Zlatna kiša je prekrasni grm koji najavljuje proljeće

Forzicija, koju još poznajemo kao zlatnu kišu, obraduje nas obiljem žutih cvjetova u rano proljeće, prije nego li prolista, u ožujku ili travnju. Spada u porodicu Oleaceae i prilagodljiva je gotovo svakom tipu tla. Vrlo je otporna na hladnoću. Može se saditi kao soliterna biljka, u skupinama ili čak kao slobodnorastuća ili formirana živa ograda, pa i u kontejnere koji se mogu držati na terasi ili balkonu. Najljepša je u vrijeme cvatnje, i to kada je posađena na travnatoj podlozi.

Nakon cvatnje, forzicija postaje prilično neugledan grm.

Najpoznatije su F. intermedia, F. robusta i F. tremonia koje narastu do oko 3 m. Europska forzicija ili na latinskom Forsythia europaea endem je na području Srbije, Kosova i Albanije. Sve one cvjetaju u vremenu od ožujka do svibnja. Uspijevaju na svakom vrtnom tlu, najbolje na dobro osunčanom položaju, ali mogu rasti i u polusjeni.

Preporučuje se da biljka bude izložena suncu najmanje 6 sati dnevno. Biljka koja je zasađena na sjenovitim mjestima, imat će manje cvjetova nego kada je više izložena suncu. Kao i mnoge druge vrtne biljke, ne vole vjetrovite položaje.

Forzicija treba redovito zalijevanje, pogotovo ljeti, jer inače odbacuje lišće. Ipak, ne treba pretjerivati sa zalijevanjem, jer neće uspjeti na pretežno vlažnom tlu. Pogotovo treba paziti na pretjeranu vlagu ako je forzicija posađena na sjenovitom mjestu, jer bi se mogle pojaviti razne bolesti.

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

Objavu dijeli Tom (@sunnhunt)

Može se posaditi i kao živica

Razmnožava se u rano ljeto ili ujesen, zelenim ili zrelim reznicama. Reznice se mogu uzeti i između siječnja i veljače. One se posade u zemlju koju treba održavati vlažnom. To je moguće postići i prekrivanjem posude s reznicom plastičnom vrećicom.

Ako je želite posaditi kao živicu, sadite je tako da koristite 2-3 biljke po 1 m. Također se razmnožava položenicama. Takav način razmnožavanja obavlja se polaganjem grane na zemlju. Položenu granu treba držati pritisnutu neko vrijeme dok ne počne razvijati korijen.

Kada se položena grana ukorijeni, može se odvojiti od glavne grane. To je najbolji način za širenje biljke koju se koristi za živu ogradu.

Orezuje se svake godine, odmah nakon cvatnje, kada se starije grane prikraćuju za oko trećinu. U veljači se obavlja jača rezidba grmova koji su postali previše bujni, kada se odstranjuju samo najdeblje grane.

One jednogodišnje i dvogodišnje koje će nositi cvjetne pupove ne orezujte zimi. Forzicija je brzorastuća biljka, stoga pripazite na vrijeme rezidbe ako želite kontrolirati njen rast. Pregustu unutrašnjost grma treba prorijediti i odstraniti grane koje se isprepleću. Dobro podnosi rezidbu i ima vrlo savitljive grane tako da se može oblikovati u lukove. Može se oblikovati i kao stablo.

Ovaj grm idealan je za gradove, jer dobro podnosi dim i zagađeni zrak.

Iako je forziciju lako održavati, neke joj stvari mogu naštetiti, u prvom redu previše vlage, što će uzrokovati truljenje korijena. Simptomi ove bolesti su: uvijanje listova i promjena njihove boje.

Od štetnika forziciju napadaju nematode, organizmi koji se nalaze u gornjim slojevima tla i mogu oštetiti korijenov sustav. Nematode možete suzbiti nematocidima koji se kupuju u poljoprivrednim apotekama.

Plod forzicije koristi se u medicinske svrhe, većinom kod problema s dišnim putevima, kod upale grla, bolesti srca i povraćanja.