Slavljeničke drame sa svjetskih prvenstava su putokaz Vatrenima

LEIPZIG Hrvatska se baš ne može pohvaliti uspjesima u trećim susretima skupine na europskim prvenstvima. Od šest takvih utakmica tri nam nisu bile presudne, a u preostale tri samo smo jednom uspjeli pobijediti i osigurati plasman u nokaut fazu natjecanja. U preostala dva slučaja smo doživjeli poraze i morali se suočiti s ispadanjem.

Na Eurima 1996., 2008. i 2016. uspjeli smo osigurati plasman u drugu fazu natjecanja već nakon prvih dvaju susreta. U Engleskoj 1996. imali smo svih šest bodova (pobjede na Turskom i Danskom), pa su Vatreni u 3. kolu igrali opušteno sa šarenom postavom i dobili »po ušima« (poraz 0:3).

Na EURO-u 2008. u Austriji i Švicarskoj također je ostvaren maksimalan učinak u prva dva susreta (pobjede nad Austrijom i Njemačkom), ali tadašnji izbornik Slaven Bilić, valjda poučen iskustvima s EURO-a 1996. kada je bio igrač, nije dopustio opuštanje pa je ostvarena pobjeda nad Poljskom s 1:0 premda je i on odmarao najveći dio udarnog igračkog ešalona.

Dobar nogomet

Konačno, u Francuskoj 2016. godine nakon prvih dvaju nastupa Hrvatska je imala četiri boda, što je garantiralo prolazak u osminu finala. Već tada je na snazi bio današnji sustav natjecanja po kojem su uz dvije prvoplasirane reprezentacije prolazila i četiri najbolja treća, ali svejedno su Vatreni protiv Španjolske igrali na pobjedu i do nje došli s 2:1.

Nažalost, osvajanje prvog mjesta u skupini tada se nije pokazalo kao sretno rješenje jer se u osmini finala naletjelo na Portugal i izletjelo s EURO-a nakon poraza u produžecima. Tako je Hrvatska igrala u susretima koji nam nisi bili »o glavu«. U onima koji su predstavljali »biti ili ne biti« nisu se baš proslavili.

U Portugalu 2004. posljednje kolo dočekali su s dva boda (remiji protiv Švicarske i Francuske) pa je susret protiv Engleske bio ključan za prolaz dalje. Nisi uspjeli, iako su rano poveli pogotkom Nike Kovača. Englezi su ih kasnije baš pomeli s travnjaka Luza, pobijedili sa 4:2 i poslali kući. Tada su jednostavno bili prejaki za našu tranzicijsku reprezentaciju koja je prolazila kroz smjenu generacija, a za Engleze je igrala njihova »zlatna generacija« koja na koncu nije nikada ostvarila veliki rezultat.

Novi ključni susret u 3. kolu europskih prvenstava stigao je osam godina kasnije u Poljskoj i Ukrajini. Hrvatska je igrala dobar nogomet, ali je imala sličnu grupu kao i na ovom EURO-u, sa Španjolcima i Talijanima. Treći susret koji su igrali protiv Španjolske, dočekali su sa četiri boda i određenim optimizmom, iako su Španjolci tada bili aktualni svjetski i europski prvaci. Odigrana je odlična utakmica, ali Hrvatska nije uspjela.

Poražena je minimalno (1:0) pogotkom primljenim u posljednjim trenucima susreta. Za siguran plasman u četvrfinale trebala je pobjeda jer su Talijani imali dva boda i susret protiv Republike Irske koja je bila najslabija u skupini. Hrvatska je ispala, ostao je žal jer je ostao dojam kako vrijedimo više. Španjolci i Talijani su na koncu igrali finale tog EURO-a.

Kobni Kopenhagen

I konačno, jedini pozitivan rezultat u trećoj utakmici skupine na europskim prvenstvima ostvaren je na posljednjem turniru.

I tad je u prva dva kola ostvaren mizeran učinak od jednog boda (poraz od Engleske i remi s Česima), ali u 3. kolu Vatreni su naprašili Škotsku na njihovom tlu (3:1), te kao drugoplasirani otišli u osminu finala su ih u kopenhagenskom trileru zaustavili Španjolci nakon produžetaka (5:3).

Iz povijesti se, dakle, može izvući zaključak kako se Hrvatska nije najbolje snalazila u trećim susretima skupine kada nam je o njima ovisio prolazak u drugi krug. No, opet jedini kojima je to uspjelo su aktualni izbornik Zlatko Dalić i igračka generacija koju predvodi Luka Modrić.