Nedjelja, 14. srpnja 2024

Weather icon

Vrijeme danas

33 C°

Jane Birkin

"Bojim se da će mi na grobu pisati: Tu leži Jane Birkin, Birkin kao torba"

Autor: Sanda Milinković

23.08.2023. 08:08

Foto: Jane i njezina birkinica, Reuters

Priča o poznatoj glumici, pjevačici, aktivistici, manekenki i redateljici, ikoni iskrenosti, stava i luksuza i torbi koju je inspirirala tijekom jednog leta zrakoplovom



Moj je izgled potpuni koktel. Nisam fina kao Francuskinje, ali niti ne brinem poput Engleskinja, kazala je Jane Birkin, slavna glumica, pjevačica, aktivistica, manekenka i redateljica koju su zbog posebnog stila prozvali engleskom Francuskinjom.


Ikona iskrenosti, stava i luksuza, preminula je 16. srpnja ove godine u 76. godini života, a iza sebe je ostavila bogato nasljeđe u koje se sa sigurnošću može ubrojiti i legendarna Hermèsova torbica, nazvana njoj u čast.


Punim imenom Jane Mallory Birkin, rođena je 14. listopada u otmjenom londonskom kvartu Marylebone. Njezina majka, Judy Campbell, bila je engleska glumica, a otac David Birkin, poručnik Britanske ratne mornarice i špijun u Drugom svjetskom ratu.




Odgojena u kvartu Chelsea, Birkin je samu sebe opisivala kao »sramežljivu englesku djevojčicu«, a u školama je bila zlostavljana zbog izgleda.


– Puno sam patila zbog svog fizičkog izgleda, posebice u internatu. Drugi bi govorili da sam napola dečko, a napola cura jer nisam imala grudi. Bilo je strašno, kazala je u jednom od brojnih intervjua.


Izjavljivala je da želi biti lijepa poput Jean Shrimpton, proglasivši samu sebe njezinom ružnijom verzijom.


Birkin je pohađala školu Miss Ironside u Kensingtonu, a obrazovala se i na otoku Wright u školi Upper Chine. Negdje krajem školovanja počela je uzimati tablete za spavanje od kojih se više nikad nije odvajala.



Manjak sramežljivosti


Sa svega sedamnaest godina upoznala je kompozitora Johna Barryja u kojeg se zaljubila. Vjenčali su se 1965., a dvije godine kasnije dobili su kćer Kate. Razveli su se 1968. godine, nakon što je Barry otišao za SAD, a Birkin se vratila obitelji u London i počela redovito odlaziti na audicije za televizijske i filmske uloge u Engleskoj i Los Angelesu.


Šezdesetih se pojavila u filmu »The Knack …and How to Get« gdje njezino ime nije niti navedeno na popisu glumačke postave, a u ulozi plave manekenke pojavila se u trileru naslova »Blowup« iz 1966.


Film je dobio epitet kontroverznog jer se Birkin u sceni pojavila gola, a kasnije je objasnila da je to učinila samo zato što joj je Barry kazao da nema hrabrosti pojaviti se gola na setu. Zanimljivo, glavna uloga u filmu bila je ponuđena Seanu Conneryju koji ju je odbio jer mu redatelj, Michelangelo Antonioni, nije htio pokazati scenarij.


Birkin je tih godina već stekla određenu reputaciju praćenu manjkom sramežljivosti jer se pojavila gola u ulozi fantasy modela i u psihodeličnom filmu »Wonderwall«.


Zapaženiju ulogu ostvarila je u filmu »Kaleidoscope«, a unatoč tome što uopće nije znala francuski jezik, otišla je na audiciju za francuski film »Slogan« i – dobila ulogu. Zvijezda filma uz Birkin je bio Serge Gainsbourg uz kojeg će i ona sama postati zvijezda, a zajedno su izveli i tematsku pjesmu »La Chanson de Slogan«, prvi duet od mnogih što će ostvariti zajedno.


Film je bio dovoljan da se odluči preseliti u Francusku, a snimanje idućeg naslova »La Piscine« osiguralo joj je i ostanak u toj državi.


– Film me spasio i omogućio mi nastavak rada u Francuskoj. Upravo sam završila sa snimanjem »Slogana« i trebala sam se vratiti u Englesku, kazala je jednom prilikom.


