Talijanska vlada ukinula porezne olakšice za strance u Serie A i nanijela težak udarac klubovima

Italija je s prvim danom 2024. ukinula porezne olakšice za strane nogometaše. Odluka je to talijanske vlade, koja je sve samo ne novogodišnja čestitka za vrhunski nogomet prekomorskih nam susjeda. Inače, ta mjera koja je istekla uvedena je početkom 2020. godine i prilagođena je za Serie A da bi se barem donekle nosila s većom platežnom moći velikana iz drugih liga »petice«. Sada će pak strani igrači kao nekada plaćati 45, a ne tek 25 posto poreza na ono što zarađuju, očita je to »gambetta« calciu pred utrku za pojačanjima na siječanjskom mercatu. Odluka je samo »soljenje mora« s obzirom na to da Serie A već dugo financijski kaska za najbogatijim europskim klubovima ne dovodeći igrače one A klase. Dok Real, Barcelona, Manchester City, PSG i tko zna tko još kupuju samo iz loptačkih butika, najjači klubovi iz zemlje canzone i calcia moraju se zadovoljiti uglavnom konfekcijskim proizvodima. Sada im se od ove igre brojki još više zavrti u glavi, odlazak u kupovinu bit će još veća noćna mora.

Vapaj

Naravno da je Serie A lobirala za produženje pogodnosti, nemoćno je mogla zavapiti kako je vladina odluka kontraproduktivna.

»Ukidanje ove mjere će momčadi učiniti manje konkurentnima, što će rezultirati padom prihoda, smanjenjem resursa koji će se dodijeliti akademijama mladih igrača, smanjenjem obujma u industriji i stoga manjim prihodima za državu«, navedeno je uz ostalo u njezinom uzaludnom priopćenju, uzaludnom kao skupljanje lišća kada je vjetar već zapuhao. Naravno da su plaće igrača najveći izdatak u bilancama klubova, oni nakon izgubljene bitke s političarima pritom ističu i kako je ukinuta mjera bila od pomoći talijanskim klubovima za dovođenje vrhunskih talenata u nadmurivanjima na tržištu s bogatijima, recimo onima iz Premier lige.

U ovoj talijanskoj sportsko-političkoj priči ima i protagonista s dvojakom ulogom, jedan je od njih predsjednik Lazija Claudio Lotito, član suvladajuće stranke Forza Italia. On je mario za interes kluba, bio je za zadržavanje poreznih olakšica, ali koalicijski partneri u vladi ga nisu poduprli. U jeku su sada uobičajeni »za« i »protiv« ukidanja olakšica. Njihovi pristalice su svakako u pravu kada tvrde da su »čizmu i otoke« preplavili toliki europski, južnoamerički, afrički igrači, a i razni drugi, mjesta za talijanske nogometaše sve je manje.

Ulaganje u mlade

– Popusti stranim nogometašima koji zarađuju milijune su nemoralni, klubovi bi trebali ulagati u mlade talijanske igrače, a ne preplaćivati ​​strance koji su također često loši igrači – rekao je jedan od »odvjetnika« ukidanja olakšica, zastupnik Luca Toccalini.

Djelomično je svakako u pravu, u zlatnoj eri Serie A, onih godina kada su u Italiji igrali jedan Maradona, Zico, Platini, Falcao, Matthaus, Rumenigge i tolike druge najveće sportske zvijezde, u Serie A igrao je samo po jedan stranac u momčadi. Malo-pomalo smjela su igrati dvojica, trojica, ala Gullit, Van Basten ili Rijkaard, »pravi« Ronaldo, onda je broj narastao u nedogled dok je istovremeno radi smanjene financijske moći stizala sve više »pomoćna radna snaga«. U takvim uvjetima, usprkos svemu calcio se dobro drži, Azzurri su aktualni kontinentalni prvaci, Inter je europski doprvak.

Ukidanje ove mjere ima lančani efekt, naravno da će ga osjetiti i hrvatski igrači, nasljednici zvijezda kalibra iz ere Zvone Bobana u Milanu, Roberta Jarnija u Juventusu ili Alena Bokšića u Laziju.