PAVE JUSUP: Na preoblikovanju kluba se radi, Grad je pokazao volju za napretkom

Dolaskom ožujka na zelene travnjake vratili su se i zadarski seniori u 3. NL-Jug. Zadrani su proljetnu polusezonu nakon velikog preokreta otvorili pobjedom protiv Omiša na Višnjiku 3:2 i sada su na sedam bodova zaostatka za vodećom Zagorom iz Unešića. U svezi sa svom problematikom tijekom zime, ali i posljednjih godina glede kluba, te proljeća koje se označuje kao novo buđenje, porazgovarali smo s direktorom HNK-a Zadar Pavom Jusupom.

Preseljenje na Višnjik

U subotu je počela polusezona nakon duge stanke. Domaći teren tijekom zime nije bio naročito dobitan, zaostatak za Zagorom je velik. Kakva su očekivanja od proljeća?

– Tako je, imamo još 14 utakmica do kraja sezone, od kojih je sedam na Višnjiku. Nadam se da će nam to biti prednost. Na Stanovima je travnjak stvarno bio užasan i to nas je sigurno koštalo u nekim utakmicama jer, po našoj igri i kadru, imamo momčad za igrati, a igrali smo manje-više na blatu. Sada očekujemo kvalitetniju igru i vidjet ćemo kakav će ishod biti na kraju.

Koliko je teško bilo dogovoriti prebacivanje na Višnjik? Već se ranije on spominjao pa nisu određeni uvjeti bili zadovoljeni, a sada se tijekom zime sve trebalo riješiti.

– Nije bilo teško, mogu čak i pohvaliti ostale klubove i škole nogometa koje koriste Višnjik. Zajedno smo s direktorom Višnjika sjeli, pronašli zajedničku riječ i način kako ćemo to sve realizirati. Koliko znam, nitko nije oštećen. Imamo termin za odigravanje utakmica i ne smetamo nikome. Višnjik nije zatvoren, ne naplaćujemo ulaz, samo je u trenutku izlaska igrača na teren ograđen jedan mali dio, ali to se odmah potom otvara i sve je normalno. Potrudili smo se biti razumni i ne stvarati teret i smetnju prolaznicima i korisnicima Višnjika.

A Grad? Kako je gledao na to preseljenje?

– Grad je od nas tražio da nađemo zajedničku riječ s ostalim školama nogometa. Kada smo to napravili, nije bilo nikakvih problema.

Sedam mjeseci ste na funkciji direktora HNK-a Zadar. U kakvom trenutku ste zatekli klub i kakvo je stanje danas? Je li se nešto pomaknulo prema dobrom ili lošem ili ste i dalje na istome?

– Mislim da je najveći plus taj što nismo odustali. Zaostajemo dosta za Zagorom i većina ljudi kada to vidi kaže da to ne možemo stići i moramo planirati stvari za iduću sezonu u ovom rangu. Pokušali smo u ovoj zimskoj pauzi skupiti igrače najbolje što možemo kako bismo pokušali barem doći što bliže prvom mjestu. Kad sam ja stigao u klub, trener i polovica momčadi bili su definirani, tako da nisam mogao ništa puno ni napraviti. Ovo početno razdoblje u klubu koristio sam da vidim kako klub funkcionira, kako ljudi dišu, razgovarao sam s potencijalnim sponzorima za iduće godine te, na kraju krajeva, da naučim tko je tko, kako sve zajedno izgleda, kakvi su međuljudski odnosi, kakva je povijest kluba… Sada kad znam dosta toga, lakše je djelovati. Ne možete ući negdje i vući poteze bez da znate kako je i zašto je tako kako jest.

Po tom bi tijekom proljeća mogli vidjeti korake prema naprijed?

– Nadam se. Do kraja ove sezone jedini interes nam je rezultat. Ostalo će možda patiti, osim Škole koja je »odvojeni dio«. Naglasak je isključivo na rezultatu, zbijanju redova i održavanju dobre atmosfere između igrača, stožera i uprave.

Preoblikovanje

Dugo ste već u nogometu, pogotovo u sferama raznih uprava. Bili ste predsjednik Melbourne Knightsa, dok je glavni investitor u HNK Zadar, Mark Ivančić, bio predsjednik Sydney Uniteda, što znači da ste bili svojevrsni rivali. Kako to da ste odlučili udružiti snage?