Iako ju je njezin naglasak spriječio da dobije određene uloge u francuskoj kinematografiji, na kraju joj je postao i pun pogodak jer ga je francuska publika smatrala jako šarmantnim.


– Da nisam imala naglasak, krenula bih sasvim drukčijom karijerom, komentirala je.


Iz filma “Blow-Up” (1966.)


Iz filma »Je T’aime Moi Non Plus« (1976.)


Svjetski skandal


Birkin i Gainsbourg su 1969. objavili duet »Je t’aime… moi non plus« koju je pjevač originalno napisao za Brigitte Bardot s kojom je imao i aferu.


Bardot je pjesmu i snimila, ali svjesna mogućih posljedica, zabranila je objavljivanje pa je naslov dugo vremena ležao u ladici. Po vlastitom priznanju, tada ljubomorna Birkin, odlučila je otpjevati pjesmu i pritom prouzročila skandal svjetskih razmjera.


– Godinu dana kasnije susreo se sa mnom i čitavo je vrijeme bio džentlmen, ali nije mogao odoljeti pa mi je rekao što skriva u ladici. Pitao me želim li s njime otpjevati pjesmu, a pošto sam bila ludo zaljubljena u njega, rekla sam da želim jer nisam htjela da itko drugi to otpjeva s njim u studiju veličine ormara, objasnila je Birkin u intervjuu 2019.


Pjesma je zabranjena na radiopostajama u Italiji, Španjolskoj, Švedskoj, Portugalu, Brazilu i Ujedinjenom Kraljevstvu jer je proglašena »seksualno eksplicitnom« zbog posebno senzualnog glasa Jane Birkin koja u dijelovima pjesme stenje i simulira orgazam, a osudio ju je i Vatikan.


Iako pjesma nije bila zabranjena u Francuskoj, na radiju se smjela puštati isključivo nakon jedanaest navečer.


– Vrlo je laskajuće imati najljepše pjesme na francuskom, ali koliko sam talenta doista imala? Vjerojatno ne toliko puno, izjavila je.


Obiteljska idila – Serge Gainsbourg i Jane Birkin s kćerima Charlotte i Kate Barry


Charlotte Gainsbourg


»Je t’aime« je dospjela na top ljestvicu u Velikoj Britaniji 4. listopada, a 11. listopada je bila na još jednoj poziciji, unatoč tome što je riječ o istoj pjesmi i izvođačima, jer ju je objavila druga izdavačka kuća. Originalno objavljena od izdavača Fontana koji je zbog kontroverze povukao ploču, pjesmu je preuzeo Major Minor. Istovremeno, postao je najbolje prodavani singl na stranom jeziku.


– Nije to uopće bila nepristojna pjesma, ne znam zašto su se svi digli na noge. Englezi je jednostavno nisu razumjeli, a mislim da je ne razumiju ni danas, kazala je kasnije njihova kći Charlotte Gainsbourg.


Charlotte je rođena 21. srpnja 1971. godine, na vrhuncu slave svojih roditelja Jane Birkin i Sergea Gainsbourga. Medijske stupce punili su i svojom turbulentnom vezom te brojnim glazbenim suradnjama pa je Charlottino rođenje bilo javno praćeno.


Iako je rođenjem dobila prezime Gainsbourg, što je scensko prezime njezina oca, s osamnaest ga je promijenila u njegovo originalno prezime Ginsburg.


Odgajana je u Parizu zajedno s polusestrom Kate Barry koju je njezina majka dobila sa skladateljem Johnom Barryjem. Kate je preminula 2013. godine nakon pada kroz prozor.


Ljubavna veza

Birkin je ispričala da Gainsbourg, koji je bio stariji od nje gotovo dvadeset godina, u početku baš i nije bio fasciniran njezinom pojavom dok su snimali »Slogan«, ali svidjela mu se kasnije. Jedne ga je večeri u pariškom noćnom klubu nagovorila na ples. »Na moje iznenađenje, nije znao plesati, stalno mi je gazio po nogama.


Razmišljala sam koliko je to šarmantno, da je jedan tako arogantan muškarac pun sebe, zapravo strašno sramežljiv«, kazala je. Nakon izlaska, Jane je pristala otići kući s njime, ali se predomišljala ispred hotela kada ga je recepcioner upitao želi li svoju uobičajenu sobu.


