U slučaju radnika iz Azije, hrvatsko tržište rada je samo jedno od mogućnosti koje im se nude preko specijaliziranih posrednika pa Hrvatsku izabiru kao jednu od destinacija unutar EU te za sada uglavnom nemaju posebnu motivaciju odabrati Hrvatsku.


Od istočnoeuropskih zemalja azijske radnike aktivno regrutiraju još Rumunjska i Bugarska, a Poljska također razmatra proširenje kvota za strane radnike iz Azije u nekim privrednim granama. Međutim, motivacija za odabir Hrvatske među azijskim migrantima bi se mogla promijeniti jer se već šire informacije da su uvjeti rada bolji, sigurnost radnih mjesta stranih radnika veća, ukupna kvaliteta života viša u Hrvatskoj nego u istočnoeuropskim i bliskoistočnim zemljama, kazao je Božić te objasnio kako ekonomska emigracija utječe na potrebu za stranim radnicima u Hrvatskoj.



Gastarbajterski sistem


– Emigracija iz Hrvatske ostavlja puno prostora za zapošljavanje stranih radnika, međutim, i bez iseljavanja iz Hrvatske poduzeća u navedenim sektorima bi imala problema pronaći radnu snagu jer se uglavnom radi o slabo plaćenim i teškim poslovima koje domaća populacija ne odabire rado čak ni u vremenima ekonomske krize, kako u Hrvatskoj tako i u drugim zemljama Europske unije, kaže Božić.


Iako se do sada nismo suočavali s velikim izazovima, očekuje se da će rast broja stranih radnika donijeti nove dinamike. Prednosti uključuju doprinos raznolikosti i radnoj snazi, dok se izazovi mogu ogledati u socijalnoj i prostornoj segregaciji te potencijalnim konfliktima s domaćom populacijom. Rast broja stranih radnika donosi sa sobom potrebu za ozbiljnom migracijskom politikom kako bi se izbjegle napetosti i konflikti.


– Uglavnom se radi o sezonskim poslovima i regrutiranju po gastarbajterskom sistemu u kojem migranti i donekle poslodavci snose gotovo sve troškove, tako da do sada nismo imali puno izazova s rastućim brojem stranih radnika. Međutim, takav sistem rotacije nije uspio nigdje i privremeni rad gotovo uvijek za velik dio migranata postaje trajno useljenje nakon čega stječu pravo spajanja obitelji.


Dakle, izazovi će rasti s rastom broja migranata, kao i sa sve većim brojem trajno useljenih u zemlji u kojoj kronično nedostaju održiva i priuštiva stanogradnja, u kojoj se zdravstveni sustav slabo razvija, a vjerojatnost ulaska druge generacije imigranata u bolje plaćena zanimanja nije izgledna. Socijalna i prostorna segregacija je u takvim uvjetima neminovna, a to će donijeti konflikte s domaćom populacijom.


Usto, ukoliko bude rastao broj migranata iz područja u kojima postoje vjerski i etnički konflikti, što za sada nije slučaj, možemo računati i s nastankom radikalnih dijaspora. Krajnje je vrijeme za ozbiljnu migracijsku politiku koja se neće pripremati samo kao dokument jer to traži EU nego kao aktivan proces u kojem sudjeluju svi dionici – migranti, poslodavci, domaća populacija, državne institucije, nevladine udruge, i tako dalje, objasnio je Božić te dodao kako će se s vremenom radno sposobna populacija smanjiti za 30 posto.


Započeti s integracijom


– Do 2050. godine, radno sposobna populacija (20-64 godina starosti) zemalja srednje, istočne i južne Europe, pa tako i Hrvatske, smanjiti će se za 30%, a kombinacija demografskih mjera i useljavanja su jedini mehanizmi za sprječavanje demografskog i gospodarskog pada.


Prema poljskom uredu za socijalnu sigurnost, samo Poljska će trebati dvjesto do četiristo tisuća radno sposobnih stranih radnika godišnje da bi održala mirovinski i sustav socijalne sigurnosti. Broj stranih radnika u Hrvatskoj će vjerojatno rasti kao i s time povezani izazovi, rekao je Božić.


Naša je država do sada strane radnike percipirala uglavnom kao jeftinu radnu snagu, međutim, s očekivanim povećanjem trajno useljenih radnika, postalo je nužno razviti sustavnu integracijsku politiku koja će poticati učenje hrvatskog jezika i upoznavanje s kulturom.



– Država je do sada strane radnike gledala gotovo isključivo kao jeftinu radnu snagu koju će rotirati prema potrebama gospodarstva, a integracija se u takvom sustavu smatra nepotrebnom ili se ostavlja kao izbor stranim radnicima i poslodavcima. Sami strani radnici, osim onih koji rade u uslužnim djelatnostima koje traže komunikaciju s domaćom populacijom, nisu motivirani učiti hrvatski jezik, nemaju mogućnosti niti vremena pohađati tečajeve koji uglavnom i nisu dostupni u brojnim mjestima.


