Regionalni nastupi kvare dojam, prinove se zasad nisu pokazale i pojačanjima

Prvi dio ilitiga prva trećina nove sezone košarkašima Zadra polako, ali sigurno dolazi svome kraju, a do službenog zatvaranja tog inicijalnog dijela koji se lomi na uobičajenom kasnojesenskom okupljanju reprezentacije ostalo im je odigrati još jednu utakmicu, sutra protiv Dubrovnika u Krešinom domu. Naravno, znak je to da je stiglo vrijeme za prvu malo ozbiljniju analizu učinka na zasad otvorena dva fronta, a ukupno gledajući Zadrani su iza sebe u novoj sezoni ostavili 15 utakmica u kojima su ostvarili naoko neloš učinak od devet pobjeda i šest poraza, no dojam je da se moglo puno bolje i puno više.

Prvenstveno se to odnosi na regionalno natjecanje u kojem se u sedam ogleda samo dvaput pronašla dobitna formula, dok je taj tračak abaligaške gorčine dostigao Zadrane i u minulom kolu Premijer lige koji je odveo Jusupove igrače na megdan direktnom konkurentu za naslov Splitu koji je zaključen porazom nakon dodatnih pet minuta igre. Da je primjerice u dvjema od posljednje tri umjesto tijesnih poraza dosegnuta pobjeda, pričamo o domaćem ogledu kontra Bosne i gostovanju kod Splita, ova tek prolazna ocjena mogla se slobodno nagurati i do kraljevske četvorke, no kako to obično biva u svijetu modernog sporta crta između pobjednika i gubitnika nerijetko je tanka, i zbog nijansi koje su prevagnule u spomenutim ogledima na protivničku stranu može se kazati kako su Zadrani ostali poprilično dužni za prikazano u ovom tzv. osvitu sezone.

Mekša obrana

A sve je djelovalo puno bajnije tamo krajem rujna i početkom listopada kada su u uvodnim ogledima redom u gostima padali Cibona i Crvena zvezda. Činilo se da je Jupe tijekom ljetnih mjeseci ponovno uspio složiti pravu momčad koja je uz petoricu senatora (Ramljak, Žganec, Mazalin, Mihailović, Klarica) dobila i četiri dodatka u liku Borne Kapuste, Borisa Tišme, Beaua Beecha i Jaydena Luisa Martineza, međutim mjesec i pol dana kasnije postalo je jasno da se pojačanja nisu pokazala, barem zasada, ni blizu dostojnim zamjenama za prošlosezonski kvartet igrača koji su činili Tyler Wahl, Dominic Gilbert, Mate Kalajžić i Marko Baković. Posebno se to odnosi na defenzivni kraj terena gdje Zadar više nema onu svoju naširoko poznatu čvrstinu, dok se u napadu nije pronašla dostojna kompenzacija s prinovama kojima je uglavnom forte igra licem prema košu i nenaviknutost na fizički kontakt. U tom kontekstu najviše se misli na Kapustu i Beecha, dok je Tišma tek u nekoliko utakmica pokazao potencijal u leđnoj igri te sposobnost branjenja snažnih protivničkih četvorki i petica.

Jusupova intencija pri sklapanju rostera za novu sezonu bila je da se ubrza igra u napadu, a to se činilo i logičkim potezom s obzirom na to da u svlačionici više ne stanuje Wahl koji se na račun leđne tehnike prometnuo u jednog od glavnih egzekutora, dok se u tom smislu jako osjeti i izostanak golemog doprinosa Gilberta koji je sa svojom snagom i pokretljivošću te preuzimanjem pod obručem za glavu većih igrača od sebe garantirao obrambenu kompaktnost. Ovosezonska alternativa američki šuter Beech u tom se defenzivnom smislu ne može ni približno staviti u isti koš s australskim Hrvatom, a na kraju je od najavljenog ubrzanja protoka lopte te poena iz tranzicije ispalo jedno veliko ništa. Potvrdit će to eklatantan podatak da je Zadar u kategoriji poena iz kontranapada među najlošijim sastavima u regiji, nalazi se tek ispred Bosne sa 7.3 poena iz kontre u prosjeku.

Tricaški učinak

Naravno, da ne bismo ispadali većim katolicima od samog Pape tih koncepcijskih razlika u relacijama Wahl-Tišma i Gilbert-Beech automatski je bio svjestan i strateg Zadra, koji je na osnovu toga uoči prvih pripremnih utakmica isticao da će se tražiti puno brža igra u napadu, tj. da će se igrati za oko ljepša košarka, a nazirala se i češća upotreba pick’n’rolla kao i igra s dva ili čak tri “mala” u petorci. To su onda uvodne utakmice protiv Cibone i C. zvezde i potvrdile na djelu, a posebno se markantnom pokazala izvedba u beogradskom Pioniru gdje su Zadrani renomiranom euroligašu utrpali ni manje-ni više nego 15 trica. No, nije trebalo dugo čekati na bolno prizemljenje, u narednih pet abaligaških kola stigla je potvrda da se bez snažnih tijela i granitnog obrambenog bloka i s rosterom u koji je utrošeno jedva 750 tisuća eura ne može graditi ozbiljna regionalna priča. Od tih pet uzastopnih posrtaja najbolnijima su se pokazali prvi i posljednji doživljeni od Ilirije i Bosne jer oba su zaključena kapitulacijom u završnim sekundama, što je naravno nagomilalo frustracije u svlačionici.

