VELIKA ČAST Zvonimir Petrović dobitnik nagrade HRS-a za doprinos i popularizaciju rukometa

Hrvatski rukometni savez donio je odluku o dodjeli priznanja trenerima zaslužnima za »izniman doprinos razvoju i popularizaciji rukometa u Hrvatskoj«. Među šestoricom ovogodišnjih dobitnika je i Zvonimir Petrović, viši sportski trener rukometa iz Biograda. Uz Petrovića, na svečanoj dodjeli priznanja koja će se održati u petak 22. svibnja, u 12 sati u Poreču, nagrade će primiti i Vladimir Canjuga, Edi Lukšić, Ivan Lassinger, Marino Ribarić i Kajo Tukić.

Do odlaska u mirovinu, punih 31 godinu Petrović je radio u Domu za odgoj djece i mladeži u Zadru (danas Centar za pružanje usluga u zajednici Zadar) u svojstvu odgajatelja, a prije toga deset godina kao profesor u Srednjoj školi u Biogradu. Tijekom tog razdoblja bio je zadužen za sportske aktivnosti mladih korisnika Doma, pri čemu je organizirao i vodio brojne sportske radionice, turnire i pripreme. Posebno se istaknuo kao voditelj sportskih ekipa na Domijadama – tradicionalnim susretima odgojnih ustanova – na kojima je s mladima sudjelovao i postizao zapažene rezultate širom Hrvatske i regije. Godine 2007. diplomirao je na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu kao trener rukometa, a 2009. stekao zvanje višeg sportskog trenera rukometa. Godine 1994. prelazi u rukometni trenerski poziv, preuzimajući ženski sastav ŽRK-a Biograd, koji vodi deset godina, a zatim i muški Rukometni klub Biograd, tada trećeligaša, s kojim ostvaruje plasman u Drugu ligu.

Mini Sunce

Petrović je 2004. registrirao Rukometni sportski klub Mini Sunce, kroz koji je do danas prošlo više od 1.465 djece iz Biograda i okolnih mjesta. Klub je pod njegovim vodstvom ostvario iznimne rezultate, osvojivši brojne nagrade, pehare i medalje širom Hrvatske i inozemstva.

– Kad je riječ o Mini Suncu, ističe se rekordna 2025. godina, u kojoj je klub osvojio čak 45 pehara. Na međunarodnom rukometnom turniru u Karlovcu, jednom od najvećih u ovom dijelu Europe, ostvarili smo povijesni uspjeh – čak četiri ekipe Mini Sunca osvojile su medalje. Tri su bile na prvom, a jedna na drugom mjestu, što do sada nije uspjelo nijednom klubu iz Hrvatske. Ovaj rezultat predstavlja vrhunac mog dugogodišnjeg trenerskog rada i potvrdu kontinuiteta kvalitetnog rada s mlađim uzrastima – kaže Petrović.

Na poziv Lina Červara i Irfana Smajlagića Petrović je 2006. godine sudjelovao kao trener – predavač u Kampu Hrvatskog rukometnog saveza za mlađe dobne skupine u Crikvenici.

– U kampu sam proveo 12 godina radeći s brojnim mladim rukometašima, od kojih danas mnogi nastupaju u prvoligaškim i inozemnim klubovima, pa i u hrvatskoj reprezentaciji. Tijekom pandemije koronavirusa aktivno sam pisao i objavio dvadesetak članaka o važnosti bavljenja sportom među mladima te upozoravao na problem pretilosti djece i mladih. Zalagao sam se i za povećanje broja sati tjelesne i zdravstvene kulture u osnovnim i srednjim školama te na fakultetima, kao i za zapošljavanje kineziologa od prvog do četvrtog razreda osnovne škole.

Izgradnja autoriteta

Danas se puno govori o problemu autoriteta, pa tako i trenerskog.

– Kao trener uvijek sam težio disciplini, radu, zalaganju i zajedništvu jer sam vjerovao da su upravo te vrijednosti temelj svakog uspjeha, ne samo u sportu nego i u životu. Autoritet nisam gradio strogoćom, već znanjem, iskustvom, stalnim usavršavanjem i iskrenom strašću prema rukometu. Djeci sam nastojao prenijeti ono što znam jer sam u to duboko vjerovao i jer sam ovaj sport iskreno volio. Djeca ne slušaju samo ono što govorite, ona promatraju, upijaju i slijede ono što radite, zato je primjer koji trener daje često važniji od svake izgovorene riječi.

Petrović je radio s brojnim generacijama rukometaša.

– Kroz godine rada prošao sam s mnogo generacija djece i mladih sportaša. Svaka generacija ostavila je poseban trag, a najveća nagrada za moj rad nisu bile pobjede, medalje ni rezultati, nego ljudi koji su postali. Ponosan sam što sam mnoge od njih uveo u rukomet, sport koji su zavoljeli i koji ih je naučio odgovornosti, poštovanju, prijateljstvu i timskom duhu. Sport djecu uči kako prihvatiti i pobjede i poraze, kako poštovati suigrača i protivnika te kako se boriti za zajednički cilj. Upravo zato vjerujem da rukomet nije bio samo igra, nego važna škola života.

Četiri preporuke

Sport je prilika i za odgoj djece i mladih.

– Posebno me raduje kada danas vidim svoje bivše igrače kao ostvarene i dobre ljude, roditelje koji ljubav prema sportu i zdravim životnim vrijednostima prenose na svoju djecu. To je potvrda da trud, rad i predanost nikada nisu bili uzaludni. Uvijek sam smatrao da trener nije samo osoba koja vodi ekipu na terenu, nego i netko tko svojim primjerom odgaja mlade ljude. Zato ću zauvijek biti zahvalan svim igračima, roditeljima i suradnicima koji su bili dio tog puta, jer bez zajedništva, povjerenja i međusobnog poštovanja ništa od toga ne bi bilo moguće.

Za svaku nominaciju potrebne su četiri trenerske preporuke.

– Zahvalio bih onima koji su mi dali preporuke, a to su prof. dr. sc. Dinko Vuleta, umirovljeni profesor s Kineziološkog fakulteta u Zagrebu, Katedra za rukomet, potom prof. Željko Čagalj, trener MRK-a Trogir, Silvio Ivandija, trener ŽRK-a Lokomotiva, kao i Tomislav Veraja Mišo, trener Metkovića.

Kako se ističe u opisu Petrovićeve kandidature, »njegov pedagoški pristup kroz sport imao je važnu ulogu u razvoju discipline, timskog duha i socijalizacije brojnih mladih«. Dugogodišnjim stručnim, pedagoškim i sportskim radom prof. Petrović ostavio je neizbrisiv trag u razvoju rukometa, sporta i odgojnog rada s mladima. Odlaskom u zasluženu mirovinu završava jedno bogato i izuzetno plodno profesionalno razdoblje, obilježeno radom, predanošću i vrhunskim rezultatima.