»Oh ne, kako loše! Očito se ovakvo nešto događa svaki put«, pomislila je u tom trenutku. Kada su stigli do sobe, otišla je u kupaonicu, a Serge je zaspao. U to je vrijeme bio već dvaput razveden i u vezi s Brigitte Bardot, a pratila ga je reputacija ženskara. Unatoč svemu, Jane se zaljubila.


Kazala je da se svima činio zastrašujućim i opasnim, što joj se sviđalo jer privatno nije bio takav. »Kao da sam imala tajnu osobu samo za sebe«, komentirala je. Sviđao se i njezinim roditeljima, a u trenutku kada su se upoznali, Jane je imala dvogodišnju kćer Kate iz braka s Johnom Barryjem.


Kaže da je Serge odmah šarmirao njezinu majku te da su joj roditelji pružili podršku nakon skandala s pjesmom »Je t’aime… moi non plus.«

Majka i kći – Jane Birkin i Charlotte Gainsbourg


“Ispred svog vremena”


Francuski pjevač, kantautor i redatelj Serge Gainsbourg preminuo je 1991. godine, a život mu je obilježila dvanaestogodišnja veza s Jane Birkin. Bio je nagle naravi, a zbog alkohola se često ponašao nesuvislo, poput situacije kada je na francuskoj televiziji pijan zaprosio Whitney Houston.


Birkin je više puta rekla da je bio “ispred svog vremena” te da je bio “veliki romantičar”, ali prije svega, bio je veliki provokator. Tražio je partnerice i suradnice jednakih osobina što mu nije uvijek polazilo za rukom.


Osamnaestogodišnju France Gall nagovorio je da otpjeva pjesmu za koju se ispostavilo da govori o oralnom seksu. Prestravljena Gall se privremeno povukla iz javnog života nakon objave pjesme.


Brigitte Bardot, s kojom je imao strastvenu aferu, zabranila je objavu dueta “Je T’Aime … Moi non plus” jer je znala kakve će biti posljedice.


Neki izvori tvrde da je objavu pjesme zapravo zabranio njezin suprug jer je u to vrijeme najpoznatija francuska glumica bila udana. Gainsbourg je tri puta kao kantautor sudjelovao na Eurosongu gdje je ostvario zapažen uspjeh.


Prvi put 1965. u Napulju gdje je za luksemburšku predstavnicu France Gall napisao “Poupée de cire, poupée de son” s kojom je i pobijedila. Sljedeći uspjeh ostvario je s pjesmom koja je predstavnici Monaka osigurala peto mjesto, a posljednji put se natjecao 1990. godine, kada je za francusku predstavnicu napisao “White and Black Blues” za drugo mjesto.


Jane Birkin i Serge Gainsbourg


Ljubavnica Brigitte Bardot


I sama je bila dijelom skandala u svom glazbenom debiju 1984. godine. S ocem je otpjevala kontroverznu pjesmu »Lemon Incest« u dobi od svega 13 godina. Tekst pjesme implicirao je pedofiliju i vezu između oca i kćeri, a mnogi su tada smatrali da je autobiografska. Charlotte je kasnije izjavila da u toj dobi nije mogla shvatiti zašto je pjesma kontroverzna te da je to shvatila tek puno kasnije.


Birkin je sedamdesetih snimila tri glazbena albuma »Di doo dah«, »Lolita Go Home« i »Ex fan des sixties«, a većinu pjesama napisao je Gainsbourg.


Predah od glume uzela je u trajanju od svega godinu dana, a zatim se vratila kao ljubavnica Brigitte Bardot u filmu »Don Juan, or If Don Juan Were a Woman«. Bardot je uvijek opisivala kao prekrasnu.


– Proučavala sam je do najsitnijeg detalja ne bih li joj pronašla manu. Njezine usne, nos, koža, kosa… sve je bilo nevjerojatno prekrasno, kazala je. »Don Juan, or If Don Juan Were a Woman« erotska je drama u režiji Rogera Vadima zbog koje se ponovo povezao sa svojom bivšom ženom Brigitte Bardot koja je filmom postigla međunarodni zvjezdani status.


Birkin se pojavila i u redateljskom debiju Gainsbourga koji je podignuo toliko prašine da je zabranjen u Ujedinjenom Kraljevstvu, iako je Birkin nominirana za nagradu Cezar za najbolju glumicu.