Pogleda li se malo detaljnije u srž tog crnog abaligaškog niza u kojem se ruku na srce teško moglo očekivati da će se uzeti skalp jednoj Budućnosti i Cedeviti Olimpiji, jasno je da se do bodova nije moglo doći bez iznadprosječne preciznosti s vanjskih pozicija i pravim defenzivnim učinkom uz kontrolu skoka. Primjera radi, izuzev sraza s Bosnom i Splitom, svaki put kada Zadar ne bi zabio najmanje deset trica nije mogao računati na pobjedu, samo šest je ubačeno Budućnosti i Olimpiji, Iliriji osam, a Spartaku devet. Prethodnih sezona taj tricaški učinak ni blizu ne bi bio presudan za Jusupove štićenike jer se lošiji šut u pravilu nadoknađivao poenima iz reketa i odličnim napadačkim skokom, a s ovom novom konstelacijom svlačionice postalo je očito da u slučaju da šut zašteka onda je i poraz u abaligaškim okvirima više nego neminovan.

Ljetna selekcija

U cijeloj priči vrlo je bitan detalj što se za razliku od prethodna tri navrata nije proslavilo s ljetnom selekcijom, a prva naznaka bio je naprasni odlazak Ivana Vraneša, dok je potvrda da se nije dobro tržilo u prijelaznom roku stigla sapunanjem daske Martinezu, pa se eto kad je Jusup u pitanju po prvi put u njegovom šestom mandatu na klupi Zadra dogodilo da se riješio jednog igrača u jeku natjecateljske sezone. Taj podatak je najtrofejniji trener Zadra isticao u brojnim medijskim istupima između prošle i ove sezone, no s Martinezom se očito nije proslavio i baš je nedostatak tog visokog igrača u rotaciji koštao njegovu momčad puno boljeg učinka nego što je 2-5 u dosadašnjem dijelu ABA lige.

S Mazalinom te donekle Žganecom i Tišmom u napadu se nije mogla graditi konzistentnost u leđnoj igri, jedan ili dva igrača u tom naporu ne mogu izdržati cijelu utakmicu, pa su protivnički treneri logički odlučili braniti takve pokušaje obranom jedan na jedan, a to onda nije otvaralo prostor za ekstra pas na perimetar, dok se prethodne sezone s Wahlom, Mazalinom, Gilbertom, Bakovićem, Gegićem do ozljede, pa čak i Kalajžićem, to itekako moglo. Stoga nimalo ne čudi da se Zadar u odnosu na lani kada je bio među pet najboljih u realizaciji iz reketa, ove sezone poprilično srozao u tom segmentu i nalazi se tek ispred Spartaka i Krke. S druge strane branjenje protivničkih četvorki i petica pokazalo se dosad prevelikim zalogajem, potvrdio je to zorno i jedan Shevon Thompson u dresu Spartaka, pa Jerry Boutsiele u dresu Budućnosti, kao i Bosnini Michael Young i Miralem Halilović koji su zavladali zadarskim reketom.

Dobrodošla pauza

Zato se i nadolazeća dvotjedna pauza, s tim da ovog vikenda Zadrani imaju samo ogled Premijer lige, može smatrati na Višnjiku kao naručenom. I u pogledu taktičkog i kondicijskog uigravanja, i u pogledu iščekivanog novog igrača na visokoj poziciji koji jest Jusupova želja, ali i sušta potreba uoči središnjeg dijela sezone u kojem će se mnogo toga lomiti, kako u regionalnoj tako i u domaćoj ligi. Zasad, alarm za uzbunu još nije aktiviran jer ako se baci pogled unatrag zapravo je upisan tek jedan kiks u kontekstu borbe za gornji dom ABA lige iako je to misija koja sudeći po budžetima konkurenata i nije baš toliko realna. Računica kaže da se tijesan poraz kod Ilirije nadomjestio neočekivanim slavljem na parketu C. zvezde, i onda je jedini bolan ostao domaći poraz od Bosne, dok se više psihološke, a ne bodovne naravi pokazala kapitulacija u prvom dalmatinskom derbiju sezone.

A do one “punti se na kraju broje” ima još jako puno vremena, treninga i utakmica, kao i uspona i padova, a naravno sveti cilj je kao i svake sezone rukama obgrliti jedan od dva, ili pak oba domaća trofeja. A kada dođe vrijeme za to ne sumnjamo da će se kockice u Jusupovom mozaiku već nekako posložiti i da će pobjednički mentalitet svlačionice na Višnjiku ponovno izbiti na površinu.

Kratka i neučinkovita klupa

I presjek individualnog učinka Jusupovih igrača samo će potvrditi tezu da je uska rotacija, ili bolje kazati limitiranost budžetom, najveća prepreka značajnijem iskoraku Zadra u regionalnim okvirima. U vrhu po učinku našli su se naravno najiskusniji igrači, tj. kvartet onih koji su već sezonama naviknuti na svoje uloge u momčadi i na sve zahtjevniju abaligašku konkurenciju. Prvo ime u dosad odigranih sedam kola je Lovro Mazalin koji je trenutačno osmi najučinkovitiji igrač lige. Stasiti Petrinjac pokazao je u šest odigranih utakmica daleko najviše, predvodi svlačionicu s 19.2 poena, 5.7 skokova i 1.7 asistencija. Odmah iza njega je Vladimir Mihailović sa 17.6 poena, 3.1 skokom i 2.4 asista, dok su se u top 50 igrača lige svrstali i Karlo Žganec te Marko Ramljak. Nakon te četvorke slijedi veliki jaz i u tom grmu leži također jedan od velikih uzroka lošijih rezultata Zadra u uvodnom dijelu sezone. Jusupova klupa ne samo da je kratka, a ozljedom Tišme i odlaskom Martineza svedena je praktički na Bornu Kapustu i Krševana Klaricu, već je i jedna od najmanje učinkovitih u cijeloj ligi, tek je mrvicu bolja od Ilirijine s 23.4 ubačaja po utakmici.