TIN VUKSAN Koliko smo uspjeli istražiti, nismo pronašli sličan događaj koji se održava na otvorenom

Nakon jednogodišnje pauze, bazen Kolovare ponovno je bio mjesto okupljanja hrvatske grappling i jiu-jitsu zajednice. Drugo izdanje Grappling maratona, u organizaciji Jiu-Jitsu klub Zadar, još je jednom spojilo sport, humanost i druženje, potvrđujući da borilački sportovi mogu biti puno više od natjecanja i osvajanja medalja. Ovogodišnji maraton održan je u znaku humanitarnog karaktera, a prikupljena sredstva ponovno su namijenjena Udruzi Svjetlo.

Inicijator ovog događaja, 30-godišnji jiu-jitsu trener Tin Vuksan, ističe kako je upravo zajedništvo bila glavna ideja cijelog projekta. Događaj je to koji okuplja sportaše iz različitih klubova bez natjecateljskog pritiska, ali s jasnim ciljem, pomaganje potrebnima.

Nema pobjednika

– Na borilačkoj sceni već postoji mnogo natjecanja, kampova i seminara koje redovito posjećujemo. To je postala rutina pa smo željeli organizirati nešto drugačije. Vidjeli smo slične koncepte u Americi, ali smo ih prilagodili našem gradu i iskoristili ono što Zadar ima, more, baze Kolovare i odličnu lokaciju. Htjeli smo napraviti događaj koji će biti opušteniji od klasičnih natjecanja, gdje neće dominirati natjecateljska tenzija, nego druženje i povezivanje ljudi – kaže Vuksan, trener u Jiu-Jitsu klubu Zadar.

Za razliku od klasičnih turnira, Grappling maraton nema pobjednika u uobičajenom smislu riječi. Sudionici nisu skupljali bodove niti ispadali nakon poraza. Cilj je bio što dulje ostati u kontinuitetu sparinga, bez preskakanja rundi.

– Poanta nije bila pobijediti drugog čovjeka. Cilj je bio izdržati što dulje, biti dio cijelog događaja i zajedno stvarati atmosferu. Zato je naglasak na humanitarnom karakteru, a ne na natjecanju.

Na drugo izdanje prijavilo se oko 60 sudionika iz hrvatskih klubova, iako je na kraju nastupilo nešto manje zbog promjene termina izazvane lošom vremenskom prognozom. Organizatori su, umjesto poslijepodnevnog termina, maraton morali premjestiti u jutarnje sate. Ipak, vrijeme nije uspjelo pokvariti atmosferu.

– Sudionici su sparirali sve dok je padala kiša, a svi su bili nasmijani i nastavili trenirati. Takve stvari se rijeko viđaju.

Maraton je na kraju trajao tri sata, nakon čega je zbog grmljavinskog nevremena morao biti prekinut.

– Kad je počelo ozbiljno grmjeti, morali smo stati zbog sigurnosti. U tom trenutku na tatamiju je ostalo još dvanaest ljudi pa smo odlučili da su oni »pobjednici«. Dodijelili smo im pehare, ali više kao uspomenu nego kao nagradu za prvo mjesto – naglašava Vuksan, dodajući kako su htjeli zadržati duh cijelog događaja.

Borba bez udaraca

Prema njegovim riječima, riječ je o konceptu kakva zasad ne postoji u Europi.

– Koliko smo uspjeli istražiti, nismo pronašli sličan događaj koji se održava na otvorenom, uz more, humanitarnog karaktera i da se temelji na tome da ljudi zajedno spariraju satima.

Posebno je važna činjenica da maraton nije namijenjen isključivo vrhunskim natjecateljima.

– Na natjecanjima sudjeluje možda pet posto članova klubova. Većina ljudi trenira rekreativno. Zato smo htjeli napraviti događaj na kojem će i rekreativci osjetiti atmosferu velikih sportskih okupljanja. Sudjelovati su mogli svi registrirani članovi borilačkih klubova, bez obzira natječu li se ili ne. Tatamiji na otvorenom su dodatno pridonijeli posebnosti atmosferi.

Iako mnogima još uvijek nije dovoljno poznat, grappling donosno brazilski jiu-jitsu posljednjih godina doživljava veliki rast popularnosti.

– Grappling i brazilski jiu-jitsu u suštini su ista disciplina. To je borilački sport u kojem nema udaraca. Protivnika pokušavate savladati kontrolom, polugama i gušenjima. Borba počinje na nogama, slično kao judu, ali se najveći dio odvija na tlu.