– Zapravo i nismo rivali u nekom pravom smislu jer da sam ja rođen u Sydneyju, navijao bih za tamošnji hrvatski klub, isto kao što bi i on, da je iz Melbournea. Mi smo isti klub u dva različita grada. Mark i ja se znamo 15-ak godina, a u Hrvatsku sam se doselio prije nekoliko godina. Pratio sam što se događa, javio mu se i rekao da smatram kako neke stvari možemo bolje posložiti. Sve ovo radim besplatno, nije ovo moj posao. Dajem svoje znanje i energiju te znam jako puno ljudi i sve nekako radim kako bih pomogao klubu.

Vi živite u Zadru, investitor Ivančić živi u Sydneyju.

– Tako je, ja sam u Sukošanu, on je u Australiji, međutim sada je ovdje. Došao je vidjeti posljednju pripremnu utakmicu i bit će ovdje još mjesec dana. Puno toga prati, s puno ljudi je u izravnom kontaktu. Nekad bude manjih problema jer on nije fizički ovdje, ali u suštini to nije problem. Ponekad bude problem nekome izdaleka predočiti situaciju da je nešto hitno.

Gospodin Ivančić je u HNK Zadar stigao u listopadu 2023. godine. Odmah je najavljeno preoblikovanje kluba iz udruge građana u sportsko dioničko društvo. Danas, početkom 2026. godine, o tome još ni traga ni glasa. Kakvo je stanje iznutra, radi li se na tome?

– To zapravo ovisi o ugovoru koji su investitori potpisali s Gradom. Dosta toga s Gradom nije uređeno kao što je predviđeno.

Od strane Grada ili kluba?

– Grada. No, to nije problem trenutačne gradske vlasti. To smo i mi i oni naslijedili od prijašnje jer smatram da prijašnji gradonačelnik Branko Dukić nije predvidio da nekoliko godina neće biti gradskog proračuna. U tom razdoblju postojali su problemi veći od HNK-a Zadar pa se radilo na njima. Što se preoblikovanja kao takvog tiče, hoće li se ono dogoditi? Da, ali se za to dosta toga mora posložiti. No, mogu potvrditi da se radi na tome. Odabrani su i izvođači radova na Bagatu, a to je jedna od stavki u ugovoru da se uredi taj teren.

Koje onda stvari Grad nije ispoštovao još glede kluba?

– Ne bih o tome jer želim dati Gradu priliku. Stigao je novi gradonačelnik, nova gradska uprava i želim im dati priliku da se te stvari riješe, a ne da preko medija vršim pritisak. Najviše iz razloga jer vidim da se trude po pitanju kluba. Bilo bi bezobrazno od mene da kažem da je problem ovo, ovo i ovo kad vidim da rade na rješavanju toga. Ne može se to sve preko noći riješiti.

Jeste li u komunikaciji s gradonačelnikom Šimom Erlićem?

– Da. Nailazimo se i čujemo oko stvari vezanih uz klub. On je navijač nogometa i navijač Zadra. Jasno nam je rekao da kao navijač želi da se klub plasira u viši rang, što je dobro. Da je gradonačelnik netko koga nije briga, onda bi bilo čudno i problematično. S te strane, nemam nikakvu primjedbu na odnos s gradonačelnikom Erlićem.

Škola nogometa

Rekli ste da su postojali problemi vezani uz proračun, no klub, koliko je meni poznato, nije u proračunu Grada Zadra, osim 300 tisuća eura koje Grad daje isključivo za rad Škole nogometa.

– Tako je, Škola dobiva od Grada, dok seniorski pogon ne dobiva ništa, odnosno živi od investitora.

Kakvo je stanje u Školi nogometa, hajdemo početi od toga?

– Gledajte, u razvitku igrača uvijek ima puno posla. Ono što radite danas, možda će se vidjeti za pet godina. Zadar je kao Škola krenuo iz »nule«, prije nekoliko godina bilo je jedva 100 dječaka u klubu, danas ih je 300. Razgovarao sam s drugim školama nogometa jer želim na neki način zbližiti njih s nama i nas s njima. S vremenom se nadam da ćemo isplivati u viši rang i tu će Zadar, ako već i nije, biti nositelj kvalitete. Zato moramo imati dobar odnos sa svim lokalnim klubovima, a ne da smo s njima »na nož«. Pogotovo djeca u gradskim školama nogometa koja, ako neće postati igrači Zadra, barem da budu navijači Zadra.

U Zadru imamo Zadar, Arbanase, Zadarnovu i Zaru. Koliko je to normalno ili dobro za jedan grad da ima toliko klubova?

