Viranin je sparing partner višestrukom svjetskom prvaku u bare-knuckle boksu: 'Imam još četiri ili pet godina za borbe'

U prvoj minuti i drugoj sekundi dvoboja na CFL 1 (Championship Fighting League) subotnjoj priredbi u Zaboku virski borac u extreme boxingu (boks s MMA rukavicama) Mendozino Orlić preciznim je, vrlo lijepim i pravovremenim lijevim krošeom poslao suparnika Antonija Štefanca na spavanje. Bio je to trenutačni prekid borbe i velika pobjeda za Orlića – prva u karijeri koja je počela upravo ovom borbom na premijernom CFL borilačkom spektaklu „Fight Night Zabok“, odnosno prva u prvom službenom meču ikad. Virski borac debitirao je ne samo u ekstremnom boksu, nego se i prvi put predstavio široj domaćoj javnosti i ljubiteljima borilačkih sportova koji su sportsku dvoranu u Zaboku ispunili do posljednjeg mjesta. Trideset i osmogodišnji Viranin ostvario je pobjedu i ispunio svoje dječačke snove, istovremeno kao debitant, ali i kao veteran. Osjećaj?

– Sjajan, odličan. Osjećaj je vrhunski. Teško mi je to opisati riječima. Ispunio sam svoje snove i sada bih, da mogu, odmah sutra odradio novi meč. Borba u ringu nešto je što sam oduvijek želio – kaže virski borac koji ističe kako je do prvog meča došao tek u 38. godini jer ranije, dodaje, nije imao prilike.

– Bavio sam se raznim drugim stvarima i borilački sport stavio sam malo sa strane, ali sada sam se napokon uspio posvetiti treninzima i ekstremnom boksu onako kako to treba – objašnjava Orlić uz zahvalu svome Alfa timu koji ga je za zabočki event spremio mentalno i fizički. To se najbolje vidjelo u prošlosubotnjem meču koji je unutar jedne minute i dvije sekunde ponudio početnu jurnjavu 11 godina mlađeg Štefanca, koji kao da je htio iznenaditi virskog borca i doći do brzog prekida, no vrlo brzo je usporio i spustio gard. Koncentrirani Orlić nije propustio ponuđeno; u desnom kutu pričekao je da se Štefanec otkrije, a potom ga je lijevoj rukom pogodio „vatrom i gromom“ iz simbolike vikinških tetovaža koje mu prekrivaju lijevu ruku i šaku. Bio je to spektakularni završetak borbe u kategoriji do 85 kilograma, koja bi, da su meč kojim slučajem pratili britanski komentatori Marka Martinjaka, bila verbalno ukrašena s efektnim komentatorskim standardom: „It’s all over. And just like that“. I to ne slučajno.

Orlić je ovim spektakularnim nokautom u premijernom meču u Zaboku odradio više nego dostojan uvod u borbu večeri u kojoj je višestruki svjetski prvak u bare-knuckle boksu (golim šakama) Marko Marvelous Martinjak, u Zaboku s MMA rukavicama, očekivanim i brutalnim nokautom odradio posao. Orlić je nešto duže od godinu dana Martinjakov sparing partner i taj ga je profesionalni i prijateljski odnos očito podignuo na višu razinu. Evo kako je Viranin doživio meč i sparing s čovjekom kojeg u bare-knuckleu s pravom još zovu i – Emperor:

– Očekivao sam agresivan početak Štefanca, pa sam smireno čekao situaciju za kontru. Istina je da u borbi adrenalin preuzme čovjeka, pa je zato važno ostati smiren. U tomu sam uspio. Jednostavno rečeno, pogodio sam ga i nokautirao. Čuo sam se s njim nakon meča, sve je u redu – priča virski boksač. Iako u mnogim od svih mogućih scenarija te borbe efektna pobjeda Orlića predstavlja iznenađenje – riječ je o borcu na pragu četrdesetih bez iskustva u ringu – epilog borilačkog eventa u Zaboku ipak nije baš neočekivan. Iskustvo sparinga s najdominantnijim svjetskim borcem u ekstremnim varijantama boksa donijela je Orliću samopouzdanje, a razlika od dvadesetak kilograma u korist borca kojega nazivaju „golim čelikom“ – još i dodatnu čvrstoću.