Međutim, kao što sam napomenuo, rotacijski sustav ne funkcionira. Strani radnici će u velikom broju postati useljenici, a s integracijom bi trebalo započeti već sada. Štoviše, akcijski planovi EU-a za integraciju migranata iz trećih zemalja predviđaju i predmigracijske mjere, istaknuo je Božić opisujući i ostale aspekte uspješnog procesa integracije, uz učenje jezika i kulture.


Moguće napetosti


– Neophodno je da strani radnici nauče hrvatski jezik te se educiraju o hrvatskoj kulturi i povijesti kako bi mogli normalno funkcionirati u svakodnevici i jednom lakše postati hrvatskim građanima, međutim, to je samo jedan aspekt integracije. Uspješan proces integracije uključuje i usvajanje vještina, vrijednosnih orijentacija, nastanak novih kognitivnih karakteristika, te je učenje jezika i kulture preduvjet za sve ostale aspekte socijalne integracije.


Međutim, uspjeh procesa ne ovisi samo o imigrantima jer proces integracije mora ići u više smjerova, uključiti domaću populaciju, hrvatske institucije, ali i institucije zemlje porijekla kako bi se umanjile predrasude, diskriminacija i vrijednosni konflikti.


Nakon desetljeća iskustva s integracijom migranata kao širokim društvenim procesom, izostanak napetosti i konflikata trebao bi biti temeljni cilj od samog početka procesa imigracije, kaže Božić te dodaje da, bez integracijske politike, strani radnici ne mogu postati integralni dio hrvatskog društva.


– Bez integracijske politike koja će poduprijeti integracijski proces u svim područjima, pravnom, ekonomskom, socijalnom, kulturnom i političkom, u oba smjera, kao i bez integracijske politike koja će spriječiti socijalnu i prostornu segregaciju i vrijednosne konflikte, strani radnici će teško postati integralni dio hrvatskog društva, a samo manji dio će razviti osjećaj pripadnosti hrvatskom društvu.


Najavljeni rast broja imigranata može stvoriti socijalne probleme, posebice ako država ne poduzme aktivne mjere integracije.


– Nagli porast broja imigranata bez primjene jasne integracijske politike će stvoriti uvjete za individualne i grupne konflikte u svakodnevici, posebice u mjestima veće lokalne koncentracije imigranta kada budu konkurirali za jeftiniji smještaj s lokalnom populacijom.



Nadalje, u slučaju izostanka integracijskih mjera i primijenjenih integracijskih politika možemo očekivati da će pripadnici različitih imigrantskih grupa zauzeti i različit društveni status te su mogući konflikti među samim migrantskim grupama različitog etničkog porijekla za bolji status na društvenoj ljestvici.


Segmenti domaće populacije koji očekuju vlastiti socijalni pad ili su ga već doživjeli lako će se mobilizirati protiv migrantskih skupina te je rast antimigrantskih stranaka i politika također vrlo vjerojatan, rekao je Božić.


Nacionalna i lokalne strategije


Očekuje se, dakle, da će nagli porast broja stranih radnika izazvati promjene u društvenoj slici, uključujući konflikte, ali i potencijalne prilike za bolji ekonomski razvoj, no važno je da političari pravilno komuniciraju s građanima o ovoj temi te da donose jasne strategije i mjere za integraciju stranih radnika.


– Nažalost političari uglavnom ne komuniciraju s građanima o toj temi, a do sada većim dijelom nisu pripremali niti jasnu imigracijsku i integracijsku politiku. Prvi i osnovni problem je objasniti zašto demografske mjere ne mogu u potpunosti zamijeniti imigraciju kako bi se spriječio demografski pad.


Vrlo je teško i nepopularno objasniti zašto nam je potrebna imigracija u uvjetima visoke stope emigracije u razvijenije zemlje EU-a. Izostanak bilo kakvog strateškog razmišljanja u politici o budućnosti demografske slike, socio-ekonomskom razvoju vidljiv je i u tretiranju migracijske politike. Hrvatska je, naime, svoju zadnju migracijsku strategiju usvojila prije ulaska u EU 2013. godine za razdoblje do 2015. godine.


Nakon ulaska u EU nestao je vanjski pritisak za promišljanje migracijske strategije i nova još nije donesena. Kada se pripremaju dokumenti vezani uz problematiku migracija integracijske mjere se nabrajaju, ali uglavnom nije jasno kako, na koji način, u kojem roku i kojim sredstvima bi trebale biti provedene. Uz nacionalnu strategiju moraju se razvijati i lokalne strategije jer se kulturna i socijalna integracija jako razlikuje ovisno o veličini mjesta, lokalnim specifičnostima i slično.


Postoji puno akcijskih planova integracije azilanata od nacionalne do lokalne razine, ali ne i za radne migrante. Za sada je jedino Grad Zagreb u takav akcijski plan uvrstio i radne migrante, ali ni taj plan nema jasne kalkulacije potreba i troškova u različitim sferama integracije radnih migranata, objasnio je Božić.


Dakle, jasna migracijska politika, inkluzivne integracijske mjere te suradnja svih dionika ključne su kako bi se izbjegle socijalne napetosti i kako bi se osigurala prosperitetna budućnost Hrvatske.