Petak, 14. lipnja 2024

Weather icon

Vrijeme danas

17 C°

Riječ šampiona

Ramljak: 'Gušt je biti u ovoj momčadi, volio bih da ostanemo na okupu'

Autor: Andrija Dešpoja

06.06.2024. 13:55
Ramljak: 'Gušt je biti u ovoj momčadi, volio bih da ostanemo na okupu'

Foto: Zvonko KUCELIN/KK Zadar



Iako mu je Posušje rodna gruda, Zadar smatra svojim domom, a to nije nimalo čudno s obzirom na to da u Gradu košarke obitava već osam godina. Od ukupno 14 sezona, koliko ih je dosad odradio u svojoj košarkaškoj karijeri, Marko Ramljak (1993.) je tek šest sezona proveo izvan Donatovog grada u koji je stigao 2010. kao srednjoškolac s nepunih 17 godina i ostao do 2016., da bi onda prošao Cedevitu, Zrinjski, Cibonu, bugarski Botevgrad, poljski Torun, Posušje i sarajevske Sparse, dok se nije vratio na Višnjik i tako se prometnuo u jednog od nezaobilaznih čimbenika šampionskog Zadra.



Giuseppe Giergia


Za sve je naravno zaslužan Danijel Jusup koji je u ljeto 2022., na početku svog šestog mandata na klupi Zadra, povukao potez koji je u tom trenutku naišao na ogromnu skepsu među simpatizerima kluba s Višnjika, da ne kažemo i goru riječ poput ruganja i ismijavanja, ali pokazalo se ubrzo da je vizija tada 60-godišnjeg stratega itekako imala smisla jer se sastav sklopljen uglavnom od igrača iz drugog abaligaškog ranga pretvorio u stroj za osvajanje trofeja, a to se na najbolji mogući način manifestiralo ove sezone u kojoj je Zadar pomeo konkurenciju u Hrvatskoj osvajanjem dvostruke krune.




Momčad kojoj nitko tog pretprošlog ljeta nije davao ni promila šanse da će izboriti za ostanak u regionalnoj ligi, a kamoli da će dominantno skupljati domaće trofeje, na kraju je stala uz bok najvećim momčadima slavnog kluba, prije svih one pod vodstvom Đorđa Zdrilića koja je vezala titule bivše države 1967. i 1968., kao i one koju je s klupe predvodio Lucijan Valčić 1974. i 1975. godine.


Ova Jusupova momčad postala je tako tek trećom u 79-godišnjoj povijesti kluba kojoj je pošlo za rukom obraniti titulu nacionalnog prvaka, dok je i sam Ramljak ispisao povijest jer je stao rame uz rame s jedinim dosadašnjim kapetanom Zadra Giuseppeom Giergiom koji je imao tu veliku čast podizati dvije uzastopne godine pehar namijenjen prvaku. Za 31-godišnju Jusupovu produženu ruku na parketu stoga ne postoji ni gram sumnje da je uspjeh polučen nakon osam i pol mjeseci iscrpljujuće sezone ispao savršen.


– Najbolje mi znamo u momčadi i u stručnom stožeru što smo sve prošli, koliko smo toga morali izdržati od ljeta i početka priprema. Ovo nam je najveća nagrada, kao i našim navijačima. Osvojili smo naslov prvaka države sasvim zasluženo, bilo jest malo problema u prvoj i trećoj utakmici, no pokazali smo karakter i kvalitetu da bi na kraju došli do Narodnog trga gdje već tradicionalno slavimo naše titule.


Mislim da ne može biti ljepši završetak sezone – potvrdio je Ramljak veliko zadovoljstvo s epilogom sezone koja je donijela toliko veselja igračima i navijačima, a sigurno se i jedni i drugi već sada pitaju je li moguće nastaviti nisku uspjeha i naredne sezone. Da se pita kapetana on bi odmah potpisao da svlačionica ostane popunjena istim licima.