Možda i pogađate, filmu je naslov »Je t’aime moi non plus«, a u glavnim ulogama su Hugues Quester i Joe Dallesandro, a u cameo ulozi se pojavljuje Gérard Depardieu.


Brigitte Bardot i Jane Birkin


Heroina luksuza


Osim filmske i glazbene karijere popraćene pokojim skandalom, Birkin se nametnula i u modnom svijetu gdje i dandanas ostaje heroina luksuznog stila s dozom francuske opuštenosti i jednostavnosti, utjelovljujući boemski stil sedamdesetih godina.


– Često kupujem odjeću, ali spavam u njoj barem dva tjedna jer nakon toga izgleda iznošeno, kazala je sedamdesetih u šetnji dok je u jednoj ruci »držala« partnera Gainsbourga, a u drugoj torbu u obliku košare od koje se nikad nije odvajala. A upravo je torba drugi dio nevjerojatne priče kakvu je ispisala Jane Birkin.


Birkin je ikona savršenog retro stila sedamdesetih sa svojom opuštenom frizurom i šiškama koje su postale klasik, baš kao i stil koji je njegovala. Kultni »Jane Birkin« outfit sastojao se od traperica i bijele majice što je doprinosilo njezinoj šarmantnoj i nevinoj, a opet zavodljivoj osobnosti.


Inspirirala je mnoge dizajnere, a odjevni komadi koji se nalaze u ormaru svih obožavateljica njezina stila su bezvremenske traperice klasičnoga kroja, haljine A kroja, lepršavi topovi koji »padaju« s ramena, slamnata torba i za one nešto dubljeg džepa, kultna Hermèsova »birkinica«.


Jedna od popularnijih televizijskih scena koja je najbolje objasnila značenje »Birkin« torbe ona je iz serije »Seks i grad« u kojoj pratimo Samanthu Jones i njezin pokušaj da je kupi. Samantha ima misiju kupovine crvene »Birkin« torbe klasične veličine od 35 centimetara i nemalo se šokira kada dozna da je lista čekanja za tu torbicu pet godina.


»Pet godina? Za torbu?!«, uzvikne iznenađena Samantha, na što joj prodavač odgovara: »To nije torba. To je Birkin.«



Idealna torba


Ideja za birkinicu rodila se 1981., kada je Jane Birkin u avionu sjedila kraj tadašnjeg izvršnog direktora modne kuće Hermès, Jeana-Louisa Dumasa. Dva dana ranije, njezinu omiljenu slamnatu torbu automobilom je pregazio njezin tadašnji partner Jacques Doillon pa je za put uzela drugu.


Nakon što su joj iz torbice poispadali papiri, Jane se muškarcu pored sebe požalila da njezina torba očajnički treba džepove te da joj je teško pronaći torbu koja joj se sviđa. Kazala je da je zanima bi li Hermès mogao proizvesti veću verziju svoje Kelly torbe.


»Pa, ja sam Hermès!«, uzviknuo je Dumas.


Do kraja leta na avionskoj su vrećici nacrtali (većinom Jane) idealnu torbu za sve njezine potrepštine. Dumas je susret iskoristio kao inspiraciju za stvaranje jednostavne crne kožne torbe temeljene na prijašnjem Hermèsovu dizajnu za Haut à Courroies, inače prvu torbicu brenda izrađenu početkom 20. stoljeća.


Birkin je inače koristila tu torbu, ali je odustala od njezina nošenja jer je uvijek imala previše stvari uza se.


– Već su imali Kelly torbu nazvanu prema Grace Kelly pa je počeo raditi na Birkin torbi. Otišla sam do njegovog ateljea da vidim prototip koji je izradio od kartona. Razgovarali smo pa sam kazala da bi bilo dobro unijeti neke promjene, primjerice povećati džepove. I tako je nastala torba.


Birkinica je predstavljena 1984. godine, dobivši ime po Jane koja ju je inspirirala, a praktički i osmislila. Baš kao što je prikazano u seriji, za torbu postoje liste čekanja od kojih je najduži period bio šest godina, koliko se u prosjeku čekalo devedesetih.


Ni sada ne možete samo ušetati u Hermèsov butik i kupiti je jer morate imati povijest kupovine s brendom, a butici smiju naručiti limitiranu količinu modela svega dvaput godišnje.


