Voditeljica zadarske oftalmologije Ana Didović Pavičić o prevenciji i zdravlju očiju u digitalno doba

Svjetski dan vida svake se godine obilježava drugog četvrtka u listopadu, a ove je godine pao na 9. listopad, pod sloganom »Volite svoje oči«. Ovaj dan posvećen zdravlju vida zajednički organiziraju Međunarodna agencija za prevenciju sljepoće (IAPB) i Svjetska zdravstvena organizacija (WHO), s jasnim ciljem – podsjetiti koliko je vid dragocjen i koliko je važna redovita briga o očima. Kroz kampanju se poziva javnost, stručnjake i donositelje odluka da udruže snage kako bi zdravlje vida bilo dostupno svima, bez obzira na mjesto, dob ili životne okolnosti.

Naime, središnji dio ovogodišnje inicijative je globalna peticija kojom se od vlada i institucija traži da zdravlje očiju postave među svoje prioritete, uz cilj prikupljanja milijun glasova koji će podržati pravo svakog pojedinca na kvalitetnu i pristupačnu skrb za oči.

Važnost ranog otkrivanja

O izazovima koje donosi suvremeni način života razgovarali smo s prim. Anom Didović Pavičić, dr. med., v. d. voditeljice Odjela za oftalmologiju i optometriju Opće bolnice Zadar, koja je na samom početku razgovora istaknula kako su, prema njezinom iskustvu, građani danas prilično svjesni važnosti vida.

– To se vidi i po velikom broju pacijenata koji svakodnevno prolaze kroz našu ambulantu, često i do sto ljudi dnevno. Istraživanja pokazuju da ljudi gubitak ili oštećenje vida doživljavaju kao jedno od najtežih zdravstvenih stanja. Čak i blaži poremećaji vida mogu utjecati na kvalitetu života jednako snažno kao ozbiljne kronične bolesti, primjerice kardiovaskularne ili cerebrovaskularne. To jasno govori koliko nam je vid važan i koliko njegov gubitak mijenja doživljaj života, istaknula je prim. Didović Pavičić.

Dodala je kako živimo u vizualnom dobu, u kojem gotovo sve ovisi o pogledu i slici, zbog čega se svaka promjena vida snažno odražava na svakodnevno funkcioniranje. Upravo zato, naglašava, redoviti pregledi i rana dijagnostika imaju presudnu ulogu u očuvanju kvalitete života.

– U ordinaciji se susrećemo s vrlo širokim spektrom tegoba, od potpuno zdravih osoba koje dolaze na redovite preglede, do pacijenata s kroničnim bolestima koje utječu na vid. Nakon 40. godine života najčešći razlog dolaska su problemi s vidom na blizinu, što je prirodan proces starenja oka, a mnogi tada po prvi put trebaju naočale.

S druge strane, osobe koje već nose naočale, osobito mlađe, dolaze na kontrolu jednom godišnje ili svake dvije godine. Posebnu skupinu čine pacijenti s povišenim krvnim tlakom, šećernom bolešću ili, pak, oni koji uzimaju lijekove koji mogu utjecati na vid.

Oni bi redovito trebali obavljati oftalmološke pregled jer su skloniji razvoju komplikacija poput glaukoma, mrene ili dijabetičke retinopatije, pojasnila je Didović Pavičić te dodala kako je kod djece naglasak na nacionalnim preventivnim pregledima koji se provode već oko četvrte godine života.

Tada se može na vrijeme otkriti slabovidnost ili strabizam, što je ključno jer se te poteškoće mogu uspješno korigirati ako se prepoznaju rano.

Trend kratkovidnosti

Suvremeni način života donosi dodatne izazove – dugotrajan rad za računalom, stalno gledanje u ekrane te manjak boravka na otvorenom utječu na zamor oka, pojavu suhoće te sve češće kratkovidnosti, osobito kod djece i mladih. S obzirom na to, oftalmologinja Didović Pavičić pojašnjava kako je kratkovidnost trend koji zapravo raste već desetljećima, a ne tek posljednjih godina.

– To je neumitno povezano s našim načinom života, jer danas većina aktivnosti zahtijeva gledanja na blizinu, dok smo nekada mnogo više gledali u daljinu. Dakle, sve više radimo i učimo na blizu, pa se i naš vid s vremenom prilagodio tim okolnostima – vidimo bolje na blizinu, ali slabije na daleko.

Moglo bi se reći da je riječ o svojevrsnom evolucijskom procesu, pojašnjava ova stručnjakinja te ističe kako je potrebno što više boraviti vani, na prirodnom svjetlu, što smanjuje rizik od razvoja kratkovidnosti. Zato je, kako ističe, važno poticati najmlađe da što više vremena provode na otvorenom, a ne pred ekranima.

