Imaju li Modrić i prijatelji još dovoljno dinamita u plućima i nogama za još jedan podvig?

NEURUPPIN Hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji u susretu s Albanijom dogodila se kletva: »Dao Bog da imao pa ne imao.« Do petnaestak minuta prije kraja visjeli smo k’o lusteri, onda smo preokretom u dvije minute došli na prag pobjede da bismo nevjerojatnom naivnošću sve to prosuli duboko u sudačkoj nadoknadi.

I sad smo opet »ni na nebu, ni na zemlji«. Istina, ključeve plasmana u drugu fazu natjecanja držimo još uvijek u svojim rukama, ali slika koju emitira naša reprezentacija na EURO-u ima puno smetnji i prekida. Jednostavno nismo dobri. Nedostaje nam agresivnosti, kompaktnosti, a napadački smo spori i nedorečeni.

Kao novi problem pojavljuje se ulazak u utakmicu jer u oba smo nastupa krenuli baš olovno. Kao da našim igračima treba petnaesta minuta kako bi postigli »radnu temperaturu«, a dotad su nam, recimo, Albanci već stigli zabiti pogodak. Na velikim natjecanjima ne umire se u ljepoti, to je već odavno poznata mantra. Bitno je biti čvrst i kompaktan u obrani, a Hrvatska to – nije. Primili smo pet pogodaka u prva dva susreta (za usporedbu, u Kataru smo do polufinala primili samo jedan, a u cijelim kvalifikacijama za ovaj EURO četiri, nap. a.) čime jurimo prema negativnom rekordu. Najviše smo pogodaka primili u Portugalu 2004. godine kada smo kapitulirali šest puta. Ovaj zaključak se ne odnosi na užu obranu već na kolektivni pristup defenzivi koji nije dobar. Linije su nam previše razvučene nema prave suradnje pa nam suparnici lako upadaju u te međuprostore što im omogućuje lak dolazak do prilika i realizacije. Tako je Hrvatska izgledala u prvih 45 minuta te u samoj završnici susreta s Albanijom, što je zapravo zapanjujuće s obzirom na to da je tada imala pobjedu u džepu.

Kazna

– Prvo poluvrijeme nismo bili pravi, opet smo ušli lošije u utakmicu i zabili su nam rani gol i onda je bilo teško igrati. Moramo popraviti i promijeniti nešto oko tog ulaska u utakmice. Da nam se ne dogodi da moramo juriti s rezultatom, što nikada nije ugodno. U nastavku smo se stabilizirali, izbornik je napravio neke promjene, preokrenuli smo rezultat, a onda smo se u završnici susreta iz ne znam kojeg razloga povukli te dopustili Albaniji da nam stvori, iz nekog nereda dvije, tri prilike i na kraju izjednači. Srljali smo i gubili olako lopte, ostavljali smo im previše prostora za što smo kažnjeni – rekao je Luka Modrić, kapetan hrvatske reprezentacije.

Hrvatska je opet bila dr. Jekyll i mr. Hyde – podvojena karaktera. U nastavku susreta, kada su ušli Sučić, Pašalić i posebno Budimir, krenula je velika ofenziva koja je Albance stisnula u njihov kazneni prostor, obrana im se počela opasno savijati sve dok nije pukla dvaput u dvije minute. Bila je to Hrvatska kakvu bismo voljeli češće vidjeti.

– Drugo poluvrijeme je putokaz kako trebamo igrati. Bilo je to jako dobro poluvrijeme, do te završnice u kojoj smo neshvatljivo popustili. Bili smo angažiraniji, borbeniji, radili smo dobar presing, nismo im dali da izađu. Svaka druga lopta bila je naša pa je pritisak stalno rastao, što nam je donijelo rezultatski preokret, ali smo neobjašnjivo popustili u sudačkoj nadoknadi i ostali bez tri boda – priča Modrić.

Tu samu završnicu susreta Hrvatska je odigrala mekano. U situaciji kada si se toliko namučio na putu do željenog rezultata jednostavno moraš biti agresivniji, praviti prekršaje na sredini terena kojim bi se prekidale akcije suparnika čime bi se obrani pružila mogućnost konsolidacije. Jednostavno, cijelo vrijeme momčad izgleda kao da bi se »igrala nogometa«, a to na završnicama velikih natjecanja dokazano neće donijeti željeni rezultat.

Samo pobjeda

Remijem protiv Albanaca ono što je bilo teško, postalo je još teže, ali glava nam je još uvijek iznad vode. Ona nam je stigla do grla, ali još uvijek možemo isplivati. Za to će nam biti potrebna pobjeda protiv Italije koja nam u idealnim okolnostima može donijeti drugo mjesto u skupini. Rasplet koji neodoljivo podsjeća na posljednji EURO na kojem smo također nakon dvaju odigranih susreta imali samo jedan bod. No, prije tri godine smo u posljednjem kolu imali Škotsku koja je bila daleko lakši zadatak od onog koji nas u ponedjeljak čeka u Leipzigu protiv Italije.

– Imamo jasnu situaciju, za prolaz nam igra samo pobjeda, a ako je ostvarimo, vidjet ćemo za kakav plasman u skupini će nam biti dovoljna četiri boda i hoće li nas takav učinak odvesti u drugi krug. Vjerujem da možemo pobijediti Talijane, ali morat ćemo igrati bolje, onako kako smo to učinili u drugom poluvremenu susreta protiv Albanije – smatra hrvatski kapetan.

Talijani su aktualni europski prvaci, a Hrvatska je u prva dva susreta pokazala toliko nedostataka. Vremena za neke velike popravke nema, ali ono što se uvijek može podignuti na veću razinu je količina agresivnosti i kompaktnosti. Imamo momčad koja je već dugo zajedno i te stvari ne bi smjele biti problem.

– Čeka nas teška utakmica protiv Italije. Oni su velika ekipa, aktualni su prvaci Europe, imaju odličnog trenera, jako su dobro organizirani. No, mi smo i dalje pozitivni jer sve ovisi o nama, a znamo što nam je činiti – poručio je Modrić.

Triler protiv Albanaca opet je odveo Hrvatsku na stranputicu, ali s mogućnošću povratka na pravi put. U Dalićevom mandatu rijetko kada je naša reprezentacija išla lakšim putem pa sve što nam se događa u Njemačkoj nije neka novost. Međutim, »vrč ide na vodu dok se ne razbije«, a Hrvatska se puno puta u posljednjih šest godina spašavala u infraktnim raspletima.

Zato ostaje lebdjeti pitanje imaju li Modrić i prijatelji još dovoljno dinamita u plućima i nogama za još jedan takav podvig? Po onom što su dosad pokazali, ne ukazuje da su sposobni za tako nešto, ali nogomet se već toliko puta pokazao kao vražja igra u kojoj su pretpostavke doslovce »majka svih zaj…«