Zadarski rukometni dragulj karijeru će nastaviti u španjolskoj Anaitasuni

Jedan od najvećih talenata posljednjih godina Rukometnog kluba Zadar 1954, Niko Martinović, potpisao je za S.C.D.R. Anaitasunu. Iako možda »na prvu« ne zvuči poznato, momčad iz Pamplone standarni je član najjače španjoslke lige. Porazgovarali smo s Nikom, čiji se dojmovi su još uvijek vrlo svježi, a kako nam je rekao nije mu jasno kako se uspio naći na »meti« španjolskog kluba.

– Ne znam kako su došli do mene, je li uz pomoć moje igre ili agencije Zeppelin. U pregovorima i razgovorima smo posljednja tri-četiri tjedna i uspjeli smo srediti da to bude dobar ugovor, s kojim sam zadovoljan. Svakako, to je nešto novo, smatram da je to jako dobra prilika za mene, iz Prve hrvatske lige, tj. drugog ranga, otići u najjaču u Španjolskoj je ogroman korak naprijed.

Nije me strah toga svega, više to gledam kao neki izazov, novu priliku za nastaviti graditi karijeru – kazao je Martinović te nastavio kako je uvjeren da će pronaći svoje mjesto u sastavu.

– Trener je rekao da imam nešto što on traži, da sam mu se jako svidio. Sada je sve na meni, da se posvetim tome, nastavim trenirati još više i jače. Jako se veselim igrati u tako jakoj ligi, Barcelona, La Rioja, Ademar jedni su od najvećih klubova svijeta.

Mislim ljudima je »pod normalno« igrati Ligu prvaka i Europa ligu, tako da to su stvarno rukometne ikone. Sigurno da će mi biti drago zaigrati se protiv njih, ali ne želim si stvarati teret u stilu »ja sad moram pokazati nešto posebno«. U glavi mi je dati sve od sebe i s konstatnim radom će sve doći, kao što je došla i ponuda – poručio je Martinović.

Zadar

U Zadru 1954 Niko je proveo više od desetljeća, a put Pamplone odlazi krajem srpnja. Kako kaže odlazak od kuće ima dvije strane medalje.

– Pripreme nam kreću 31.srpnja, ali rekao je trener da dođemo nekoliko dana prije, tako da 26. letim za Španjolsku. Liga kreće u listopadu, bit će puno pripremnih utakmica, turnira i slično. Iskreno, trebala mi je promjena, doma je postalo sve nekako monotono. Zadar će uvijek biti moj grad, tu sam počeo igrati rukomet i odrastao.

Kako sam rekao ovo je baš velika stepenica, kako u karijeri, tako i u životu, ali smatram da mi je baš trebala promjena da se osamostalim. Koliko god će mi biti teško, prvenstvno radi obitelji, a onda i radi suigrača iz Zadra, koji su mi druga obitelj, toliko se veselim novoj sredini, treneru, suigračima…

Tako da sve u svemu, postoje dvije strane medalje, međutim sve ovo je za moje dobro i ako sam već odlučio baviti se ovime, morao sam napraviti prvi neki korak – objašnjava Martinović koji, iako vrlo mlad, sebe vidi u rukometu kroz cijeli život.

– Rukomet je prva i posebna ljubav od malih nogu i to se nikada neće promijeniti. Ne vidim se nigdje osim u rukometu i to je tako. Trenutačno se samo vidim u igračkom dijelu, ali svakako ako bude prilike i zainteresiranosti, zašto se ne okušati u trenerskom svijetu.

Napredak

Sjajnu sezonu iza sebe imao je Niko u Zadru. Bio je uvjerljivo najbolji strijelac momčadi i deseti strijelac lige sa 114 pogodaka.

– Bavim se rukometom od šeste godine, sada imam 19-20. Promijenio sam puno trenera, zahvalan sam svakom od njih, ali gledao sam da svake sezone napravim neki napredak. Kroz, gotovo 15 godina, napredak je konstantan, kako i za mene osobno, tako i po mojim igrama i statistici.

Zadar je moja druga obitelj bez koje ne bi ništa od ovoga bilo moguće. Trudim se da svaku sezonu dam minimalno 100 posto od sebe i znam da će uspjeh jednostavno doći – zaključio je Martinović.