ŠIPIĆ VODI HRVATSKU U POLUFINALE!!!!

OVO NIJE BILO NORMALNO! U zadnjoj sekundi nakon drame nad dramama protiv Mađarske, lovljenja rezultata, svega živoga i neživoga Marin Šipić  na asistenciju Srne zabio je za pobjedu 31:30 i prolazak Hrvatske među četiri najbolje reprezentacije na svijetu.

S(p)retno poluvrijeme

Krenulo je kao iz bajke, kao protiv Islanda jer se Mađari nisu mogli sastati sa zaglušujućom bukom 15-ak tisuća ljudi u najvećoj areni u Hrvatskoj. Prva četiri gola, četiri različita strijelca u osam minuta, uz korektnu obranu rezultirali su prednošću 4:1 i izgledalo je da nam nitko i ništa ne može zapapriti. Ipak, skriveni adut Cheme Rodriguez, vratar Laszlo Bartucz počeo je redati obrane. Mađarska se “otela kontroli” i praktički nismo se ni okrenuli, a već su Mađari imali 7:5 u 15. minuti. Reagirao je Dagur Sigurdsson na to minutom odmora, ali umjesto nečeg boljeg, dobili smo novi pogodak u režiji Zorana Ilića. Rotirao je Sigurdsson u tom periodu, tražio neku dobitnu kombinaciju pa je tako u jednom periodu igre vanjsku liniju činio trojac Lučin-Pavlović-Klarica. Crni je bio taj period, jer smo gotovo sedam punih minuta bili bez pogotka.

A onda nakon takvog rudarenja na pogon Srne uslijedili su ljepši dani. Još ljepši dan stigli su nam kada je naša klupa radi jedne sudačke odluke zaradila dvije minute isključenja. Po standardnoj postavci na ovom turniru Mađari su s igračem više igrali 7 na 5, no to im se obilo o glavu jer je Glavaš dva puta sa svoje polovice zabio na prazni gol. Vidjelo već tada da “miriši” na nešto dobro na poluvremenu, da bi tada i publika odradila svoj veliki posao. Odnijela je publika Hrvatu u seriju 3-0 u završnici poluvremena za vrlo pozitivnu nulu na predahu (16:16). Iako smo krenuli s 5-1 obranom, što Mađarima ne ide na ruku, završili smo sa 6-0 jer su gosti u zagrebačkoj Areni uspjeli nam “prodati” čak tri cepelina.

Vratarske čarolije

Još raspoloženiji, iako se to nije vjerovalo da se može dogoditi, s poluvremena se vratio Bartucz i pohvatao prvih nekoliko šuteva. Ipak, i iz tog manjeg problema uspjeli smo se izvući na pogon lijevih krila – Jelinića i Šipića, koji po potrebi zna stati na lijevo te istrčati kontru. Ubrzo je isključenje zaradio Srna, što je značilo ponovno 7 na 5 Mađara, a to ponovno nije polučilo nikakav rezultat. Bio je Bartucz raspoložen, međutim Kuzmanović je dvjema vezanim obranama u istom napadu te odmah i pogotkom na prazni mađarski gol jasno poručio da je ovo njegova dvorana. A Kuzmanović je zabio i za prvo vodstvo Hrvatske u drugom dijelu (20:19).

U 43. minuti novi napad bez glave i repa, gdje je Klarica tukao pomalo i bez rezona, a onda Mađari minutu nakon golom Lekaja sa sedam metara ponovno preuzimaju kormilo. Konačno smo dočekali i igrača više u toj fazi, nakon što je Ligetvari dobio crveni karton zbog prekršaja na Srni, no nikako to nije izgledalo. Prokockali smo dva napada, Mađari s igračem manje dva puta zabijaju i u 28. minuti odlaze na 24:21. Krenula su kola nizbrdo u tim trenucima pa je Sigurdsson zvao drugi time-out, nakon čega je ponovno profunkcioniralo puno toga. Jelinić je prvo zabio s crte, odmah nakon istrčao kontru, Kuzmanović je uzeo devetu obranu, a onda Maraš raketom postavio 24:24, za općenarodnu ludnicu u dvorani i mađarsku minutu odmora pod velikim pritiskom.

Po pritiskom Mađari reagiraju kako treba. Bodo zabija, Bartucz brani Šipiću, a onda Ilić dvama golovima praktički za treptaj oka vodi Mađare opet na ugodnih plus tri (27:24). Držali su Mađari tih tri razlike do pet minuta do kraja kada s igračem više lovim priključak, Pešić brani dva šuta Mađara, daje nam priliku za izjednačenje. A onda kaos… ostalo je povijest…

Nakon osam godina Hrvatska je ponovno među četiri najbolje reprezentacije svijeta.