– Iskreno mislim da nije loše imati više klubova. Osvrnut ću se na Hajduk. Željeli su imati cijelu svoju »šapu« nad Dalmacijom i dobili su je. I što imaju od toga? Zadar i Šibenik su u četvrtom rangu, jedino Hajduk postoji. Radi li izvrsno? Ne bih rekao. Dakle, imati više klubova znači imati zaštitu da kvalitetna djeca imaju negdje za igrati. Ne mislim da je to loše, samo morate imati dobru komunikaciju i suradnju, a ne nesuglasice. Ako imamo 1000 ili 2000 djece koja igraju nogomet, Zadar kao klub ih ne može sve primiti. Postoji i tržište i mjesto i potreba za ostalim klubovima.

Kažete da radite na što boljoj suradnji s lokalnim klubovima, dokle ste stigli?

– Otvorio sam vrata s nekoliko njih, razgovarao. Treba vremena jer mi, ako želimo biti veliki klub, moramo se postaviti kao veliki, što znači da sve ostale dižemo paralelno s nama, a ne da ih gušimo i spuštamo jer to, po meni, nije dobro.

Škola nogometa je zaseban »svemir«, kako financijski tako i u kontekstu zaposlenika. Primjerice, postoji savjetnik u Školi nogometa, Božidar Miletić. Koja je uloga te funkcije i do kada je plan da postoji ta funkcija?

– Tako je, Škola iz proračuna dobiva 300 tisuća namjenskih sredstava koja se onda koriste za prijevoz, opremu i slično, sve vezano uz djecu. Taj novac ne može ići negdje drugdje u klub jer bi to bilo protuzakonito. Božidar je savjetnik u mentalnom smislu, odnosno da vidi što se tamo radi, kako to izgleda i povuče poteze u smislu kadroviranja. Božidar nije uključen do te mjere kao što bi to bio tehnički direktor, nego zajedno, kao stožer svih trenera, donose odluke. Moja djeca su trenirala u klubu prošle godine, sve dok mi nije postao problem gotovo svakodnevno ih voziti iz Sukošana na treninge. Iz perspektive roditelja stvarno sam bio zadovoljan kako treneri rade. Žele učiti djecu nogometu i to je jako dobro izgledalo.

Juniori i kadeti su u drugom rangu hrvatskog nogometa, mlađi pioniri i pioniri su na dalmatinskoj razini. Koji je plan za budućnost?

– Gleda se prema nacionalnoj razini u pionirskim selekcijama, međutim teško je to namjerno izazvati. Seniorska momčad vam to mora dovući. Kad su seniori u višem rangu, automatski će i juniori biti bolji, zatim kadeti itd. Ako ostanemo u 3. NL-Jug zauvijek, jednostavno ćemo proizvoditi igrače za ovaj rang. Djeca nam odlaze s 13–14 godina u Rijeku, Hajduk, Lokomotivu i ne možemo ih zadržati. Razumijem to, posebice kao roditelj. Ako imate dijete koje je kvalitetno, logično je da želi ići prema većem izazovu. Mi to trenutačno ne možemo pružiti do te razine. Nadam se da će, kada seniori uđu u viši rang, i domaći igrači ostajati ovdje, pa čak i vraćati se.

Koliki je »odljev mozgova«?

– Ako se ne varam, izgubili smo šestoricu igrača ove sezone iz dvije kategorije. Loše je, ali i nije loše. Znate da imate kvalitetnu djecu koja su za najviše domaće rangove, ali to je trenutačno izvan naše kontrole. Da biste nekoga uspjeli zadržati, morate ga baš uvjeriti u ostanak, a to se radi iz naše želje, a ne iz želje djeteta jer djeci nije želja igrati dalmatinsku ligu, nego HNL. To je najnormalnija stvar. Opet, kao klub želite zaštititi sebe i onda je poanta pronaći neku ravnotežu u svemu tome.

Svlačionice

Dakle, stav kluba je fokusirati se na seniore?

-Ne da je stav kluba takav, nego je klub tako ustrojen. Ja gledam seniore, a Škola nogometa funkcionira i ima dobre rezultate. Nisu možda najbolji u svim kategorijama, ali želimo prirodnim procesom doći do toga da postanu. To će doći s rezultatom seniora. Primjerice, kada Lokomotiva nije bila na »mapi«, nije imala ni kvalitetne juniore.

Za teren na Stanovima svi znamo kakav je, no što je pošlo po zlu?