Ako ste dovoljno važna osoba u svijetu slavnih i imate dovoljno novaca, možete si priuštiti torbu, ali ni tada nećete tek tako ušetati u butik i smišljati koju želite jer birkinice u butike stižu poput iznenađenja, nikada se ne zna kojih dimenzija i u kojoj boji.


Jedan od razloga zašto je torbica još uvijek broj jedan svakako je njezina ekskluzivnost od koje Hermès ne odustaje do te granice da odbija objaviti koliko ih se uopće godišnje proizvodi.


Razlog tome je limitiranje modela na elitnu skupinu kupaca, a njihova stroga kontrola distribucije obavijena mističnosti uz intrigantan način stvaranja te ograničenje od samo dvije, koliko ih jedna osoba smije kupiti godišnje, doprinose njezinom statusu kao ultimativnom znaku luksuza među najluksuznijima.


Prema procjenama, 2014. godine su ih izradili 70.000, a navodno ih u čitavom svijetu postoji svega 200 tisuća.


»Vi ste Jane Birkin? Birkin, kao torba?«, upitala je ikonu stila, filma i glazbe jedna djevojka kada joj se predstavila u Americi, što je još jedan dokaz popularnosti torbe koja je nadživjela i samu Jane.


»Najviše me vežu za torbu, bojim se da će mi kada umrem, na nadgrobnom spomeniku pisati – ovdje leži Jane Birkin, Birkin, kao torba«, kazala je u jednom videointervjuu, poprativši vlastiti komentar iskrenim smijehom.


Brojne slavne osobe skupljaju Birkin torbe kao statusni simbol pa ih Victoria Beckham navodno ima stotinu, ali to nije bio slučaj sa samom Jane koja ih je za života imala svega pet i nikada više od jedne istovremeno.


– Ne skupljam ih i ne zadržavam. Kada dobijem novu torbu, staru poklonim dobrotvornim udrugama, odgovorila je na jedno takvo pitanje.


Birkin je navodno u početku brendu Hermès dozvolila korištenje njezinog imena u zamjenu za jednu besplatnu torbu. Kasnije su joj plaćali 30 tisuća funti godišnje da bi smjeli koristiti njezino ime, a ona je navodno čitav iznos svake godine donirala. Bila je velika humanitarka i aktivistica, a posebno su joj važna bila prava životinja.


Od Hermesa je 2015. zatražila da prestanu koristiti njezino ime nakon što je iz izvještaja PETA-e saznala da su okrutni prema životinjama u procesu proizvodnje svojih torbi.


Iz modne kuće su se ispričali i rekli da se radi o izoliranom incidentu te je pozvali na razgovor i predstavili joj izvještaj koji je navodno dokazao da ipak nisu nehumani pa im nije oduzela prava na ime.


No, svoju je birkinicu prestala nositi što je priznala 2017. u intervjuu, kazavši da joj je jednostavno postala preteška.



Bolje birkinica nego zlato

Cijena torbice varira od 12 tisuća dolara pa do pola milijuna, torbica je toliko značajna da se smatra da je bolje investirati u jedan Birkin model torbe nego u zlato. Studija iz 2017. godine pokazuje da je vrijednost birkinice u posljednjih 35 godina narasla za nevjerojatnih 500 posto, a svake se godine povećava za 14 posto.


Najskuplja do sada prodana birkinica je model Himalaya Niloticus Crocodile Diamond Birkin 30 s 18-karatnim bijelim zlatom i dijamantima koji se na aukciji prodao za nešto više od pola milijuna dolara.


Birkin torbice izrađuju se ekskluzivno na 52 lokacije u Francuskoj, a na njima radi grupa od 180 do 250 zanatskih majstora kožne galanterije koji ručno režu, šivaju i usavršavaju modele.


Majstori moraju proći obuku dugu pet godina prije nego dobiju dozvolu raditi na svojoj prvoj Birkin torbi, a svaki od njih posjeduje svoj osobni set alata za izradu torbi koji se ne prenosi dalje, nego ga majstori sa sobom odnose kada odlaze u mirovinu.


Torbica dolazi u šest standardnih veličina, a postoji i model »3 u 1« koji sadrži veliku kožnu torbu (»tote« torbu), platnenu torbu manjih dimenzija (clutch torbu) i kombinaciju obje. Torbe se izrađuju od visokokvalitetnih materijala, a prva je izrađena od teleće kože što je zaštitni, a ujedno i najduže korišteni materijal modne kuće.