Vlado Mandić, trener nogometaša Bibinja: "Dok postoji emocija, vidim se na klupi"

Foto: Luka Jeličić

Vlado Mandić je ponovno uspio. Ovaj put doveo je Bibinje do titule pobjednika Prve županijske nogometne lige. Premda klubu s Kobiljaka taj uspjeh nije otvorio mogućnost borbe za Treću NL Jug, ostat će zapisano da su s Mandićem na klupi ostvarili najveći uspjeh u novijoj povijesti. Svoj sportski put Mandić je opisao u razgovoru za Facebook stranicu ŽNL Zadarska.

– Moje prvo poimanje nogometne igre bilo je 1978. godine, kada sam se pridružio tadašnjoj juniorskoj momčadi Mladosti iz Širokog Brijega, gdje je moj otac bio trener. Godine su neizbježno učinile svoje, ali lijepi trenutci iz toga vremena ne blijede – kaže Mandić koji je nakon srednje škole stigao u Zadar.

– Kao čovjeka s hercegovačkog kamena život je odveo na Filozofski fakultet u Zadru, koji me toliko osvojio da sam ostao ovdje živjeti do danas. U NK Zadar sam došao 1982. godine, pod trenerskom palicom Tomislava Bašića, nakon čega samo prešao u Bagat i Omladinac. Slijedi kratka stanka od nogometa, potom 1994. Primorac iz Biograda, a od 1995. do 2000. Hrvatski vitez Posedarje, s kojim sam 2000. godine osvojio prvo mjesto u Trećoj HNL jug. Nakon toga još sam odigrao po jednu sezonu za Raštane i Debeljak.

Početak u Obrovcu

Nakon igračke uslijedila je trenerska karijera.

– Bila je to kombinacija spleta životnih okolnosti i ljubavi prema nogometu. Na nagovor Vlade Marića iz Obrovca 2003. godine postao sam trener mlađih uzrasta NK Zrmanje. I tu se sve zakotrljalo sve. Već 2005. odlazim u seniorski nogomet preuzimanjem HV Posedarja, a od 2006. do 2009. godine bio sam trener trećeligaša Velebita iz Benkovca. Slijedi odlazak u ambicioznog trećeligaša Raštane da bih potom uzeo kratku stanku i vratio se u Velebit. Uslijedio je drugi mandat u Posedarju od 2016. do 2019., bio sam potom i u Novoj zori, a od ljeta 2020. do listopada 2021. u Hajduku iz Pridrage. Posljednju sezonu sam vodio Bibinje.

Što smatrate rezultatskim uspjehom, a što je moglo biti bolje?

– Svaka analiza traži protok vremena. Kada se osvrnem unatrag svakako se izdvaja osvajanje Kupa s Velebitom 2009. godine protiv prvoligaša NK Zadra. Tada smo kao trećeligaši nadigrali prvoligaša i pobijedili 2:1, i to na Stanovima. Svakako i prvo mjesto s Bibinjama ima svoju vrijednost. Žal ostaje što u Hajduku iz Pridrage nakon vrhunske sezone, 2020./21., u kojoj smo osvojili 64 boda i držali Zadar u neizvjesnosti do kraja, nismo uspjeli osvojiti titulu. Ističe se i sezona 2009./10. s Raštanima kada smo prvenstvo izgubili od Dugopolja nekoliko kola prije kraja.

Foto: Luka Jeličić

Zaslužena titula

Kakav je bio osjećaj s Bibinjama podignuti pobjednički pokal?

– Od prvog dana Bibinje i ja smo kliknuli. Jesenske pripreme odradili smo dobro, ali rezultati u prvih nekoliko kola nisu bili u skladu s očekivanim. Uslijedilo je dobro razdoblje do kraja prvog dijela, koji smo završili na prvom mjestu. Na proljeće nam se dogodilo nekoliko ozljeda, izgubili smo širinu i u jednom trenutku skoro izgubili prvenstvo. Hajduk je tada imao sve u svojim rukama i neshvatljivo posustao, što nam je dalo vjetar u leđa. Ipak, kad sve pogledamo, to da smo postigli 85 golova, zasluženo smo se okitili titulom prvaka. Za uspjeh su svakako najzaslužniji igrači, Uprava kluba na čelu s Matom Bugarijom, kao i oni zbog koji postoji klub, a to su navijači. Bez uređenosti kluba na svim razinama, gotovo je nemoguće uzeti titulu prvaka.

Na pitanje ostaje li u Bibinjama Mandić odgovara:

– To je otvorena opcija. vidjet ćemo u sedmom mjesecu nastavljamo li dalje zajedno.

Bibinje, ili neki drugi klub, Mandić želi nastaviti s trenerskim poslom.

– Dok god postoji nogometna emocija vidim se na trenerskoj klupi. Nažalost, vrijeme neumorno otkucava i svjestan sam toga da ću jednom morati reći gotovo je. Uglavnom, sve bih ponovio bez imalo žaljenja. Jesam li mogao više to neka drugi prosuđuju. Nogomet je izvor sreće, ljubavi i zajedništva koje krasi našu županiju. I još nešto. Volio bih da me sin Ivan, koji sada igra za Zemunik, naslijedi u trenerskom poslu….