– Bez obzira na bakteriju, Grad nam je rekao da će postaviti navodnjavanje. Iz tog razloga bili smo u problemu jer tijekom ljeta nismo mogli zalijevati teren jer je sustav navodnjavanja bio u trošnom stanju. Grad je rekao da će postaviti novi, međutim u međuvremenu se pojavila bakterija pa je odlučeno da se ide u sanaciju travnjaka. Naglasak je bio na najjeftinijem rješenju. Novi travnjak je barem 300 tisuća eura, a ovo je sijanje nove trave i održavanje do trenutka kada nam ga mogu ponovno dati na korištenje. Sve je napravljeno, međutim trebat će još vremena da trava nikne. Trebat će još nekoliko puta sve nadopuniti jer će se sve zajedno slegnuti nakon što trava nikne. Nadam se da će na ljeto sve biti gotovo i da ćemo se na početku sljedeće sezone tamo vratiti.

Osim travnjaka, na Stanovima postoje još neki veliki problemi. Reno Sinovčić je vlasnik svlačionica, Ivana Raspović je vlasnica semafora koji je početkom studenog odlučila ukloniti sa stadiona. Mogu li se ti problemi riješiti, posebice glede svlačionica, i kako? Jeste li uopće u komunikaciji s gospodinom Sinovčićem?

– Nisam u komunikaciji s gospodinom Sinovčićem. On je odlučio kako je odlučio, to je njegovo pravo jer je vlasnik toga. Grad je osigurao kontejnere za svlačionice kao privremeno rješenje. Dobili smo licencu na osnovi toga. Je li idealno? Naravno da nije, no ne sprječava nas da treniramo i igramo. Ne bih ulazio u priču oko svlačionica jer mislim da je to gotovo.

Jesu li kontejneri realno rješenje u 21. stoljeću?

– Nisu, ali postoji mogućnost da se, ako izađemo iz ovog ranga, izgradi i istočna tribina. To bi riješilo i nama i Arbanasima problem sa svlačionicama. No, to je sve ako bude. Znam da je to Gradu negdje »u uhu«, ali treba puno toga realizirati prije. Ne samo rezultat.

Percepcija kluba

Od prvog dana dolaska australskih investitora počelo se pričati o velikim ulaganjima, čak i o novom stadionu. Toga, kao i od preoblikovanja kluba, za sada nema ništa.

– Novi stadion bi došao ukoliko bi Grad dao zemljište, međutim nisu ga dali. Prijašnja gradska vlast. Dio ugovora bio je da bi investitori izgradili novi stadion ukoliko Grad njima osigura mjesto za taj stadion. Ne znam gdje je bio plan. Trebalo se to definirati, ali nije se. Sada je nova gradska vlast, razgovara se o tome i postoji više rješenja.

Kao na primjer?

– Bilo je govora o Barutani, o Crnom, o Bregdetiju. Nijedna od te tri opcije nije za sutra ujutro. Ovo nije nešto što se može preko noći ostvariti.

Kad, nećemo reći ako, jednoga dana Zadar iskorači u nacionalne okvire, planirate li ostati u klubu, kako vi tako i investitori?

– Da. Mi se želimo vratiti do prvog ranga. Zadar je peti najveći grad u Hrvatskoj, znači ne postoji razlog zašto ne bi mogao biti peti najjači klub u Hrvatskoj. I to stabilno. S vremenom morate uvjeriti i poslovnu zajednicu da vas podržava jer bez sponzora ne možete živjeti, s vremenom vratiti navijače na tribine, imati Školu iz koje isplivaju novi igrači. Ljudi danas ne žele gledati Zadar zato što, neću reći da je ispod časti, ali je podsjetnik na to da je tamo gdje ne bi trebao biti. Na neki način je sramota. To razumijem. Iako je košarka jako popularna ovdje, vjerujem da je Zadar više nogometni grad nego košarkaški.

Sami ste rekli da razumijete ljude koji ne žele gledati utakmice u ovom rangu, dakle svjesni ste da je percepcija kluba, s društvene strane grada, loša.

– Ime HNK-a Zadar povezuje se isključivo s Četvrtom ligom. Kad bude u Prvoj, ljudi će ga zavoljeti. Ljudi žele rezultat, dobar ugođaj, gostovanja Dinama i Hajduka… To je razumljivo i ne mogu ljude kriviti. Neki na naše planove gledaju s podsmijehom, neki čekaju da se dogodi. Samo treba vremena.

Bez obzira na to, Zadrani su ipak znali napuniti Stanove. Više tisuća ljudi bilo je na kvalifikacijama protiv Karlovca, odnosno Segeste, a puno ljudi došlo je i na susret protiv Šibenika. Pokazatelj je to da ljudima malo treba da se vrate na stadion, pogotovo ako i rezultati krenu. Koliko je teško inicijalno dovesti ljude?

