"Zbog nas je u Kolumbiji zavladalo primirje": Legenda otkrila nevjerojatnu priču iza osvajanja Copa Americe

Dark Horse ‘tag’ svim se silama trudi opravdati Kolumbija, koja je u utakmicama protiv Uzbekistana, Portugala, DR Konga i Gane doista tako izgledala. Naravno, treba preskočiti Švicarsku kako bi se to diglo na veću razinu, ali momčad Murata Yakina daleko je od plitkog potoka. Fabian Vargas, nekadašnji kolumbijski veznjak koji je tijekom bogate karijere nosio dresove Américe de Cali, Boca Juniorsa, Almeríje, atenskog AEK-a, Deportivo Calija, Barcelone SC iz Guayaquila i La Equidada, istaknuo je za naš list kako je ova Švicarske veliki test za njegove sunarodnjake.

– Mislim da će to biti prilično izjednačena utakmica s obzirom na to u kakvoj formi obje momčadi dolaze. Smatram da Kolumbija ima kvalitetnije pojedince, ali Švicarska je organizirana i fizički vrlo snažna reprezentacija. Dobro stoji na terenu, brani se u srednjem ili nižem bloku, otežava protivniku igru i ne ostavlja puno prostora. Kolumbija će morati biti vrlo oprezna u obrani od brzih švicarskih tranzicija. Istovremeno, morat će iskoristiti prilike koje stvori, što joj je dosad bila jedna od najvećih slabosti. Treba biti konkretnija i učinkovitija kako bi ranije otvorila utakmicu i potom je mirnije privela kraju, kazao nam je Vargas, koji je 2001. osvojio Copa Americu s Kolumbijom na domaćem tlu – pobjedom nad Meksikom u Bogoti.

– Više od samog nogometa željeli smo razveseliti 45 milijuna ljudi u Kolumbiji. U to je vrijeme zemlja prolazila kroz veliko društveno previranje i izrazito težak oružani sukob, a nogomet nam je pružio priliku da barem na mjesec dana promijenimo stvarnost u kojoj su živjeli naši sunarodnjaci. I upravo se to dogodilo. Ujedinili smo se oko tog cilja – donijeti radost cijelom kolumbijskom narodu i učiniti ga ponosnim. Na tim smo temeljima počeli graditi put prema osvajanju naslova, jedinog koji smo osvojili, a za nas je bio poseban ne samo zbog sportskog uspjeha, nego i zbog onoga što se u to vrijeme događalo u zemlji. Tijekom tog mjeseca pripadnici gerile, policije i vojske sjedili su zajedno i gledali naše utakmice, slavili naše golove i čak uspostavili primirje. Ono što se tada događalo u Kolumbiji bilo je doista nevjerojatno. Zato vjerujem da je upravo taj zajednički cilj bio ključ našeg uspjeha, kaže nam Vargas.

Epizoda u Grčkoj

Pojasnio nam je i kako je došlo do njegove grčke epizode – u AEK-u.

– Dok sam bio u Almeríji, klub je ispao u drugu ligu. U tom su natjecanju pravo nastupa imala samo dva igrača bez europske putovnice, a nas trojica smo bila u toj kategoriji. Druga dvojica upravo su bila dovedena, bili su vrlo mladi i klub je na njih gledao kao na igrače za budućnost, pa su zbog toga morali raskinuti ugovor sa mnom. Tada se pojavila mogućnost odlaska u AEK. Javio mi se grčki menadžer Fotis i rekao da postoji prilika za transfer, pa sam otišao u Grčku na godinu dana. Nažalost, klub je administrativno bio u vrlo lošem stanju, ali meni je to bila dobra sezona. Nakon teške ozljede koju sam zadobio igrajući za kolumbijsku reprezentaciju uspio sam ponovno pronaći pravu natjecateljsku formu. Ipak, nisam ostao jer je klub imao ozbiljnih financijskih problema, prisjeća se.

Za kraj, otkrio nam je i svoje nogometne uzore tijekom karijernog sazrijevanja.

– Kad sam počeo igrati nogomet, bio sam kreativni vezni igrač, klasična „desetka“, organizator igre. U to su vrijeme moji uzori bili igrači poput Carlosa Valderrame, koji se tada već počeo nametati na velikoj sceni. Govorim o razdoblju 1985. i 1986. godine, kada sam već bio dovoljno odrastao da svjesno pratim nogomet. Valderrama je bio jedan od mojih prvih idola, a prvo Svjetsko prvenstvo kojeg se zaista sjećam bilo je ono 1986. godine. Naravno, tada je i Diego Maradona postao moj dječački uzor, igrač čiji sam stil igre želio oponašati, zaključuje Vargas.