RAZGOVOR S REKORDEROM! Iza njega su desetljeća nevjerojatnih priča, a o Hrvatskoj govori s posebnim emocijama

“Are you the governor of Guam”, šala je koju je bacio veliki komičar Don Rickles na račun voditelja Johnnyja Carsona i njegovog bijelog ‘tropskog’ odijela. Inače, Guam je američki teritorij smješten u zapadnom dijelu Tihog oceana, u regiji Mikronezije, oko 2.500 kilometara istočno od Filipina, a poznat je po prekrasnim tropskim plažama, posebno po plažama oko zaljeva Tumon, s bijelim pijeskom i vrlo čistim, toplim morem. Na Guamu se dolazite odmoriti, ali ako poželite negdje šutnuti nogometnu loptu, imat ćete s kim zaigrati. Naime, nogomet je na tom otoku itekako zastupljen, imaju i svoju reprezentaciju koja je 2015. bila na 146. mjestu FIFA-inog rankinga.

Kroz sve faze guamskog nogometa u ovom stoljeću prošao je Jason Cunliffe, koji je rekorder reprezentacije po broju nastupa i pogodaka. Prvi je nogometaš Guama koji je dosegnuo 50 reprezentativnih nastupa, a ujedno je i dugogodišnji kapetan nacionalne momčadi, čiju je kapetansku vrpcu preuzeo 2012. godine; za Guam je postigao i dva hat-tricka, protiv Sjevernih Marijanskih Otoka 2013. te Butana 2019. godine. I danas je aktivan u svojoj 43. godini, a nedavno je zaigrao u lipanjskom reprezentativnom prozoru. Kako je uopće završio u nogometu te kako je tekao njegov razvoj, ispričao nam je u još jednom ‘Intervjuu s Legendom’.

– Moje nogometno putovanje počelo je na Guamu. Dok sam odrastao, to nije bio posebno velik sport, barem na našem otoku. Nijedan od mojih roditelja nije imao nogometni background, što je u tom smislu bilo pomalo neobično. Ipak, pružili su mi svaku priliku da slijedim svoj san. Imao sam veliku sreću što sam ih imao za roditelje, kao i braću i sestre koji su me uvijek podržavali na tom putu. Moje pravo formalno nogometno obrazovanje zapravo je počelo gledajući onu sjajnu momčad Ajaxa s početka 90-ih – Litmanena, Blinda, Bergkampa, Kluiverta, Davidsa, Seedorfa, Nwankwa Kanua, Marca Overmarsa, Franka i Ronalda de Boera, Edwina van der Sara, Rijkaarda i sve te velikane. Od njih sam puno naučio, jednostavno gledajući utakmice. Sjećam se kako sam kao dijete sam gledao utakmice i tako je sve počelo, kaže nam Cunliffe na startu, nastavivši.

– Što se tiče nogometa na Guamu danas, on je i dalje vrlo popularan među mladima, ali i odraslima. Nažalost, problem je u ljudima koji vode nogomet i donose odluke. Kao i u mnogim nogometnim savezima diljem svijeta – ne u svima, ali u mnogima – ljudi koji donose odluke nisu nogometni ljudi. Zbog toga je donošenje odluka na mnogim razinama loše. Na najnižoj razini stvari su dobre. Odlično rade posao kada je riječ o tome da djeci omoguće igranje nogometa. Međutim, kada djeca razviju strast prema nogometu, zavole ga i požele od njega napraviti karijeru ili kroz njega doći do američkog sveučilišnog sustava, kakav god njihov cilj bio, nailaze na vrlo ograničene mogućnosti i gotovo da nema pravog puta za njihov daljnji razvoj. Nažalost, Nogometni savez to dovoljno ne podržava, iskreno će naš sugovornik.

Legendarni kapetan

Strast prema nogometu ne jenjava, naprotiv, Jason je i dalje kapetan svoje reprezentacije te s ponosom nosi vrpcu oko ruke.