Upravo je filozofija tog sporta razlog zbog kojeg ga mnogi smatraju jedinstvenim. Kako pojašnjava Vuksan, cijela ideja jiu-jitsu nastala je iz toga da tehnički bolji i fizički slabiji čovjek može pobijediti većeg i snažnijeg protivnika ako pravilno primjenjuje tehniku.

– Tehnika je uvijek važnija od same snage. Brazilski jiu-jitsu danas je uz, MMA, jedan od najbrže rastućih borilačkih sportova na svijetu.

Humanitarni karakter

Jedan od glavnih razloga zbog kojih je Grappling maraton nastao prije dvije godine je upravo želja da kroz sport ostave trag i izvan tatamija.

– Borilački sportovi dugo su pratili stereotipi da ih treniraju agresivni ljudi. Danas je toga sve manje, ali predrasude još postoje. Zato želimo pokazati da smo ozbiljna sportska zajednica, da znamo što radimo i da možemo pomoći ljudima kojima je pomoć potrebna.

Zbog toga je i ove godine nastavljena suradnja s Udrugom Svjetlo.

– Njih smo prvi put odabrali 2024. godine jer smo vidjeli da imaju problema s prostorom i da im je pomoć stvarno potrebna. Ove godine ponovno smo ih kontaktirali i pitali imaju li još uvijek potrebe. Odgovorili su da imaju. Razgovarali smo i s drugim udrugama, ali njima pomoć trenutačno nije bila potrebna pa smo odlučili nastaviti suradnju sa Svjetlom. U budućnosti u planu imamo uključiti i druge udruge.

Pozitivne reakcije nisu stigle samo od sudionika nego i od drugih klubova.

– Kolege iz Splita i Rijeke već su izrazili želju da zajedno organiziramo sljedeći Grappling maraton i u njihovim gradovima. Vidjet ćemo što će donijeti budućnost, ali voljeli bismo da se ideja proširi.

Ipak, Vuksan naglašava da širenje nije cilj sam po sebi.

– Najvažnije je da događaj zadrži svoju svrhu, povezivanje sportaša i rekreativaca iz cijele Hrvatske te stvaranja zajedništva kroz humanitarnu akciju – zaključuje Vuksan.

Od natjecatelja do trenera

Tin Vuksan je danas jedan od trenera Jiu-Jitsu Kluba Zadar, no njegov put nije bio unaprijed isplaniran.

– Dugo sam se natjecao i kroz godine stekao iskustva. Kako sam napredovao kroz pojaseve, tako sam sve više bio uključen u rad s mlađima. Najprije sam mijenjao trenere kad bi bili spriječeni, a kasnije se otvorila potreba za novim skupinama jer je klub rastao.

Tijekom studija u Splitu 2019. godine otvorio je i podružnicu kluba s bratom Brunom, koji također ima crni pojas.

– Kada sam završio fakultet i vratio se u Zadar, nastavio sam voditi treninge. Od 2019. aktivno radim kao trener – kaže Vuksan iza kojega je preko 150 borbi.

Sport koji mogu trenirati i ljudi od 60 godina

Na pitanje zašto bi netko odabrao upravo brazilski jiu-jitsu, trener Vuksan nema dvojbi.

– Smatram da je jiu-jitsu najbolji rekreativni borilački sport. Trenirati mogu djeca, ali i ljudi od 40, 50 ili 60 godina. Imamo članove koji su počeli trenirati upravo u tim godinama.

Glavna prednost je, smatra, sigurnost.

– U sportovima s udarcima lako možete ozlijediti šaku ili pretrpjeti udarac zbog kojeg nećete moći sutradan na posao. U judu ili hrvanju puno je bacanja pa su opterećenja veća. U jiu-jitsu najveći dio treninga odvija se na tlu i zato je rizik od ozbiljnih ozljeda manji. Naravno da ozljeda ima, ali znatno manje nego u mnogim drugim borilačkim sportovima – jasan je mladi trener.

Osim fizičke aktivnosti, jiu-jitsu donosi i mnogo više.

– Prije svega gradi samopouzdanje. Naučite kontrolirati sebe, a onda i drugu osobu. Okruženi ste ljudima koji dijele iste vrijednosti, počinjete više paziti na prehranu, zdravlje i način života. Sve je to povezano. Kada steknete samopouzdanje i discipline, ostalo prirodno dolazi – ističe.

Dodaje kako je upravo dugoročnost jedna od najvećih vrijednosti ovog sporta.

– Netko može početi trenirati ji-jitsu i s 50 godina. Ako bude uporan deset ili petnaest godina, jednog dana može postati crni pojas. To je nešto što čovjek nosi cijeli život. Mislim da je to jedna od najljepših stvari koje netko može pokloniti samome sebi – naglašava Vuksan.