Kineski kolačići sreće: informacija koju trebate znati prije nego što ih otvorite

Sigurno ste otvorili jedan da pročitate proročansku poruku koja se čuva unutra, ali znate li pravu priču o poznatim kineskim kolačićima sudbine?

Prvo što vjerojatno ne znate je da njihovo porijeklo nije kinesko, već japansko.

To je otkrila japanska istraživačica Yasuko Nakamachi, koja se s keksima prvi put susrela u jednom kineskom restoranu u New Yorku, da bi ih godinama kasnije ponovno vidjela u pekarnici u svojoj zemlji.

Iako su izgledom bili malo drugačiji i nešto tamniji, i oni su nosili tajnu poruku. Sličnost je bila prilično sumnjiva!

Zaintrigirana ovim susretom sudbine, Nakamachi je započela seriju dubinskih istraživanja kako bi shvatila odakle je došla ta briljantna ideja i proučavajući otkrila da je takozvani “tsujiura senbei”, njihovo ime na japanskom, već postojao 1878., a o čemu svjedoči ilustracija koja se nalazi u knjizi pod naslovom “Moshiogusa Kinsei Kidan”.

Nakamachi je željela znati više i shvatiti jednom zauvijek razlog njihove popularnosti među Kinezima.

Tako se vratila u Ameriku i nakon niza intervjua otkrila da su slavni keksi onamo stigli tijekom Prvog svjetskog rata s japanskim imigrantima.

Japanac po imenu Makoto Hagiwara bio je taj koji ih je predložio u Tea Gardenu u San Franciscu, uživajući pritom veliki uspjeh.

Kolačići sudbine postajali su sve popularniji i počeli su se proizvoditi u velikim količinama.

Kinezi su ih kupovali kako bi ih prodavali u svojim slastičarnicama, no u jednom trenutku, uvidjevši njihov potencijal, počeli su ih proizvoditi, preuzimajući ih tijekom Drugog svjetskog rata, kada su mnoge japanske pekare morale biti zatvorene.

I tako je kolačić sreće iz Japana prešao u Kinu!