Zadarska liječnica upozorava: 'Situacija u Hrvatskoj je porazna, po pretilosti prednjačimo u odnosu na europski prosjek'

U povodu Svjetskog dana šećerne bolesti, koji se obilježava sutra, 14. studenoga, u Gradskoj knjižnici Zadar održano je javnozdravstveno predavanje u organizaciji Udruge Cukrići. O važnosti pravodobnog prepoznavanja pretilosti, njezinoj povezanosti sa šećernom bolešću te drugim zdravstvenim rizicima govorila je doc. dr. sc. Jelena Vučak Lončar, liječnica i voditeljica Odjela za endokrinologiju, dijabetologiju i bolesti metabolizma Klinike za internu medicinu Opće bolnice Zadar.

Već na početku predavanja upozorila je kako je pretilost jedan od najvećih, ali ujedno i najzanemarenijih javnozdravstvenih problema današnjice. Premda se o njoj još uvijek često govori ponajprije u kontekstu tjelesnog izgleda i viška kilograma, riječ je o složenoj kroničnoj metaboličkoj bolesti čije posljedice mogu zahvatiti gotovo sve organske sustave.

– Pretilost je kompleksna kronična metabolička bolest koju karakterizira prekomjerno nakupljanje masnog tkiva, a ono predstavlja rizik za zdravlje. Dakle, ne govorimo o estetskom problemu, nego o bolesti koja zahtijeva ozbiljan pristup, pravodobno prepoznavanje i liječenje, započinje liječnica.

Koliko su se predodžbe o debljini mijenjale tijekom povijesti, liječnica je ilustrirala zanimljivim primjerom. Obilnija tjelesna građa nekoć se smatrala simbolom blagostanja, bogatstva i lagodnog života, premda su se iza takvog izgleda nerijetko krili ozbiljni zdravstveni problemi. Danas, naglašava, nema dvojbe da pretilost nije tek čimbenik rizika za razvoj drugih bolesti, nego zasebna bolest koja u Međunarodnoj klasifikaciji bolesti nosi oznaku E66.

Za procjenu uhranjenosti u svakodnevnoj medicinskoj praksi najčešće se koristi indeks tjelesne mase, koji se izračunava na temelju tjelesne težine i visine. Međutim, premda je riječ o jednostavnom i široko primjenjivanom pokazatelju, on ne pruža uvijek cjelovitu sliku zdravstvenog stanja pojedinca.

– Indeks tjelesne mase jednostavna je i dostupna metoda, ali ima svojih nedostataka. Ne razlikuje masno tkivo od mišićne mase niti nam govori kako je masno tkivo raspoređeno u tijelu. Primjerice, osoba koja intenzivno trenira i ima razvijenu mišićnu masu može imati isti indeks tjelesne mase kao osoba koja ima značajan višak masnog tkiva. Jasno je da se ne radi o istom metaboličkom riziku, pojašnjava naša sugovornica.

Situacija je porazna

Upravo zato pri procjeni zdravstvenih rizika sve se veća važnost pridaje opsegu struka, koji upućuje na nakupljanje masnog tkiva u području trbuha. Prema kriterijima koje je predstavila, opseg struka od 94 centimetra ili više kod muškaraca te 80 centimetara ili više kod žena povezuje se s povećanim metaboličkim rizikom. Pritom je osobito opasno visceralno masno tkivo, koje se nakuplja duboko u trbušnoj šupljini, oko unutarnjih organa.

– Masno tkivo nije samo neka pasivna masa koja se nakuplja u tijelu. Ono je metabolički vrlo aktivan organ koji proizvodi čitav niz hormona i drugih tvari. Upravo ta aktivnost visceralnog masnog tkiva potiče upalne procese u organizmu i pridonosi razvoju inzulinske rezistencije. To znači da tijelo više ne prepoznaje inzulin na odgovarajući način, iako ga ima dovoljno. Takav poremećaj može dovesti do razvoja metaboličkog sindroma i šećerne bolesti tipa 2, upozorava liječnica Vučak Lončar.

Razmjere problema dodatno oslikavaju zabrinjavajući podaci koje je iznijela tijekom predavanja. Prema njezinim riječima, prekomjernu tjelesnu masu ima oko 65 posto odraslih stanovnika Hrvatske te 35 posto djece, zbog čega se Hrvatska svrstava među europske zemlje s najvećim udjelom stanovništva s prekomjernom tjelesnom masom i pretilošću.

– Situacija u Hrvatskoj je porazna. Prednjačimo u odnosu na europski prosjek, a posebno zabrinjava činjenica da problem ne pogađa samo odrasle, nego sve više djecu i adolescente. Trećina djece u svijetu ima prekomjernu tjelesnu masu ili pretilost, a znamo i da će velik dio adolescenata koji se već suočavaju s tim problemom ući u odraslu dob s istim poteškoćama.

Uz brojne zdravstvene posljedice, osobe koje žive s pretilošću suočavaju se i s preprekom koja ih nerijetko odvraća od traženja stručne pomoći – društvenom stigmatizacijom.

– Pretilost je bolest, pretilost nije izbor. Upravo je to jedna od najvažnijih poruka koju želim prenijeti. Ljudi se često srame doći na predavanje ili potražiti liječničku pomoć jer se boje kako će ih drugi gledati. Pitaju se što će netko reći ako imaju 50 kilograma viška. Uvjerena sam da je i to jedan od razloga zbog kojih problem ostaje nedovoljno prepoznat, govori zadarska endokrinologinja.

