“Mašemo lepezama, pijemo vode, ali ništa ne pomaže”

Toplinski val koji je ovih dana zahvatio Dalmaciju otežava obavljanje posla svima, a posebno onima koji moraju raditi na suncu i vrućini.
Brojni konobari, slikari na otvorenom, radnici u pekarama, građevinci, prodavači na tržnici, djelatnici Obala i lučica samo su dio onih koji ljetne dane ne provode na plažama već se kupaju u znoju kako bi nešto zaradili.
Prošetali smo Poluotokom te razgovarali s nekoliko ljudi koji ljetne radne sate provode na otvorenom, bez mogućnosti osvježenja sveprusutnih klima uređaja te smo ih pitali kako podnose vrućine. Polusatna šetnja bila nam je dovoljna da se dobro oznojimo te shvatimo koliko je teško biti na zraku, nasmijan i vedar jer većina tih djelatnika radi u uslužnim djelatnostima te uvijek trebaju biti dobre volje.
– Iskreno, nemam baš mogućnosti ili izbora gdje bih pobjegao od vrućine. Pokušavamo što više tražiti hlad, sjediti, što manje se micati i piti što više vode te razmišljamo o ljepšim situacijama, rekao je kroz smijeh slikar Boris Žuža koji tijekom ljeta slika portrete. On i kolege ovih dana vrijeme provode ispred Arheološkog muzeja te tamo znaju provesti veći dio dana.
Slično se osjećaju i prodavačice uz zadarsku pijacu koje prodaju odjeću te su cijelo jutro na vrućini.
Ireni i Ružici radni dan počinje već oko 6.30 ujutro, a završava oko 13 sati. Za to vrijeme prodaju odjeću i ostali tekstil na vanjskoj tržnici te se pokušavaju rashladiti.
– Naporno je raditi po ovoj vrućini, ali pokušavamo se rashladiti kako god znamo i umjemo, pa tako mašemo lepezama, pijemo puno vode, ali ni to ne pomaže. Osim toga, imamo jako malo posla, jer malo ljudi dolazi u grad po ovoj vrućini, zaključuje Irena.
S njom se slažu i druge dvije prodavačice – Đana Fabijanić i Ivanka Kotlar, koje također kažu kako ima jako malo kupaca jer je većina turista na kupanju, a domaći se skrivaju od vrućine.
– Mi se pokušavamo rashladiti na razne načine. Uđemo malo u mesnicu, pa u Konzum, pa pijemo vode i tako nam prođe radni dan, pričaju prodavačice.
Nije lako ni konobarima koji također rade na otvorenom te cijelo radno vrijeme doslovce trče noseći teške tacne, a uz to moraju izgledati uredno, uslužno i nasmijano. Osim toga, tu je i vrućina kuhinje koja niti malo ne olakšava situaciju.
– Uspijevamo nekako izdržati jer moramo. Svi su na moru, a mi moramo raditi, kratko je rekao Dino Banušić, konobar u jednom obiteljskom restoranu na Poluotoku.
Istoga su mišljenja i mladi studenti koji rade u jednoj pekarnici te su nam rekli kako im je jako vruće, posebno zato jer su krušne peći u njihovoj blizini te ih dodatno zagrijavaju.
– Jako je vruće, ali imamo i jednu prostoriju koja je klimazitirana pa na smjene ulazimo unutra, malo se rashladimo te smo spremni za daljnji rad, rekla nam je Tea Kalfić, dok je njen kolega Roko Baturina rekao kako je njemu super jer prodaje sladoled te je cijelo vrijeme uz hladnjak pa mu nije vruće.