– Da, i dalje sam aktivan u nogometu. Još uvijek igram za reprezentaciju. Nedavno sam nastupio u našim posljednjim utakmicama. U lipnju smo bili na Filipinima, gdje smo odigrali prijateljske utakmice u sklopu turnira tri reprezentacije, zajedno s Filipinima i Mjanmarom. Nakon toga sudjelovali smo i u FIFA Seriesu u Portoriku, gdje su nastupile američke teritorije – Portoriko, Američka Samoa i Američki Djevičanski Otoci. Tamo sam odigrao dvije utakmice, tako da sam i dalje aktivan. Realno, mislim da me čeka još jedna kvalifikacijska kampanja, optimistično će Cunliffe, koji je tijekom 20-godišnje reprezentativne karijere iskusio neke predivne trenutke.

– Moje najdraže uspomene iz nastupa za reprezentaciju? Prva bi bila, mislim, iz 2012. godine. Tada smo osvojili svoje prvo natjecanje. Radilo se o preliminarnoj rundi Istočnoazijske nogometne federacije, koja se igrala na Guamu. Tada smo ostvarili i svoju prvu pobjedu protiv jedne reprezentacije članice FIFA-e, svladavši Mongoliju 1:0. Nakon toga pobijedili smo i Macao te se plasirali u drugu rundu, što nam dotad nikada nije uspjelo. U toj utakmici poveli su 1:0, mi smo izjednačili na 1:1, a zatim ponovno primili pogodak za 2:1. U 92. minuti zabio sam za 2:2 i taj nam je pogodak omogućio da osvojimo preliminarnu rundu i izborimo plasman u drugu rundu u Hong Kongu. To je definitivno jedna od mojih najdražih uspomena. Druga velika uspomena su prve dvije utakmice naše kvalifikacijske kampanje za Svjetsko prvenstvo 2018. godine. U prvoj utakmici pobijedili smo Turkmenistan 1:0. A pet dana kasnije definitivno je uslijedio još jedan veliki trenutak – pobijedili smo Indiju 2:1 i nakon te pobjede bili na vrhu skupine, prisjeća se Jason, čija su djeca također zaljubljena u sport.

– Imam troje djece, dva sina i kćer. Moj najstariji sin zove se Zico i ima 15 godina. Nekada je igrao za mlađe reprezentativne selekcije Guama, ali je, nažalost, prestao igrati. I dalje, međutim, igra s prijateljima. Moj 13-godišnji sin Marciano još uvijek igra za reprezentaciju Guama do 15 godina. Jako voli nogomet i želi se nastaviti baviti njime, pa mu pokušavam pomoći da ostvari svoje ciljeve. Jako je dobar igrač. U posljednje tri-četiri godine nekoliko naših igrača sa 15 ili 16 godina dobilo je priliku debitirati za seniorsku reprezentaciju. Moj je cilj jednog dana odigrati barem jednu utakmicu za seniorsku reprezentaciju zajedno s njim. Bilo da je riječ o prijateljskoj utakmici ili kvalifikacijskoj utakmici, mislim da bi to bilo nevjerojatno iskustvo. To je jedan od mojih ciljeva. A moja kći ima 11 godina, zove se Ila Rose. Bavi se plivanjem i jako joj dobro ide. Nedavno je sudjelovala na plivačkom natjecanju u Manili, na kojem sam je mogao bodriti i pružiti joj podršku, govori ponosni otac.

Hrvatsku obožava

Cunliffe od ljeta 2024. ne živi na Guamu, već se preselio u Arizonu kako bi se posvetio trenerskom radu. U ljeto 2025. prešao je u Barcelona Residency Academy u Casa Grandeu, oko sat vremena južno od područja Phoenixa i Scottsdalea, gdje je prošle godine radio kao trener i pomoćni trener U-15 momčadi. Nedavno se preselio u Austin u Teksasu, gdje je dobio posao u akademiji Austin FC-a, također s U-15 uzrastom, a istovremeno radi i u skautskom odjelu.

Hrvatsku je jedanput posjetio, a izuzetno poštuje rezultate naše reprezentacije.

– Što se tiče hrvatske reprezentacije, što uopće mogu reći? Vi ste stvarno sjajna momčad, prekrasno vas je gledati i imate nevjerojatan timski duh. A što tek reći o Modriću? On je legenda i još uvijek igra na najvišoj razini. Bio sam jednom u Hrvatskoj, točnije u Zagrebu 2023. godine. Tada sam zapravo pohađao trenerski tečaj u Dinamu. Ljudi su bili sjajni, proveo sam se odlično i stvarno sam uživao, zaključuje.