Na pitanje može li se vid popraviti vježbanjem, prim. Didović Pavičić pojašnjava da takve vježbe mogu imati učinka u određenim slučajevima, primjerice kod strabizma slabovidnosti kod djece kad služe kao dio terapije. Međutim, naglašava, ideja da se vid može općenito poboljšati vježbanjem očiju više je mit nego stvarnost.

U nastavku razgovora voditeljica Odjela za oftalmologiju osvrnula se i na prve znakove koji mogu upućivati na probleme s vidom, a koje mnogi često zanemaruju.

– Prevencija je ključna, jer zdravlje oka uvelike ovisi o općem stanju organizma. Sve što utječe na tijelo (prehrana, tjelovježba, način života) utječe i na vid. Problem je što mnoge očne bolesti u početku nemaju nikakve simptome.

Primjer su glaukom, dijabetičke promjene na oku ili početna mrena – sve to može napredovati, a da osoba uopće ne primijeti promjenu vida. Upravo zato su redoviti pregledi, osobito nakon određene životne dobi, iznimno važni.

Digitalni zamor oka

Jedan od najčešćih problema s kojima se danas susreću oftalmolozi jest digitalni zamor oka, tegoba koja postaje sve prisutnija zbog načina života i rada u kojem smo gotovo neprestano izloženi ekranima. Govoreći o tome, prim. Didović Pavičić ističe da mnogi ljudi prve znakove problema s vidom često zanemare, pripisujući ih prolaznom umoru ili napetosti, no upravo ti prvi znakovi su signal da očima treba predah i stručna briga.

– Digitalni zamor oka obuhvaća niz simptoma, od peckanja, crvenila i osjećaja zamora i zamućenja vida, osobito pred kraj radnog dana. Do toga dolazi jer dugotrajan rada na računalu, uz izloženost plavom svjetlu koje emitiraju ekrani, dovodi do isušivanja i oštećenja površine oka, odnosno rožnice.

U određenoj mjeri to je očekivano, osobito kod onih koji provode osam ili više sati dnevno pred ekranom. Zato se preporučuje da se u slobodno vrijeme smanji dodatno gledanje u ekrane te da koriste umjetne suze ili hidratantne kapi koje ublažavaju učinak plavog svjetla, objašnjava oftalmologinja.

Jednostavno, ali vrlo korisno pravilo koje može pomoći svima koji veći dio dana provode pred računalom jest pravilo 20–20–20.

– Svakih 20 minuta rada treba na 20 sekundi pogledati u daljinu, otprilike 20 metara. Taj kratki predah pomaže očima da se opuste i sprječava prekomjerni zamor, savjetuje prim. Didović Pavičić.

Dodaje kako je za zdravlje oka jednako važno i dobro osvjetljenje, jer ono uvelike utječe na ugodu i kvalitetu gledanja.

– Kada je svjetlo dobro, zjenice se prirodno sužavaju i tada gledamo središnjim dijelom oka, što je i prirodan način gledanja. Kada je svjetlo loše, zjenice se šire i više koristimo periferni vid, zbog čega se oko brže zamara.

Na slabijem svjetlu oči se i više suše, pa se javlja osjećaj umora, pojašnjava ova stručnjakinja te ističe kako je važno da osobe koje nose naočale čine to redovito, jer dobra korekcija vida i pravilno osvjetljenje idu ruku pod ruku.

Astigmatizam bez panike

Mnogi se uplaše kada na očnom pregledu prvi put čuju dijagnozu astigmatizma, no, kako objašnjava Didović Pavičić, riječ je o vrlo čestom i u pravilu bezazlenom stanju.

– Astigmatizam je jedna od refrakcijskih pogrešaka vida, poput kratkovidnosti ili dalekovidnosti, samo što zvuči malo ozbiljnije nego što zapravo jest. Riječ je o promjeni u zakrivljenosti rožnice, ona nije potpuno pravilna, već blago eliptična, pa svjetlost ne lomi jednako u svim smjerovima. Takvo stanje korigira se naočalama ili kontaktnim lećama s tzv. cilindrom. Zapravo, mali astigmatizam (0,25 ili 0,5 dioptrija) ima većina ljudi, samo što ga mnogi ni ne primijete. Dakle, nema razloga za zabrinutost, to je stanje koje se jednostavno i učinkovito korigira, govori oftalmologinja.