– Stvarno mi je gušt biti u ovoj momčadi, s igračima koji poštuju jedni druge i to se vidi i na terenu jer uvijek gledamo tko je u boljoj situaciji. Uvijek idemo na pobjedu s kim kod igrali i pred svaku utakmicu, bio to Partizan, Crvena zvezda ili Bosco i Škrljevo, i imamo plan kako doći do pobjede. Volio bih da ostanemo svi na okupu i naredne sezone, ali što bude bit će. Mogu samo kazati da mi je bila velika čast i zadovoljstvo dijeliti svlačionicu sa svima njima.


 



Kontinuitet svlačionice


Koliko god zvučalo u ovom trenutku i pretenciozno, scenarij da se i ovog ljeta održi okosnica momčadi na Višnjiku nije baš tako nemoguća. Natuknuo je i sam Jusup poslije osvojene titule da se može naći prostor u budžetu koji bi doveo do situacije »vuk sit, a ovce sve a broju« na relaciji klub-igrači. Jer kontinuitet svlačionice sve se više pokazuje neophodnim uvjetom da bi se održala mukotrpno stečeno pozicioniranje Zadra na samom krovu hrvatske klupske košarkaške scene.


– Kontinuitet je bitan, i to su mnogi ljudi rekli za ovu momčad. Gro momčadi od lani je ostao na okupu, nadogradili smo se s još nekim novima i nastavili smo tamo gdje smo stali prošle sezone. Kada neka momčad obrani naslov onda je jasno da u takvoj momčadi postoji nešto zdravo, da postoji kemija i svakako je logički tražiti da se onda i okosnica momčadi zadrži i za novu sezonu.


Većina nas je ostala od lani, i to je bilo s razlogom, jer smo se osjećali komforno i jedino je malo ostao žal za tom ABA ligom. Nije lako napraviti taj korak dalje, plasirati se u polufinale je izuzetno teško, možda bi imali neku šansu da smo uspjeli izboriti Cedevitu Olimpiju za protivnika u četvrtfinalu, ali što je tu je. Osvojili smo dvostruku domaću krunu, bili smo šesti u regionalnoj ligi i mislim da se možemo ponositi ovom sezonom.


Pored odlične kemije ključnim čimbenikom pokazala se svakako i savršena fizička sprema svih igrača, i to se najbolje moglo primijetiti u napornoj finalnoj seriji koja je stigla nakon 72 odigrane utakmice dotada. Ukupno 77 odrađenih utakmica u sezoni je ritam kakav imaju NBA momčadi i nije bilo lako sve to izdržati, a kamoli zaključiti s najboljim mogućim scenarijem.


– Imali smo dobre pripreme i dočekali smo spremni sezonu. Puno je treninga, uvijek krenemo ranije od ostalih i to je najveći razlog zašto smo tako dobro fizički izgledali. Prošle sezone nismo imali problema s ozljedama, evo mene je dočekala pred novu godinu, ali sam unatoč dosta teškom stanju uspio relativno ostvariti povratak na parket, tako da je taj jedan malo ružniji period, hvala Bogu, iza mene.


Dvostruka domaća kruna za Marka Ramljaka nije nešto novo jer je taj cilj ispunio 2017. kada je to ostvario u dresu Cedevite. Do te sezone proveo je šest godina na Višnjiku u kojima je uvijek nešto nedostajalo da se Zadar domogne trofeja. Povratak u Krešin dom 2022. je ipak donio novu dimenziju u svlačionicu, s Jusupom je stigao pobjednički mentalitet.


– Mislim da nijedan igrač sa strane nije bio u Zadru koliko ja i nije mi ni za jednu godinu od tih osam žao što sam bio tu. U tom prvom mom »mandatu« nismo nažalost uspjeli doći do trofeja, bilo je teško, naročito pored Cedevite, ali smo opet imali nekoliko prilika. Međutim nedostajao nam je pravi mentalitet za napraviti taj dodatni korak, što ovoj momčadi svakako ne fali i zato jesmo tu gdje jesmo – kazao je za kraj kapetan zadarskog broda.