Ptica koja nosi nadu, optimizam i dobre želje za Novu godinu

Legenda kaže da kada crvendać proviri kroz prozor najavljuje dolazak hladnog godišnjeg doba i snijega.

Simbol života koji odolijeva zimi, ponovnog rođenja i obnove, crvendać sa sobom nosi nadu, optimizam, dobre želje za Novu godinu.

Unatoč agresivnom i nimalo sramežljivom karakteru, crvendać se često povezuje sa smirenošću, mirom i spokojem, no u keltskoj tradiciji pokazuje svoju borbenu narav i bori se s grana božikovine protiv vrpce postavljene na hrastu, koja simbolizira prijelaz između ljeta i zime te iz stare u novu godinu.

Za narode sjevera, crvendać je umjesto toga bio jedan od simbola Thora, boga groma, donositelja oblaka, munja i oluja.

Kršćanske legende fokusirale su se više na boju crvendaćevog perja, a ne na njegov karakter.

Prema jednoj od tih legendi, u početku su ove ptičice bile potpuno sive, sve dok jedna od njih nije pokušala osloboditi raspetog Isusa iz trnove krune umrljavši se krvlju.

Isus je, u znak zahvalnosti, odlučio ptici ostaviti posebnu boju, kako bi svi upoznali dobrotu i velikodušnost crvendaća.

Kako bismo pokušali dati objašnjenje za narančastu boju crvendaća, postoji i legenda koja crvendaća povezuje s Božićem.

Također, i prema ovoj legendi, crvendaći su bili svi sivi. Tijekom noći jedna od tih ptičica primijetila je da se vatra koja je grijala štalicu Svete obitelji u Betlehemu uskoro ugasila, pa je počela mahati krilima kako bi ponovno rasplamsala vatru.

Sljedećeg jutra ptičica dobila je narančasto poprsje u znak zahvalnosti za ljubav pokazanu prema Djetetu Isusu.

Slika crvendaća često se povezivala s Božićem i koristila kao simbol ljubavi na čestitkama, a ta tradicija je rođena u devetnaestom stoljeću, kada su Britanci primijetili prisutnost crvendaća tijekom mjeseca prosinca.