Izdašni plodovi Kvarnera i Gorskog kotara - sve što nam treba nadohvat nam je ruke

Biljni svijet priobalja, kvarnerskih otoka i Gorskog kotara zanimljiv je, bogat i specifičan. Tako, u rano proljeće dok još gotovo ništa nije ni prolistalo mnogi ljudi u ovom kraju kreću u berbu divljih šparoga koje rastu uz kamene zidiće i rubove šikara.

Divlja šparoga ima daleko veću hranidbenu vrijednost od pitome, jer sadrži više vitamina, minerala i esencijalnih aminokiselina. Ona sadrži i tvari koje djeluju ljekovito, čiste organizam i pomažu jetri i bubrezima da se riješe otpadnih tvari. A kako je šparoga uz to i ukusna, ljudi od nje pripremaju fritaju te razne druge gastronomske specijalitete.

Tu su i gljive koje dobri znalci beru ne samo ujesen nego pojedine vrste kao što je šljivovača i u proljeće, u ožujku. Beru ih čak i zimi, kada se rijetko koja druga gljiva tu može naći. Od gljiva stanovnici ovih krajeva, osobito Gorskog kotara i riječkog zaleđa, prave različite specijalitete ili uz pomoć nekih od njih poboljšavaju okus drugim jelima.

Osim toga, u Gorskom kotaru se mogu naći divlje maline, borovnice, šipak, drenjule te neki drugi plodovi koje daje priroda, a od kojih žitelji ovoga kraja pripremaju sokove, likere, marmelade te druge domaće prerađevine specifičnog okusa.

No i neke su uzgojene biljke specifične za ove krajeve. Od jagode, kojoj hladnija klima Gorskog kotara posebno odgovara, Gorani prave čitav niz prerađevina. I krumpir, osobito one stare sorte žutog mesa, koje u čabarskom kraju zovu Goran i Ličan, vrlo su ukusne i ljudi ih i dalje uzgajaju unatoč mnogim novim sortama koje su dospjele i u ove krajeve.

I razne sorte bundeva, od onih malih do velikih poput osrednje bačve, također se uzgajaju u Gorskom kotaru. Posebno je ukusna tikva pečenica koja se dobro čuva i tijekom zime i uz krumpir pečen u pećnici predstavlja pravu poslasticu.

I u primorju također ima specifičnih ili autohtonih biljaka, koje se uzgajaju od davnine.

Valja spomenuti nadaleko poznatu krupnu i vrlo ukusnu lovransku trešnju i lovranski marun, tip pitomog kestena krupnog ploda koji raste samo na području lovranštine. Ljudi su ovaj svoj marun nekada cijepili na svako stabalce pitomog kestena izraslo u šumi te ga njegovali i čistili od suhih grana i grmlja kako bi njihova stabla maruna imala dovoljno svjetla. Zahvaljujući takvoj brizi sada na području lovranštine nerijetko nalazimo i stara stoljetna stabla koja daju i do 200 kg ploda.

Osim toga, u matuljskom kraju još se uvijek uzgaja stara sorta plavog brgujskog kupusa te domaća vinova loza, crna i bijela jarbola od koje se dobiva vino posebne arome.

A u priobalju i na kvarnerskim otocima gotovo u svakom vrtu možemo naći i smokvu. Prve krupne smokve dvorodnih sorti sazrijevaju već u rano ljeto, no većina sitnijih, ali slađih sorti, dospijeva za berbu krajem ljeta i pred jesen. Mnoge od ovih sorti, kao što je zamorčica ili bribirska dolinčica, pogodne su i za jelo u svježem stanju, a i za sušenje. Od njih stanovnici ovih krajeva proizvode i dobru rakiju smokovaču, kojom dočekuju goste.

Vino dobiveno od sorte žlahtina također je specifično samo za ovaj kraj, jer je ova sorta najbolje prilagođena klimatskim i zemljišnim uvjetima Vrbničkog polja i samo tu daje vino poznate kvalitete.

I napokon, treba spomenuti i masline karakteristične za kvarnerske otoke i priobalje, orkulu, rošulju, debelu, našku i niz drugih čija mješavina uz dobru preradu daje ulje vrhunske kvalitete.