– U prvoj polusezoni imali smo čovjeka koji je radio na PR-u, sada ga više nemamo. Pokušao je podignuti razinu u promidžbenom smislu i veliki naglasak stavili smo na utakmicu protiv Šibenika. Došlo je dosta ljudi, međutim rezultat nas je udario kao šaka u glavu. Padnete nakon toga. Ne samo igrači, nego sve zajedno. Nakon Šibenika nismo nekoliko kola pobijedili i teško se iz toga dići. Da smo tada dobili Šibenik, vjerujem da bi stanje na ljestvici bilo prilično drugačije. Pozitivno je da su ljudi došli na stadion i pokazali nam da žele doći, ali neće u nedogled investirati svoje vrijeme i emocije u nešto što im ne vraća.

Početkom sezone stigla je nova web stranica, organizirana je press konferencija prilikom dolaska Ivana Santinija, u uvodnim kolima bile su najave i odjave utakmica, no nakon toga sve je prilično brzo zamrlo. Sada kažete da ste imali čovjeka za PR. Što to znači?

– Ne želim o tome službeno govoriti.

Kakav je plan za budućnost po pitanju suradnje s medijima?

– Otvoreni smo za suradnju, samo što prvo želimo napraviti rezultat. Jedino o tome razmišljamo. Razumijem da nedostaje promidžbe, ali moramo rezultatom potaknuti sve.

NSZŽ

Trakavica glede novog predsjednika Nogometnog saveza Zadarske županije traje gotovo jednu punu godinu. Tko danas predstavlja klub u Skupštini?

– Predstavlja nas Josip Bepo Bajlo. Mislim da je dobro držati nit s poviješću, tako da smo njega odabrali za tu funkciju.

Kakav je Vaš pogled na tu trakavicu jer vas se, kao djelatnika u nogometu, to mora na neki način doticati?

– Razgovarao sam s ljudima izvan Županije koji su mi rekli svoje viđenje svega ovoga i na kraju to izgleda jako ružno. Tužno je da se ne mogu pomiriti ta dva tabora. To je samo borba za moć, nitko ne govori o sponzorima, programu, razvoju djece, dugoročnom planu. Priča se samo o tome da netko bude predsjednik, a to klubovima praktički ništa ne znači. Najbolje bi bilo, ako je to moguće, pomiriti tabore ili stvoriti ozračje u kojem će doći novi predsjednik i uprava koji će raditi neutralno koliko je to moguće. Mora se pokazati da je ono što je bilo ostalo iza i da se ide dalje. Vidim da smo i dalje u pat-poziciji. Nismo se nigdje pomaknuli od Rena Sinovčića i Jurice Buljata. Razgovarao sam i s nekim drugim klubovima kako oni vide tu situaciju. Dosta njih govori da bi idealan kandidat bio netko neutralan izvana, ali ne znam koliko bi to bilo prihvatljivo jer kad je borba samo za moć, tu razum izlazi. Volio bih da Zadar kao grad ima svog predstavnika i predvodi Savez svojom energijom i znanjem, no ne znam koliko su ljudi spremni na to. U ovom razdoblju kada se po tom pitanju ništa ne događa, smatram da bi klubovi trebali razmisliti što stvarno žele s time. Ako žele ostati u svojim okvirima, mislim da to neće biti dobro. Ovo nije politika kao HDZ i SDP, mi smo svi u nogometu.

Suradnja s HNS-om?

– Znam ljude iz vrha HNS-a, ali službene suradnje nema jer nismo pod njihovom ingerencijom. Nazovem ih ponekad za neki savjet, ali službene suradnje ne može ni biti.

Dolazak u Hrvatsku

Od rođenja do prije nekoliko godina Jusup je živio u Australiji.

– U biti, ja nisam povratnik, nego doseljenik. Odlučio sam doći prvenstveno zbog djece. I dalje ovdje postoji djetinjstvo, školski sustav je kvalitetniji i zahtjevniji od australskog. Primjerice, u Australiji djeca ne dobivaju ocjenu pred drugima, to je mojoj djeci bilo iznenađenje kad su stigla ovdje. Način života je ovdje bolji, osjećate neki mir. Drugačije je tamo. Ako se želim naći na kavi s prijateljem tamo, mi to moramo mjesec dana unaprijed dogovoriti, ovdje to nije tako. Osim toga, Hrvatska je jako sigurna zemlja, ljudi ne trpe gluposti i budalaštine, a uz to Zadar nije Zagreb da ima milijun ljudi. Kvart u Melbourneu u kojem sam živio velik je kao Zadar, a takvih kvartova ima 50.