Perkovac je odveo je reprezentaciju »u podrum« međunarodnog rukometa i zato je morao otići

ZAGREB  »Upravni odbor Hrvatskog rukometnog saveza na telefonskoj sjednici održanoj tijekom jučerašnjeg poslijepodneva jednoglasno je donio odluku da se zbog neuspjeha na Europskom prvenstvu u Njemačkoj s mjesta izbornika hrvatske muške rukometne reprezentacije smijeni Goran Perkovac. Čelništvo Saveza u ovom trenutku još nije odlučilo tko će ubuduće obavljati tu dužnost, stoga će odluka o novom izborniku biti donesena tijekom sljedećih nekoliko dana«, priopćeno je iz Hrvatskog rukometnog saveza.

Goran Perkovac postao je bivši izbornik hrvatskih rukometaša. »Glavni i odgovorni«, članovi Upravnog odbora, na čelu s predsjednikom Saveza Tomislavom Grahovcem i naravno Zoranom Gopcem, koordinatorom za hrvatski muški rukomet, čovjekom koji je u biti višedesetljetna alfa i omega ovog u nas vrlo popularnog i rezultatski isto tako uspješnog sporta, dali su odgovor dan ranije nego što se prvotno planiralo. Perkovac je jučer prije telefonske sjednice Upravnog odbora sam potvrdio kako je proslijedio izvješće, te da su njegovi izgledi za ostanak na kormilu izabrane vrste tako mali da je teško pretpostaviti da će i dalje voditi reprezentaciju, koju uskoro očekuju itekako važne kvalifikacije za Olimpijske igre u Parizu.

Platio je Perkovac cijenu nakon havarije na Europskom prvenstvu, brodoloma okončanog potonućem na čak jedanaesto mjesto, koje uoči prvenstva nisu predviđali ni oni najzlogukiji rukometni prognozeri u nas. Takav silazak »u podrum« međunarodnog rukometa je nešto što je s obzirom na hrvatski ugled i desetljećima ostvarene rezultate, tolike osvojene medalje na svjetskim prvenstvima i Olimpijskim igrama, među kojima je i najsjajnijih odličja, te na medalje na europskim prvenstvima, više od onih spominjanja silazaka s konja na magarca.

Remi kao poraz

Reprezentacija i njeni navijači su onako potiho i pokunjeni napustili Njemačku gdje su mogli samo uzdisati dok su se najbolji otimali za one medalje koje su oni priželjkivali, takav »status promatrača« je veliko razočaranje o čemu nema diskusije. Rasprava je bilo i bit će ih u tolikim kuloarima gdje su se u detalje analizirali nagomilani hrvatski porazi, u to pakiranje je stao i nesretni remi s Austrijancima, koji je u sabiranju učinaka i rezultata ispao ravan porazu.

Otkada je vijeka u sportu, zna se da ceh za neuspjehe plaća trener, to ni u ovom slučaju nije izuzetak. Uostalom, kada je bilo izvjesno da Hrvatska na Europskom prvenstvu ne može među najbolje, počele su kritike na Perkovčevu adresu. Druga je stvar što se on pritom malo »zanio u žaru borbe« porukom o tome da ga kritiziraju i »polupismeni«, sada o njemu nisu raspravljali takvi već »pismeni« ljudi zaduženi za vođenje hrvatskog rukometa.

Rupa u vodi

Doveli su ga u veljači prošle godine, a javnost je čekala na njihovo očitovanje o toj hrvatskoj »rupi u vodi« na EP-u. Očekivanja su po starom dobrom hrvatskom običaju bila velika, sanjao se povratak na tron na kojem nas nema već četiri godine, tada je trofejni izbornik Lino Červar na EP-u u Švedskoj osvojio srebnu medalju. Bilo pa prošlo. Živimo i dalje u doba neuspjeha, odriču ga se svi, bježe od njega više nego od nekog zaraženog koronavirusom. Naravno, uvijek se »trči u pomoć pobjedniku«, uspjeh ima stotinu očeva i majki, neuspjeh je siroče. Kada se dogodi, slijedi klasično pranje ruku, prebacivanje odgovornosti, a činjenica je tek da su svi pomalo za ovo odgovorni, od vodstva Saveza, preko struke do igrača, isto kao što u mozaik uspjeha svatko od njih ugrađuje poneku kockicu.

No, život teče dalje, već idućeg mjeseca igraju se kvalifikacije za Olimpijske igre. Hrvatska je na turniru broj 2 u Hannoveru. Uska su vrata do Pariza gdje će se plasirati tek dva najbolja, a tamo od 14. do 17. ožujka igra s domaćinom Njemačkom, Austrijom i Alžirom. Kroz ta vrata reprezentaciju će nastojati provući netko drugi. Upravni odbor je još jednom na potezu.