– Martinjak ima dvadesetak kilograma više od mene, što je značajno veća težina, tako da u sparingu sa mnom ipak ne ide do kraja. No rad s Markom podignuo me je za 20-30 posto i ubrzao napredak. Iskreno se nisam baš previše bavio težinom i kategorijama. Kada su me nazvali i rekli težinsku kategoriju te ime protivnika, odmah sam prihvatio – govori Orlić kojemu se nakon meča usijao mobitel od izraza podrške. Pristiglo mu je sedamdesetak poruka i preko 100 notifikacija, a reakcije prijatelja slile su se poput lavine emocija na zaslon njegovog mobitela. Iz ringa je izlazio petnaestak minuta zbog gužve i obasut pažnjom. Orlić je definitivno imao svoju večer iz snova, a meč je, ipak, posvetio sedamnaestogodišnjem sinu Santinu koji živi u Zagrebu.

– Ovo je pobjeda za njega. Voli borilačke sportove i možda se sam bude okušao. Uostalom, ako se preselim u Zagreb, bit ću mu bliže – otkriva Mendozino planove koji uključuju novi zagrebački ciklus priprema za planirani meč u rujnu, najvjerojatnije u Velikoj Gorici, a nije isključena ni bare-knuckle borba u bliskoj budućnosti. Zagreb je u tom smislu praktično rješenje i idealna sredina za rad punom snagom.

– Nemam što čekati. Imam, možda, još četiri ili pet godina za borbe. Želim pružiti maksimum u tom periodu i iskoristiti ovu situaciju. U taj period, istina je, ulazim dosta kasno, ali zato bez ozljeda koje mnogi borci prikupljaju kroz naporne amaterske turnire. Lakše je odraditi jednu profesionalnu borbu nego amaterski turnir – govori borac s otoka Vira koji je nakon spektakularnog nokauta u ekstremnom boksu privukao pažnju matchmakera i ljudi koji predstavljaju prve kontakte s bare knuckle boksom. Njihova podrška dodatni je motiv za Orlića čiji je borilački put započeo još u tinejdžerskim danima u Zadru. Tada je kao petnaestogodišnjak prvi put ušao u dvoranu kod Željka Eraka, gdje je trenirao tajlandski boks. Kasnije je prešao u MMA, ali je na sam dan državnog prvenstva ozlijedio rame i morao odustati. Trenirao je još kickboxing, da bi na kraju prešao u boks. Većinu tog boksačkog staža odradio je samostalno kao samouki boksač u nekom duhu i metafori garažnog rocka: posvećeno i s ljubavlju. Dio stečene vještine zahvaljuje trenerima i boksačima iz zadarskog Rebela, posebno Goranu Miočiću te na kraju ljudima iz Alfa Teama: glavnom treneru Jasminu Berishi, boksačkom treneru i bivšem višestrukom prvaku Hrvatske Vedranu Perekoviću te kondicijskom treneru snage i eksplozivnosti Igoru Divjanoviću.

“Htio bih se okušati u bare-knuckle boksu”

Borci u extreme boxingu koriste MMA rukavice u ringu, dok se borci u bare-knuckle boksu bore golim šakama unutar kraćeg borilišta u obliku trokuta. Pitanje što je opasnije ili teže zapravo nema pravi odgovor, jer je u oba slučaja riječ o ekstremnim boksačkim formatima.

– U borbama golim šakama ima više posjekotina i krvi, što je logično, no MMA rukavice nisu bezazlene jer se šaka čvrsto bandažira pa su udarci vrlo jaki. Trokut u bare-knuckle boksu je također specifičan jer je kretanje ograničeno, ali s dobrim radom nogu stekne se dovoljno prostora. Volio bih se okušati u bare-knuckle boksu – govori Orlić čija je borba imala respektabilan intenzitet, no prošla je bez značajnijih ozljeda.

– Imam malu posjekotinu na usni, ništa strašno – dodaje.

Orlić je licencirani fitness trener

Virski boksač je za zabočku borbu sa Štefancem dogurao do 81. kilograma, no odmah nakon meča spustio je težinu na standardnih 79 kilograma. Težinu održava treninzima, a u Fitness centru Vir kao licencirani fitness trener Orlić vodi individualne treninge.