Nakon što smo razjasnili najčešće zablude o astigmatizmu, razgovor smo usmjerili na temu koja zanima sve veći broj ljudi – nošenje kontaktnih leća. Mnogi ih biraju kao praktičniju zamjenu za naočale, no, kako upozorava prim. Didović Pavičić, one zahtijevaju odgovoran pristup i redovitu brigu.

– Naočale i kontaktne leće jednako su učinkovita pomagala za korekciju vida, bilo da je riječ o plus ili minus dioptriji. Leće su, naravno, praktičnije jer su bliže oku i daju veći osjećaj slobode u svakodnevnom životu, no valja imati na umu da su one ipak strano tijelo u oku i zahtijevaju ozbiljan pristup.

Koliko god su kvalitetne i sigurne, s lećama se treba odgovorno postupati – redovito ih skidati, čistiti i ne spavati s njima. Problem nastaje kada se ljudi previše opuste – ne mijenjaju leće na vrijeme, ne skidaju ih pravilno ili godinama ne odlaze na kontrole. Tada se mogu razviti upale, konjunktivitis, keratitis i druge infekcije, jer leća smanjuje dotok kisika do oka, a bakterije se u takvim uvjetima mogu brzo razmnožiti.

Kontrolni pregled za korisnike kontaktnih leća preporučuje se barem jednom godišnje, čak i ako nemaju tegobe. Uz to, važno je naglasiti i da osobe koje nose leće uvijek trebaju imati i naočale – leće ne bi smjele biti jedini način korekcije vida. U današnje vrijeme često internetske kupnje leća, bez stručnog nadzora, dovode do komplikacija koje se mogu izbjeći jednostavnom kontrolom i odgovornim nošenjem, ističe doktorica.

Jedna od čestih zabluda koje prate nošenje naočala jest uvjerenje da se oči mogu »ulijeniti« ako ih stalno nosimo. No, kako objašnjava naša sugovornica, riječ je o potpuno pogrešnom shvaćanju koje nema uporište u medicini.

– To je zapravo mit. Oko se ne može »ulijeniti« od nošenja naočala, niti se vid može poboljšati vježbanjem. Naočale ne kvare vid, one samo ispravljaju optičku pogrešku i rasterećuju oko. Očne mišiće ne možemo »istrenirati« da bolje vidimo, jer više ne ovisi o njihovoj snazi, nego o strukturi oka i načinu na koji svjetlost prolazi kroz njega, pojašnjava prim. Didović Pavičić.

Prirodni proces starenja

U starijoj životnoj dobi jedan od najčešćih razloga zbog kojih se pacijenti javljaju oftalmologu jest mrena, poznata i kao katarakta. Riječ je o prirodnom procesu starenja oka, no trenutak kada je potrebno pristupiti liječenju ne ovisi samo o nalazu liječnika, već i o tome koliko mrena utječe na svakodnevni život.

– Mrena se razvija postupno i kod svakog napreduje različitom brzinom, kod nekih vrlo sporo, kod drugih nešto brže. Operira se kada pacijentu počne smetati u svakodnevnim aktivnostima, primjerice pri vožnji automobila ili čitanju, jer indikacija ne ovisi samo o nalazu, nego o funkcionalnosti vida. S godinama se mijenja struktura očne leće, koja više nije prozirna kao prije, najprije poprima žućkastu nijansu, a zatim postaje zamućena. To je, zapravo, prirodan proces, sličan starenju kože ili kose. Tijekom operacije zamućena se leća uklanja i ugrađuje umjetna, prozirna leća koja vraća vid, objašnjava prim. Didović Pavičić te dodaje kako je danas to rutinski i vrlo siguran zahvat.

Na kraju, prim. Didović Pavičić ističe i nekoliko osnovnih, ali ključnih savjeta za očuvanje vida.

– Najvažnije je pridržavati se osnovnih načela zdravog života. U slučaju bilo kakvih smetnji s vidom, prvo se treba javiti svom liječniku, a potom oftalmologu. Nakon 40. godine preporučuje se redoviti, periodični pregledi vida. Posebno bih istaknula da prvi pregled za naočale na blizinu ne bi trebao biti samo određivanje dioptrije, nego cjeloviti oftalmološki pregled koji uključuje mjerenje očnog tlaka te pregled prednjeg i stražnjeg dijela oka.

Kod djece je iznimno važno da se roditelji odazovu na preventivne pregled vida koji se provode oko četvrte godine života, jer se tada mogu na vrijeme otkriti i korigirati eventualne smetnje. A za one koji mnogo vremena provode pred računalnom, preporuka je jednostavna – što više boravka na otvorenom, zaključila je prim. Didović Pavičić naglašavajući kako to nije važno samo za oči, nego i za opće zdravlje.