Ako se ne možete koncentrirati, niste ništa manje inteligentni od drugih

Koncentracija je jedno od najrjeđih i najdragocjenijih dobara našeg vremena. Konstantno smo bombardirani bukom, obavijestima s društvenih mreža, porukama, telefonskim pozivima, obvezama koje trebamo ispuniti, a a zadržati pažnju na jednoj radnji čini se nemogućim.

U takvom dinamičnom kontekstu, nije iznenađujuće da znanstvena istraživanja naporno rade na razumijevanju mehanizama koji reguliraju razinu naše koncentracije.

Na primjer, koji su moždani mehanizmi koji pomažu ljudima da odvoje ono što je važno od onoga što je manje važno i da obrate pozornost usred mnogih smetnji?

Neki američki neuroznanstvenici pronašli su odgovor na to pitanje. Za izvođenje čak i jednostavne geste, kao što je podizanje čaše i stavljanje na stol, mišići uključeni u ovu radnju su brojni.

Na sličan način kao i fizičke radnje, koje uključuju uključenost i koordinaciju različitih dijelova tijela, također je moguće da mentalne radnje koordiniraju različite oblike pažnje, eliminirajući ostale.

Kako bi to demonstrirali, autori istraživanja uključili su grupu volontera, kojima su dodijeljeni kognitivni zadaci različitog intenziteta zatvoreni u prostoriji u kojoj se vrtložna masa pokretnih zelenih i ljubičastih točkica projicira na zidove.

Zadaci, različite težine, uključivali su razlikovanje kretanja i boja točkica.

Na primjer, sudionici u jednoj vježbi zamoljeni su da odaberu koja boja prevladava za točkice koje se brzo kreću kada je omjer ljubičaste i zelene bio gotovo 50/50.

Tijekom izvođenja ovih vježbi, pomoću posebnih instrumenata praćena je moždana aktivnost sudionika. Dva područja mozga, prednji korteks i parijetalni režanj, dokazano rade zajedno tijekom ovih vrsta zadataka.

Ova dva područja međusobno su odvojena intraparijetalnom brazdom, koja funkcionira pomalo poput gumba za ugađanje radija.

Kada prednji cingularni korteks prepozna da, na primjer, kretanje otežava zadatak, usmjerava intraparijetalni sulkus da prilagodi gumb filtra kako bi smanjio osjetljivost na pokret.

U međuvremenu, druge regije mozga su manje zainteresirane za izvođenje izračuna i, stoga, izgledaju “neaktivne” ako je koncentracija usmjerena što je više moguće na tu specifičnu radnju.

Ovo istraživanje pokazuje da kada ljudi govore o granicama svog uma, to su često lažna ograničenja diktirana samo uvjetima loše koncentracije. Koordinacija aktivnosti različitih regija mozga možda nije tako jednostavna kao što mislite.