Naglašava pritom kako je nužno mijenjati društvenu percepciju pretilosti, koja se još uvijek prečesto svodi na pitanje samokontrole i osobne odgovornosti. Premda sjedilački način života, nedostatak tjelesne aktivnosti te sve veća dostupnost visokokalorične, nutritivno siromašne hrane nedvojbeno pridonose njezinoj učestalosti, uzroci pretilosti znatno su složeniji od pukog odnosa između unesene i potrošene energije.

– Često se kaže da je debljina posljedica neravnoteže između unesene i potrošene energije. Bilo bi jednostavno kada bi se sve svodilo samo na to. Međutim, danas znamo da genetika ima vrlo važnu ulogu. Procjenjuje se da je 40 do 70 posto tjelesne mase povezano s genetskim čimbenicima. Tu su i biologija, hormoni, način na koji mozak regulira osjećaj gladi i sitosti, psihološki čimbenici poput stresa, ali i socijalno-ekonomski uvjeti, objašnjava ova liječnica.

Začarani krug pretilosti

Posebno se osvrnula na često spominjanje cijene zdrave prehrane.

– Pacijenti mi znaju reći da nemaju novca za zdravu hranu. Naravno da treba voditi računa o kućnom budžetu, ali ponekad je potrebno malo mašte. Postoje namirnice koje možemo ubrati u prirodi, poput šparoga i gljiva. Često pacijenta koji mi kaže da nema novca za zdraviju prehranu pitam koliko troši na cigarete. Kada osvijesti koliko ga ta navika košta, počne drukčije razmišljati o mogućnosti promjene prehrambenih navika, navodi dr. Vučak Lončar.

Na povećanje tjelesne mase utječu i hormonalne promjene, osobito kod žena u menopauzi. Smanjenje razine estrogena i androgena, gubitak mišićne mase te promjene u regulaciji osjećaja sitosti mogu otežati održavanje tjelesne težine.

– Ulaskom u menopauzu mijenja se hormonalna ravnoteža. Smanjuje se mišićna masa, troši se manje energije i teže se postiže osjećaj sitosti. Na neke od tih procesa ne možemo utjecati, ali možemo promijeniti ono na što imamo utjecaj, poručuje liječnica.

Pretilost je povezana s više od 200 različitih zdravstvenih komplikacija. Među njima su šećerna bolest tipa 2, povišeni krvni tlak, poremećaji masnoća u krvi, bolesti srca i krvnih žila, masna bolest jetre, ali i brojni problemi s mišićno-koštanim sustavom. Posljedice se, naglašava naša sugovornica, ne zaustavljaju na metaboličkom zdravlju.

– Komplikacije možemo podijeliti u tri velike skupine: metaboličke, mehaničke i mentalne. Uz dijabetes, hipertenziju i poremećaje masnoća, pretilost može pridonijeti razvoju artritisa koljena i kukova, kroničnih bolova u leđima, problema s disanjem i apnejom u snu. Tu su i depresija, anksioznost te povlačenje iz društvenog života.

Također, posebno upozorava na povezanost pretilosti s povećanim rizikom od određenih malignih bolesti. Danas se, prema znanstvenim spoznajama koje je predstavila na predavanju, pretilost povezuje s povećanim rizikom od čak 13 vrsta karcinoma. Sve to utječe i na očekivano trajanje života, ali i na njegovu kvalitetu.

– Što je viši stupanj pretilosti, to je veći rizik od komplikacija i kraće očekivano trajanje života. Ne smijemo zanemariti ni psihološke i seksualne aspekte života. Osoba koja se zbog svojeg izgleda počinje osjećati loše može razviti nisko samopoštovanje, depresiju i anksioznost. Tako nastaje začarani krug iz kojeg je teško izaći bez odgovarajuće pomoći.

Korak po korak

Promjena životnih navika prvi je korak, no liječenje pretilosti ne bi smjelo ostati samo na savjetima o zdravijoj prehrani i tjelesnoj aktivnosti. Jedan od problema na koje je dr. Vučak Lončar posebno upozorila jest nedovoljno dijagnosticiranje i liječenje ove bolesti. Prema podacima koje je predstavila, manje od 40 posto osoba s pretilošću dobije odgovarajuću dijagnozu, manje od 20 posto prima terapiju, dok se svega 1,3 posto liječi lijekovima dokazane učinkovitosti. Unatoč tome, promjena životnih navika ostaje neizostavan dio liječenja, pri čemu su uravnotežena prehrana, redovita tjelesna aktivnost i odgovarajuća hidracija temelj postizanja dugoročnih rezultata.

Govoreći o pravilnoj prehrani, liječnica je predstavila i primjer uravnoteženog tanjura, s naglaskom na povrće i vodu te odgovarajuće količine voća, cjelovitih žitarica i kvalitetnih izvora proteina.

– Ne govorimo o tome da se čovjek mora odreći svega što voli. Važno je promijeniti način pripreme hrane i količine. Ne mora sve biti pohano i prženo. Postoje grill, gradela i brojni drugi načini pripreme. Polovicu tanjura trebalo bi zauzimati povrće, a prehranu je potrebno prilagoditi stvarnim potrebama, savjetuje.

Svojim pacijentima često nastoji približiti promjene kroz jednostavne, svakodnevne korake.

– Kada vas usred dana uhvati glad, napravite manji obrok, a ako vremenski uvjeti dopuštaju, izađite u šetnju. Ne moramo odmah postavljati velike ciljeve. Važno je početi se kretati i postupno mijenjati navike, poručuje dr. Vučak Lončar.

Na kraju predavanja vratila se poruci s početka, a to je da se pretilost ne smije banalizirati niti svoditi na pitanje osobne discipline. Potrebni su bolja edukacija, ranije prepoznavanje problema, dostupnije liječenje i veća društvena podrška osobama koje se s njim suočavaju. Jer, kako je naglasila, bez osviještenosti o postojanju problema nema ni njegova rješenja.