Tko je izmislio prijestupnu godinu? Donosimo sve što trebate znati o najrjeđem danu na kalendaru

2024. obećava da će biti godina puna značajnih događaja, koja će nam također dati dodatni dan, 29. veljače, karakterističnu značajku prijestupnih godina koje se događaju svake četiri godine.

Za osobe rođene na ovaj datum bit će to posebna prilika da svoj rođendan proslave na dan rođenja, a ne 1. ožujka, kao što se događa u normalnim godinama.

No, odakle potječe tradicija prijestupne godine i zašto se svake četiri godine dodaje dodatni dan? Otkrijmo zajedno podrijetlo i zanimljivosti ove tradicije.

Vraćamo se u prošlost, točnije u 50. godinu prije Krista, za vrijeme vladavine Julija Cezara, rimskog cara.

U to vrijeme kalendar se temeljio na godini od 355 dana.

Cezar je, nastojeći uskladiti kalendar s godišnjim dobima, posebno kako bi pomogao poljoprivredi, uveo dodatni mjesec od 22 dana svake dvije godine.

Međutim, ovaj je sustav uzrokovao sezonska nepodudaranja, što je otežavalo određivanje doba godine.

Da su Rimljani slavili Božić, možda bi ga slavili za vrijeme Uskrsa! Nakon nekoliko mudrih proračuna, Cezar je odlučio dodati dan veljači svake četiri godine.

Izbor 29. veljače

U našem kalendaru posljednji dan u godini je 31. prosinca. No, ako bismo po svojoj logici morali izabrati još jedan dan, to bi bio 32. prosinca.

Ovo razmišljanje može izgledati čudno, ali to je upravo ono što je Cezar učinio, s obzirom da je u julijanskom kalendaru Nova godina padala 1. ožujka.

Tako je 29. veljače dodan kao dodatni dan posljednjem mjesecu julijanske godine.

Godine 1582. reformom gregorijanskog kalendara poboljšan je julijanski sustav.

Zbog male neusklađenosti akumulirane od rimskog doba, kalendar je bio oko deset dana iza sunca.

Gregorijanska reforma ispravila je ove nedosljednosti, bolje sinkronizirajući kalendar sa solarnim kretanjem i uvodeći pravilo za sprječavanje daljnjih faznih pomaka.

Ako se držimo gregorijanskog pravila, 29. veljače trebao bi nestati 2100. godine.

Ova reforma utvrđuje da godine koje završavaju stoljećem nisu prijestupne osim ako nisu djeljive s 400.

Mjera je usvojena kako bi se ispravio mali jaz uočen prije gregorijanske reforme, čime se izbjegava 29. veljače svakih 25 godina.

Kao rezultat toga, 29. veljače održava se samo u godinama djeljivim s 400, kao što su 1600., 2000. i 2400. Iako se ovo može činiti kao složen pristup, bilo je ključno za održavanje harmonije kalendara sa solarnim ciklusima.