Sjajni zadarski skakač Matej Nevešćanin: "Želim doći do vize za Olimpijske igre u Parizu"

Foto: Arif Sitnica

Dugu i bogatu tradiciju sporta našega Grada imaju skokovi u vodu. Kada se u to ubroji jedan fenomenalan mladić koji se odaziva na ime Matej Nevešćanin, računica je jednostavna – uspjeh je zajamčen. Aktualni trostruki seniorski prvak Hrvatske (3 m, sinkro 3 m i sinkro mix 1 m), juniorski viceprvak svijeta iz Montreala 2022. godine (sinkro 3 m), brončani na Europskom juniorskom prvenstvu (sinkro 3 m), najbolji mladi sportaš Grada Zadra, dobitnik državne nagrade Hrvatskog olimpijskog odbora Dražen Petrović kao najveća mlada sportska nada države i tako dalje i tako bliže, sve to je stalo u 16 godina života ovog mladića. Kruna dosadašnje karijere odlazak je na Europske igre u Krakow koje počinju danas, a upravo Matej nosi zastavu na otvaranju natjecanja. Prije puta u Krakow »uhvatili« smo Mateja na pripremama za natjecanje.

Perfekcionizam

– Očekuje me prvo »ozbiljnije« seniorsko natjecanje. Imam već dvije godine iskustva s juniorskih prvenstava i jedva čekamo početak natjecanja u Krakowu. Međutim, uvjeren sam kako nećemo izgorjeti u želji, nego idemo napraviti rezultat s kojim ćemo biti zadovoljni. Veliki poticaj su državna seniorska zlata, smatram da imamo jako kvalitetnu reprezentaciju i jako je teško biti seniorski prvak, tako da mi je to sigurno veliki vjetar u leđa. Nažalost, nisam još došao do juniorskog zlata, ali to nas potiče da radimo još više i još jače – počeo je Nevešćanin, član KSV Zadar 2011, te smo se dotaknuli kako je nakon osvajanja svjetskog srebra u sinkro skoku bio poprilično loše raspoložen.

– Znam koliko sam radio za to zlato, znam koliko su svi oko mene truda, vremena i živaca uložili u to i onda u posljednjem skoku nam je »iskliznulo iz ruku«. Iskreno, htio sam propast u zemlju kada sam vidio da su nas Talijani dobili, međutim to je sport, to je tako.

Iako veoma mlad, Matej ne krije kako je sljedeći veliki karijerni cilj kvalificirati se na Olimpijske igre u Parizu sljedeće godine.

– Ne vjerujem da ću se sada na Europskim igrama kvalificirati jer samo prvaci kontinenata idu izravno u Pariz. Sredinom srpnja je Svjetsko seniorsko prvenstvu u Japanu i tamo prvih 12, dakle finalisti, izravno idu u Pariz, a treća opcija je preko Svjetskog kupa, ali to je poprilično teško za objasniti. Naravno, dat ćemo sve od sebe da uspijemo izboriti »karte« za Pariz, probat ćemo u Japanu to izvesti, a ako ne uspijemo tada, pripremit ćemo se još više i još jače za Svjetski kup u Dohi.

Foto: Arif Sitnica

Višestruka korist sporta

Unatoč prepoznatljivosti i tradicija skakanja u vodu u Zadru, većina djece odlazi na sportske terene koji imaju bilo kakve veze s loptama. Tako je krenuo i Matej.

– Otac Marko je bio vaterpolist i došao sam s njim na bazen s ciljem treniranja vaterpola. Međutim, cijelo vrijeme sam gledao skakaonicu, gledala je ona mene, uz pomoć oca došao sam na nju i ostalo je povijest. Kada si tek početnik onda puno puta padneš na trbuh, na leđa, razbiješ se i slično, ja skačem sada već 11 godina i svaki skok držim fokus. Nakon puno skokova puno je teže razbiti se, ali događa se naravno. Sve je to dio sporta i tko to ne može proći i prebroditi, taj se ne treba uopće skokovima – poručio je Matej svim budućim skakačima te naglasio kako je bavljenje sportom odlično za izgrađivanje osobe.

– Gotovo otkako znam za sebe sam u sportu i u starijem društvu. Naučiš se ponašati u i izvan bazena, naučiš se i disciplini kako bi mogao odraditi svaki skok što bolje moguće. Pokušavam prenijeti iskustva iz sporta na vanjski život i vidim da mi je to poprilično puno pomoglo.

Foto: HSSV

Ništa od izlazaka

Paralelno s vrhunskim sportskim uspjesima, Matej odrađuje i školske obveze. Učenik je drugog razreda Prirodoslovno-grafičke škole.

– Ta mi se škola svidjela i htio sam ju upisati. Nemam nijednu primjedbu na nikoga, profesori su više nego susretljivi prema meni i mojim sportskim obvezama i bilo bi puno teže uskladiti sve da oni nisu takvi. Ekipa je genijalna, moram ih istaknuti, ali često mi teško »padne« kada zovu u neki izlazak ili izađu, a ja gledam slike i plačem u sebi – kroz smijeh govori Matej te nastavlja:

– Sve je to sport, to su odricanja koja se trebaju prihvatiti i kojih se treba držati da bi se sve na kraju isplatilo. Znam da mi za 10 ili 20 godina neće biti krivo što nisam izlazio. Gdje se vidim u budućnosti, ne znam. Želio bih otići u SAD studirati i onda dalje gdje me život odnese.

Za sam kraj Matej nam je kazao kako kroz ljeto obožava podružiti se s ekipom i jednostavno biti zaigrani 16-godišnjak.

– Kroz ljeto kada odemo na kupanje, najnormalnije skačem kao i svi ostali, oni koji me ne poznaju ne bi mogli shvatiti da ja treniram skokove. Kada me moji »upilaju« nije mi problem skočiti nešto posebno, ali ne volim to raditi. To je »frajerisanje«, ne volim to, ja sam samo običan dečko koji se želi »izdivljati« sa svojom ekipom. Draže mi je naučiti nekoga kako skakati na glavu ili salto – zaključio je Matej.