JELENA ISINBAEVA Razgovarali smo jednom od najboljih sportašica u povijesti: 'Prema Blanki osjećam divljenje...'

Dama. Junakinja. Kraljica skoka s motkom. Svjetska rekorderka. Svjetska i europska prvakinja. Nisam znao kako početi Intervju s Legendom, u čiju je ‘stolicu’ sjela Jelena Isinbajeva, jedna od najvećih sportašica u povijesti, pa sam odlučio dodati neke prefikse koji ju najbolje opisuju.

Tijekom velike karijere, ova Ruskinja osvojila je dva olimpijska zlata, jedno olimpijsko brončano odličje i postavila ukupno 28 svjetskih rekorda, a fascinantno zvuči podatak da se skokom s motkom ozbiljnije počela baviti tek sa 16 godina. Olimpijska zlata osvajala je u Ateni i Pekingu, broncu u Londonu, a svjetski naslovi su se u njeno vrijeme podrazumijevali. Rođena je 3. lipnja 1982. u Volgogradu, a od sporta se umirovila 2016., dan nakon što je izabrana za članicu Komisije sportaša Međunarodnog olimpijskog odbora (MOO).

– Oduvijek sam sanjala o tome da postanem sportska legenda. Još od djetinjstva duboko u sebi osjećala sam da sam predodređena za to da u životu ostvarim nešto zaista veliko. Trenutak kada sam shvatila da mogu postati najbolja na svijetu dogodio se zapravo još 2000. godine, na mojim prvim Olimpijskim igrama u Sydneyju, kada sam imala samo 18 godina. Vidjeti sve te svjetske sportske legende izbliza otvorilo mi je oči – shvatila sam da one nisu nikakvi bogovi, već obični ljudi. Iako tada nisam uspjela proći kvalifikacije, s Olimpijskih sam igara otišla potpuno svjesna onoga što je potrebno za dolazak na sam vrh. Od tog dana potpuno sam se posvetila neprekidnom radu, iz dana u dan, vođena snažnom disciplinom, potpunom predanošću i nepokolebljivom vjerom u svoj san, govori nam o svojim počecima Isinbaeva.

Pomaknula granice

Jelena je pomaknula granice skoka s motkom kao nitko prije, a na pitanje je li u tim trenucima osjećala da ispisuje povijest svog sporta, kaže:

– Prije svega, moram napraviti malu ispravku – zapravo sam srušila svjetski rekord čak 30 puta, a ne 28! Moje kolege iz Kine pažljivo su sve ponovno prebrojile i ukazale mi na to da su na dva natjecanja, na kojima sam u istom natjecanju postavila po dva svjetska rekorda, u prethodnom ukupnom zbroju službeno bila uračunata samo po jedan rekord. Ono što me iz godine u godinu tjeralo naprijed nikada nije bilo samo osvajanje medalja ili titula. Željela sam istraživati krajnje granice ljudskih mogućnosti i otkriti koliko visoko jedna žena može dosegnuti. Svaki put kada bih pomaknula granicu, pred sobom sam imala potpuno novi osobni izazov – između mene, gravitacije i vlastitog uma. Nikada nisam osjećala da sam dosegnula svoj apsolutni maksimum jer moja opsesija nikada nije bila samo pobjeda. Radilo se o napretku, usavršavanju tehnike i dokazivanju samoj sebi da granice postoje samo u našim glavama, istaknula je.

Nakon završetka karijere, mnogi se sportaši nađu u nebranom grožđu. Prazninu svakodnevnih treninga i učestalih natjecanja teško je popuniti, a pred zidom se našla i – Isinbaeva.

Odnos s Blankom Vlašić

– Nakon što sam završila karijeru u vrhunskom sportu, prošla sam kroz vrlo teško i turbulentno razdoblje koje je trajalo osam godina. Kada cijeli život provedeš definirana skokom s motkom, odlazak iz sporta ostavlja ogromnu prazninu. Bilo mi je nevjerojatno teško shvatiti tko sam bez pobjeda, medalja i buke stadionske publike. Trebalo je uložiti ogroman trud u sebe kako bih otkrila, izgradila i prihvatila novu verziju sebe – osobu koja je potpuno odvojena od sportašice koja je toliko godina dominirala skakalištem. Danas se na svoju karijeru osvrćem s dubokom i beskrajnom zahvalnošću prema atletici. Neizmjerno sam zahvalna za sve što mi je sport dao. Oblikovao me kao osobu, izgradio moj nepokolebljivi karakter i kroz svaku pobjedu i svaki poraz naučio me neprocjenjivim životnim lekcijama. Iznad svega, dao mi je potpuno uvjerenje da u životu mogu ostvariti sve što zacrtam. Više mi ne nedostaju pritisak i fizički napori koje je vrhunski sport nosio sa sobom jer sam pronašla mir u ovom novom poglavlju života. Na svoju karijeru gledam s golemim ponosom, ali više mi nije potrebna letvica svjetskog rekorda da bih znala tko sam, kaže.

Isinbaeva je stadionski pljesak često dijelila s Blankom Vlašić, koja je u skoku u vis dominirala u istom periodu kao i naša sugovornica. Prema Splićanki, Jelena gaji ogromno poštovanje.

– Moj odnos s Blankom Vlašić uvijek se temeljio na dubokom međusobnom poštovanju i zajedničkoj želji za izvrsnošću. Još 1999. godine, na Svjetskom prvenstvu za mlađe juniore u Poljskoj, bila je velika nada svjetske atletike, a tijekom godina naši su se sportski putevi paralelno razvijali u disciplinama skokova. Budući da smo imale istog menadžera, provodile smo dosta vremena zajedno na natjecanjima i raznim medijskim događanjima. Postojala je između nas neka prešutna povezanost jer smo obje znale koliki su pritisak i odricanje potrebni da bi se ostalo na samom vrhu. Posljednji put susrele smo se 2023. godine u Hrvatskoj. Danas, kada se osvrnem na sve te godine, prema Blanki osjećam golemo divljenje. Bila je izvanredna prvakinja koja je ženski skok u vis podigla na nevjerojatnu razinu i bila mi je istinska čast dijeliti to zlatno razdoblje atletike s jednom sportašicom njezina kalibra, zaključuje.