Luk će brže omekšati i dobiti zlatnu boju uz ovaj jednostavan trik! Većina radi jednu pogrešku

Luk je nezaobilazan sastojak brojnih jela, od gulaša i paprikaša do juha i umaka, no njegova priprema nije uvijek jednostavna kao što se čini. Ako prebrzo potamni, ostane tvrd ili poprimi gorak okus, razlog bi mogao biti u načinu pirjanja. Postoji jednostavan trik koji može ubrzati omekšavanje luka, a potrebna su samo dva sastojka koja mnogi već imaju u kuhinji.

Kako piše portal Dnevno.hr, pozivajući se na savjete koje prenosi Krstarica, mala količina šećera i sode bikarbone može utjecati na teksturu i boju luka tijekom pripreme.

Šećer i soda bikarbona kao pomoć u pripremi

Soda bikarbona povećava lužnatost smjese i može ubrzati razgradnju strukture luka, zbog čega on brže omekšava. Šećer, s druge strane, može pridonijeti razvoju zlatnosmeđe boje i naglasiti prirodnu slatkoću luka.

Ipak, s količinama treba biti oprezan. Dovoljan je tek mali prstohvat sode bikarbone jer veća količina može promijeniti okus i pretvoriti luk u kašastu smjesu. Ni sa šećerom ne treba pretjerivati, osobito ako se priprema jelo u kojem je važna ravnoteža slanih i slatkih okusa.

Najčešća pogreška događa se na štednjaku

Osim odabira sastojaka, važnu ulogu ima i temperatura. Luk se često stavlja na prejaku vatru, zbog čega njegova površina brzo potamni, dok unutrašnjost još nije dovoljno omekšala. Ako se nastavi tako pripremati, može zagorjeti i dobiti gorak okus.

Za ravnomjerno pirjanje preporučuje se umjerena temperatura. U tavi ili loncu najprije se zagrije malo ulja ili masti, zatim se doda nasjeckani luk. Ako se koristi trik sa šećerom i sodom bikarbonom, dodaju se u vrlo maloj količini, uz povremeno miješanje.

Ako se luk počne lijepiti za dno posude, može se dodati žlica vode. Tako se smanjuje mogućnost zagorijevanja, a luk nastavlja omekšavati bez potrebe za dodatnom masnoćom.

Mekani luk može pomoći i kod zgušnjavanja jela

Vrijeme pripreme ovisi o količini luka, veličini komadića i željenom rezultatu. Za neka jela dovoljno je da luk postane mekan i proziran, dok se za gulaše i bogatije umake često priprema dulje, sve dok ne poprimi zlatnu boju i kremastu strukturu.

Dobro pirjani luk može pridonijeti gustoći jela jer se tijekom dulje pripreme raspada i povezuje s ostalim sastojcima. U nekim receptima tako može smanjiti potrebu za brašnom u zapršci. Njegova prirodna slatkoća ujedno zaokružuje okus, osobito u jelima na bazi rajčice i umacima koji se dugo kuhaju.

Najvažnije je ne oslanjati se samo na boju. Zlatna nijansa ne znači nužno da je luk dovoljno omekšao, pa je ponekad potrebno nastaviti pirjanje na nižoj temperaturi. Upravo strpljenje i kontrola topline često čine razliku između luka koji je samo potamnio i onoga koji jelu daje puniji okus.